Если у вас возникли сложности с курсовой, контрольной, дипломной, рефератом, отчетом по практике, научно-исследовательской и любой другой работой - мы готовы помочь.
Предоплата всего
Подписываем
Veèernjakova biblioteka
kolo IV. Biblioteka Coelho
Knjiga 4.
Paulo Coelho Peta gora
Naslov izvornika: A auinta montana
S portugalskoga prevela: Nina Lanoviæ Korektura: Dobrila Arambašiæ-Kopal
Copvright © 1996 by Paulo Coelho This edition is published by arrangements with Sant Jordi Asociados, Barcelona, SPAIN Ali Rights Reserved
Internet stranica Paula Coelha: http: / / www.paulocoelho.com
Copyright © za hrvatsko i bosansko izdanje V.B.Z., Zagreb
Produkcija: Verlag INGENIUM GmbH & Co KG, Graz, Austrija Nakladnik: Veèernji list, d.d.
ISBN: 953-7161-61-7
Dizajn naslovnice: Tomislav Bobinec Fotografija na naslovnici: Getty images
Paulo Coelho
Peta gora
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuèilišna knjižnica - Zagreb
UDK 821.134.3(81 )-31 = 163.42
COELHO, Paulo
Peta gora / Paulo Coelho ; <s portugalskoga prevela Nina Lanoviæ>. -Zagreb : Veèernji list, 2005. -(Veèernjakova biblioteka, Kolo 4, Biblioteka Coelho ; knj. 4)
Prijevod djela: A quinta montana. ISBN 953-7161-61-7 450107077
Veèernji list
Veèernjakova biblioteka
kolo IV. Biblioteka Coelho
Knjiga 4.
Paulo Coelho Peta gora
Naslov izvornika: A quinta montana
S portugalskoga prevela: Nina Lanoviæ Korektura: Dobrila Arambašiæ-Kopal
Copvright © 1996 by Paulo Coelho This edition is published by arrangements with Sant Jordi Asociados, Barcelona, SPAIN Ali Rights Reserved
Internet stranica Paula Coelha: http: / / www.paulocoelho.com
Copvright © za hrvatsko i bosansko izdanje V.B.Z., Zagreb
Produkcija: Verlag INGENIUM GmbH & Co KG, Graz, Austrija Nakladnik: Veèernji list, d.d.
ISBN: 953-7161-61-7
Dizajn naslovnice: Tomislav Bobinec Fotografija na naslovnici: Getty images
Paulo Coelho
Peta gora
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuèilišna knjižnica - Zagreb
UDK 821 134.3(81)-31 =163.42
COELHO, Paulo
Peta gora / Paulo Coelho ; <s portugalskoga prevela Nina Lanoviæ>. -Zagreb : Veèernji list, 2005. -(Veèernjakova biblioteka, Kolo 4, Biblioteka Coelho ; knj. 4}
Prijevod djela: A quinta montana. ISBN 953-7161-61-7 450107077
Veèernji list
<*>
1^
BILJEŠKA AUTORA
U mojoj knjizi »Alkemièar« kljuèna je teza sadržana u jednoj reèenici kralja Melkisedeka, upuæenoj pastiru Santiagu: »Kad nešto doista želiš, cijeli æe se svijet urotiti da to i dobiješ.«
Duboko vjerujem u to. Meðutim, na putu življenja svoje vlastite sudbine, proðemo kroz niz dionica koje su van naše sposobnosti poimanja, a svrha im je da nas uvijek nanovo vrate na put naše Osobne Legende - ili pak, da nas pouèe onom što je neophodno da bismo ispunili vlastito poslanje. Mislim da bih ovo što sam kazao mogao bolje predoèiti, ako isprièam jednu epizodu iz mog života.
Dana 12. kolovoza 1979. otišao sam na spavanje potpuno siguran u jednu èinjenicu: u dobi od trideset godina, uspio sam doæi do samog vrhunca moje karijere u diskografiji. Radio sam kao umjetnièki direktor brazilskog CBS-a, te sam upravo bio pozvan u SAD, na razgovor s vlasnicima diskografske kuæe; jamaèno su bili spremni da mi na tom razgovoru daju zeleno svjetlo da doista ostvarim sve ono što sam želio uèiniti u mojoj oblasti. Naravno da je moj veliki san - biti pisac - time bio potisnut u drugi plan, ali što onda? Konaèno, stvarni je život bio mnogo drugaèiji od onog kojeg sam ja zamišljao; u Brazilu nije bilo mjesta za onog tko je želio živjeti od književnosti.
