Поможем написать учебную работу
Если у вас возникли сложности с курсовой, контрольной, дипломной, рефератом, отчетом по практике, научно-исследовательской и любой другой работой - мы готовы помочь.
Если у вас возникли сложности с курсовой, контрольной, дипломной, рефератом, отчетом по практике, научно-исследовательской и любой другой работой - мы готовы помочь.
Мина се един месец нещо, приближи Петровден. За тоя ден, както пред всеки голям ден, както пред всеки голям празник, добрите къщовници подновяваха стените си, като ги набиваха с бяла глина, а долната им част теглеха с ивица жълта глина, способ на орнаментация, запазен и сега из Българско. За крива Ненка прочее настана епохата на усилена деятелност и на повече печалба. До обяд в деня, който предшествуваше празника, Ненка беше направила две пътешествия до рудницата си и по пладне тя се запъти да напълни трето бреме с благородната пръст, на която дължеше съществуванието си. Жегата беше силна, слънцето прежуряше и зарите му падаха като нажежени шипове въз огорелия врат на девойката. След доста дълго пътешествие през лозя и през диви храсталаци и долища, девойката стигна до един пуст суходол със стръмни жълти брегове. На горната част на единия бряг, два метра нещо по-ниско от повърхността му, зееше една околчеста дупка, като малка пещера, в която само къс или приведен човек можеше да влезе. Там, в тая дупка, се червенееше жила от чиста жълта глина, до която девойката се изкачваше по една мъчна и стръмна козя пътека.
Т'га за југ во Хрватска повторно се појави есента 1998. Беше тоа знак дека големите балкански војни одат кон својот крај, дека доаѓаат времиња на помирување, ужичкиот кајмак, травничкото сирење, пиперките и патлиџаните созреани под сончевиот благослов на земјата Македонија.
Но доаѓањето на Т'га за југ, црното вино од грозје од сортата вранец од непрегледните тиквешки лозја значеше нешто повеќе од обичниот идеолошки код и пофалба на хедонизмот на источните републики на поранешна Југославија. Имено, таа 1998, шише Тга за југ чинеше само 17 куни. Иако познавачите на виното, сомелиерите, винските хроничари и експертите презриво ќе одмавнат на спомнувањето на едно конфекциско вино и неговата цена, факт е дека за тие пари во Хрватска човек не можеше подобро да се напие. А не може ни денес, кога Тга за југ е поскапа за десетина куни.
Anka je dobila prvo soboto dve kroni. Tiščala jih je v potni pesti in srce ji je poskakovalo. Dve kroni, - in ugledala je ob cesti vse polno prodajalnic, vleklo jo je na desno, na levo. Hipoma se je bilo odprlo ob cesti veliko število slaščičarnic, in za visokimi okni so dišale rumeno pečene torte. Odprlo se je ob cesti veliko število prodajalnic, ki so visele zunaj pisane bluze, čipkaste srajce. Dà, odprle so se celó zlatarnice in blesíkale so ji veselo v lica zlate zapestnice, broše; in biserni uhani so bili tam. Odkod toliko prodajalnic? Anka jih prej nikoli ni bila opazila.
Prišla je domov, kroni v potni pesti; mati je kroni vzela in še tisti večer jih ni bilo več. Anki se je storilo hudo in očí so jo zaskelele; obraz pa, ki je bil prej že rdeč in vesel, je hipoma spet upàl. V spanju je jokala tisto noč; mučile so jo grde sanje.
Prodajalnice so spet izginile; Anka jih ni videla več. Samó še razriti predmestni tlak je bil tam, sive dolgočasne hiše so bile tam, in visoka nova poslopja, odurna, podobna pobeljenim ječam; vse kakor je bilo prej.
Međutim, neke stvari sasvim nove i skorašnje privukoše na njega pažnju svih nas u Beogradu sada, posle toliko decenija, kada nam još jedino satovi govore istinu, i kada smo se tako pozaboravljali među sobom, da sam, odlučivši da o tom čoveku ovde nešto pribeležim, morao priznati samome sebi da sam mu zaboravio čak i ime. Tako za sada ova povest, ili ove ukrštene reči, jer svaka priča se služi ukrštanjem reči, nemaju ni ime svog junaka. A evo kako je izgledao kada ga nedavno opet videsmo.
Ušao je plav čovek srednjeg rasta s dva indijanska razdeljka u kosi. Doneo je šešir pun briga i duvankesu od jarećih muda punu lula. Glava mu nikako nije htela stajati na sredini pomenutog šešira, a šija u sredini okovratnika, pa ipak, bio je još uvek lep i na njemu mi je najviše smetalo ono što se ženama najviše dopadalo mišićave noge, od kojih je jedna bila starija, i njegova neverovatna brzina deo lepote koji se ne može naslikati. Najpre je točio pa onda poturao čašu, ali nije razlivao. No, nije on bio samo brz. Bio je od onih kojima se osmehnula sreća.