Te noæi, donio sam odluku da napustim moj san: bilo je važno prilagoditi se okolnostima i iskoristiti prilike. Ako mi se srce bude bunilo - mislio sam -mogu ga zavarati, pišuæi rijeèi za glazbu kadgod
poželim, a, s vremena na vrijeme, i poneki èlanak za novine. Osim toga, bio sam uvjeren da je moj život krenuo drugim, ali ni sluèajno manje uzbudljivim tokom: èekala me blistava buduænost u multinacionalnim diskografskim kompanijama.
Ujutro me probudio telefonski poziv predsjednika moje firme: bio sam upravo otpušten, bez veæih objašnjenja. Pokucao sam na mnoga vrata u dvije sljedeæe godine, ali nikad više nisam uspio dobiti zaposlenje u toj struci.
Kad sam završio s pisanjem PETE GORE, sjetih se te epizode - a i drugih oèitovanja neminovnog u mom životu. Kad bih se god osjetio apsolutnim gospodarom situacije, dogodilo se nešto što bi me prizemljilo. Pitao sam se - zašto? Zar sam doista osuðen da uvijek stignem tako daleko, ali da nikad ne prijeðem crtu? Je li moguæe da je Bog tako okrutan da mi dopušta da ugledam palme na obzoru, samo da bi još teža bila moja smrt od žeði usred pustinje?
Dugo mi je trebalo da shvatim da i nije baš tako. Ima stvari koje se dogode u našim životima da bi nas ponovo usmjerile na pravi put naše Osobne Legende. Druge pak situacije iskrsnu kako bismo mogli primijeniti ono što smo nauèili. I, konaèno, neki dogaðaji služe da bi nas doista pouèili.
U mojoj knjizi »The Pilgrimage« pokušao sam pokazati da te pouke ne moraju biti praæene bolju i patnjom; dovoljna je disciplina i pozornost. Iako tu spoznaju smatram blagoslovom svog života, ipak nikad nisam dokuèio svrhu nekih teških trenutaka koje sam proživio, èak i uz svu disciplinu i pozornost.
Jedan od takvih primjera je sluèaj koji sam gore naveo; bio sam veliki profesionalac, trudio sam se ko-
liko sam god mogao da dam ono najbolje od sebe i bio pun ideja koje još i danas smatram dobrima. No neizbježno se dogodilo, i to upravo u trenutku kada sam se osjeæao najsigurnijim i najsamouvjerenijim. Vjerujem da nisam sam u tom iskustvu; prrisutnost neizbježnog u svom životu veæ je osjetilo svako ljudsko biæe na licu Zemlje. Neki su se oporavili, drugi se predali - ali svi smo mi veæ osjetili, sasvim blizu, lepe-tanje krila kobi.
Zašto? Kako bih sam sebi odgovorio na to pitanje, prepustio sam se Iliji da me vodi danima i noæima Akbara.
PAULO COELHO
»Zaista, kažem vam — nastavi on — nijedan prorok nema
priznanja u svom zavièaju.
Zaista, takoðer vam kažem, bijaše mnogo udovica u Izraelu u vrijeme Ilijino kad nebo osta zatvoreno tri godine i šest mjeseci te velika glad zavlada po svoj zemlji.
Ali nijednoj od njib ne bijaše poslan Ilija osim nekoj udovici u Sarepti, u zemlji sidonskoj.«
LUKA, 4; 24-26
PROLOG
Poèetkom godine 870. prije Krista, jedna oblast poznata kao Phoenicia - a Izraelci je nazivaše Libanonom - obilježila je gotovo tri stoljeæa mira. Njeni su se stanovnici mogli ponositi svojim uspjesima; kako nisu bili politièki moæni, bijahu primorani razviti zavidnu pregovaraèku sposobnost, stoje bilo jedino jamstvo opstanka u svijetu poharanom neprestanim ratovima. Savez sklopljen oko 1.000 godine prije Krista s izraelskim kraljem Salomonom omoguæit æe osuvremenjivanje trgovaèke mornarice i osvajanje novih tržišta. Otada poèinje nezaustavljivi uspon Fenicije.
Fenièki pomorci doplovili su u to doba veæ do Španjolske i Atlantskog oceana, a ima teorija - koje još nisu potvrðene - da su ostavili pisane tragove èak i na sjeveroistoku i jugu Brazila. Trgovali su staklom, cedrovinom, oružjem, željezom i bjelokosti. Stanovnici velikih gradova, kao što su Sidon, Tir i Biblos, poznavali su brojeve, astronomske proraèune, vinarstvo i služili su se, tada veæ dvjestotinjak godina, odreðenim brojem znakova za pisanje, koje æe Grci preuzeti kao alfabet.
Poèetkom godine 870. prije Krista, jedno se ratno vijeæe sastalo na udaljenom mjestu, u gradu Niniva. Skupina asirskih vojskovoða odluèila je poslati svoje trupe da osvoje zemlje što su se smjestile na obalama Sredozemnog mora. Fenicija je odabrana kao oblast koja æe prva biti napadnuta.
Poèetkom godine 870. prije Krista, dva èovjeka -skrivena u jednoj staji u Gileadu, u Izraelu - oèekivala su smrt u narednim satima.
PRVI DIO
- Služio sam Bogu koji me sada ostavlja i prepu
šta rukama mojih neprijatelja - reèe Ilija.
- Bog je Bog - odvrati levit. - On nije Mojsiju re
kao je li dobar ili zao; rekao je samo: Ja jesam. Dakle,
On je sve što postoji pod suncem - i grom koji razruši
kuæu, ali i ruka èovjeka koja je obnovi.
Razgovor je bio jedini naèin da se odagna strah; svakog trenutka, vojnici æe provaliti vrata staje gdje su se nalazili, razotkriti ih i ponuditi im jedini moguæi izbor: obožavati Baala - fenièko božanstvo - ili biti pogubljen. Pretraživali su kuæu po kuæu, zahtijevali od proroka da se obrate, a ako nisu htjeli, bivali su smaknuti.
Možda se levit obrati i umakne smrti. No Ilija nije imao izbora: sve se to dogaðalo njegovom krivicom i Izebela je htjela njegovu glavu pod svaku cijenu.
- Anðeo Gospodnji bio je taj koji me poslao kralju
Ahabu, kako bih ga upozorio da neæe biti kiše dokle
god Baal bude štovan u Izraelu - reèe, gotovo se is
prièavajuæi što je poslušao anðelove rijeèi. - Ali Bog
djeluje polagano; dok suša ne poène èiniti svoje, prin
ceza Izebela veæ æe kazniti sve one koji ostanu vjerni
Gospodu.
Levit ne reèe ništa. Razmišljao je bi li se trebao obratiti i okrenuti Baalu, ili umrijeti u ime Gospodnje.
- Tko je Bog? - nastavi Ilija. - Zar on drži sablju
vojnika što ubija one koji ne izdaju vjeru naših patri
jarha? Zar je on postavio tuðinsku princezu na naše
prijestolje, da bi se sve ove nesreæe dogodile našem
pokoljenju? Zar je Bog taj koji ubija vjerne, nevine,
one koji slijede Mojsijeve zakone?
Levit je donio odluku: radije æe umrijeti. Poèe se smijati, jer ga pomisao na smrt više nije plašila. Okrene se prema mladom proroku pored sebe i pokuša ga umiriti:
- Pitaj Boga samoga, ako veæ sumnjaš u njegove
odluke - reèe. - Ja sam prihvatio svoju sudbinu.
- Bog ne može željeti da budemo istrebljeni bez
milosti - ustrajao je Ilija.
- Bog može sve. Kad bi se ogranièavao samo na
ono što mi nazivamo Dobrim, ne bismo ga mogli zvati
Svemoguæim; vladao bi samo jednim dijelom uni
verzuma, a postojao bi uz njega i netko drugi, moæni
ji, koji nadzire i sudi o njegovim djelima. Kad bi bilo
tako, ja bih štovao toga moænijeg.
- Ako On može sve, zašto ne poštedi od patnje
one koji ga ljube? Zašto nas ne spasi, umjesto što da
je moæ i slavu svojim vlastitim neprijateljima?
- Ne znam - odgovori levit. - Ali postoji razlog i
nadam se da æu ga uskoro saznati.
- Ti nemaš odgovor na to pitanje.
- Nemam.
Obojica ušutješe. Iliju je oblijevao hladan znoj.
- Ti si prestravljen, ali ja sam se veæ pomirio sa
svojom sudbinom - progovori levit. - Iziæi æu i skon
èati s ovom agonijom. Svaki put kad zaèujem koji krik
izvana, patim zamišljajuæi kako æe biti kada kucne
moj èas. Za ovo vrijeme koje smo ovdje zatvoreni,
umro sam veæ stotinu puta, a mogao sam umrijeti
samo jednom. Ako mi je veæ suðeno da ostanem bez
glave, neka to bude što prije.
Imao je pravo. I Ilija je èuo iste krikove i veæ je propatio više nego što je mogao podnijeti.
- Idem s tobom. Umoran sam od borbe za neko
liko sati života više.
Ustade i otvori vrata staje, puštajuæi da sunce osvijetli unutrašnjost staje i dvojicu tamo skrivenih ljudi.
Levit ga je uhvatio za ruku i poèeše hodati. Da se tu i tamo nije èuo pokoji krik, bio bi to sasvim normalan dan, u gradu kao bilo koji drugi - sunce koje nije prejako peklo i povjetarac koji je dolazio s udaljenog oceana, èineæi temperaturu ugodnom, prašnjave ulice, kuæe naèinjene od zemlje pomiješane sa slamom.
- Naše su duše zarobljene strahom od smrti, a dan
je tako lijep - reèe levit. - U mnogo drugih prilika, kad
sam se osjeæao u miru s Bogom i svijetom, vruæina je
bila strašna, vjetar iz pustinje ispunjao mi je oèi pijes
kom, tako da nisam mogao vidjeti ni prst pred nosom.
Njegov plan nije uvijek u skladu s onim što mi osje
æamo; ali ipak jamèim da On ima razloga za sve to.
- Divim se tvojoj vjeri.
Levit pogleda prema nebu, kao da se na trenutak zamislio. Onda se okrene ka Iliji:
- Nemoj se diviti, a ni toliko vjerovati - bila je to
»oklada« sa samim sobom. Pretpostavio sam da Bog
postoji.
- Ti si prorok - usprotivi se Ilija. - I ti èuješ gla
sove i znaš da postoji drugi svijet osim ovog.
- To može biti moj umišljaj.
- Ali veæ si vidio božje znakove - ustrajao je Ilija,
kojeg su sudrugovi komentari poèeli ozlojeðivati.
- Može to biti moja mašta - odgovor je bio isti. -
Zapravo, jedino konkretno što imam je moja »oklada«
- rekao sam sam sebi da sve to dolazi od Svevišnjega.
Ulica je bila pusta. Ljudi su, zatvoreni u svojim kuæama, èekali da Ahabovi vojnici obave svoj zadatak po princezinoj naredbi: smaknuti izraelske proroke. Ilija je hodao uz levita, s osjeæajem da ga, iza svakog
od tih prozora ili vrata, netko krišom promatra - okrivljujuæi ga za sve što se zbivalo.
- Nisam tražio da budem prorok. Možda je i kod mene sve plod mašte - razmišljao je Ilija.
No nakon onog što se dogodilo u stolarskoj radionici, znao je da nije tako.
Od svog djetinjstva èuo je glasove i razgovarao s anðelima. Tada su ga roditelji odveli nekom sveæeniku u Izraelu, koji ga je - nakon što mu je postavio mnoga pitanja - okarakterizirao kao nabi, proroka, »èovjeka duha«, onoga koji je »glasnik božji«.
Nakon što je duge sate proveo u razgovoru s njim, sveæenik reèe njegovim roditeljima da bi sve što djeèak bude rekao, trebali shvatiti ozbiljno.
Kad su izišli odatle, roditelji Iliji zabraniše da ikad više bilo kome prièa o onom što vidi ili èuje; biti prorok znaèilo je imati sveze s vlašæu, a to je oduvijek bilo opasno.
U svakom sluèaju, Ilija nikad nije èuo ništa što bi moglo zanimati sveæenike ili kraljeve. Razgovarao je samo sa svojim anðelom-èuvarom i slušao savjete koji su se ticali njegova vlastita života; pokatkad bi imao vizije koje nije razumio - daleki oceani, planine naseljene èudnim krilatim biæima... Kad bi priviðenja nestala, on je - poslušavši svoje roditelje - èinio sve kako bi ih što brže zaboravio.
Tako su glasovi i vizije bivali su sve rjeði. Roditelji su bili zadovoljni i nisu to više ni spominjali. Kad je Ilija dovoljno odrastao da sam sebe uzdržava, posu-diše mu novac da otvori malu stolarsku radionicu.
Gledao je s poštovanjem na druge proroke, koji su hodali ulicama Gileada, u svojim krznenim ogrta-
èima s pojasevima od kože, prièajuæi kako ih je Gospodin odabrao da povedu izabrani narod. To doista nije bila njegova sudbina; nikad ne bi bio u stanju dovesti se u stanje transa plesom ili šibanjem vlastita tijela, što je u »glasnika božjih« bila normalna praksa
- nije podnosio bol. Nikad ne bi mogao hodati ulica
ma Gileada ponosno izlažuæi pogledima ožiljke rana
zadobivenih u stanju ekstaze - bio je prestidljiv za
tako nešto.
Ilija je sam sebe smatrao onim što je doista i bio
- obiènim èovjekom, koji se odijeva kao i svi drugi i
koji nanosi nehotice bol samo svojoj duši - istim stra
hovima i iskušenjima koji su sastavni dio života svih
obiènih smrtnika. Kako je napredovao njegov posao
u radionici, glasovi su potpuno nestali - jer zreli i
radini ljudi nemaju vremena za to. Njegovi su ro
ditelji bili zadovoljni sinom i život je tekao u miru i
skladu.
Onaj razgovor sa sveæenikom, dok je još bio dijete, pretvorio se u blijedo sjeæanje. Ilija nije mogao vjerovati da bi Svemoguæem Bogu bilo potrebno razgovarati s ljudima da bi proveo u djelo svoje zapovijedi; ono što se dogodilo u njegovu djetinjstvu bila je samo mašta dokona djeèaèiæa. U Gileadu, njegovu rodnom gradu, živjelo je nekoliko ljudi koje su ostali graðani držali ludima. Govorili su nesuvisle stvari i bili su nesposobni razlikovati glas Gospodnji od bolesnih delirija. Provodili su život na ulicama, prizivajuæi kraj svijeta i preživljavajuæi od tuðeg milosrða. Svejedno ih nijedan sveæenik nije smatrao »glasnicima božjim«.
Ilija je na kraju zakljuèio da sveæenici nikad nisu sigurni u ono što govore. »Glasnici božji« bili su posljedica nesreðenih prilika u jednoj zemlji koja je tražila svoj put, gdje su se braæa svaðala meðu sobom i gdje bi svaki èas netko drugi preuzeo vlast. Nije bilo razlike izmeðu proroka i luðaka.
Kad je èuo za vjenèanje svog kralja s Izebelom, tirskom princezom, nije tome pridavao mnogo važnosti. I drugi su izraelski kraljevi veæ èinili isto i time pridonijeli trajnom miru u regiji, te procvatu trgovine s Libanonom. Nije Iliju zabrinjavalo vjeruju li stanovnici susjedne zemlje u bogove koji ne postoje, ili pak, odaju li se èudnim kultovima, kao što je obožavanje životinja ili planina; jesu li pošteni u pregovorima -to je držao najvažnijim.
Ilija je nastavio kupovati cedrovinu koju su donosili i prodavati svoju stolariju. Iako su su bili pomalo uobraženi i voljeli sami sebe nazivati »Fenièanima« -zbog drugaèije boje kože - nitko od libanonskih trgovaca nikada nije pokušavao za sebe izvuæi korist iz opæeg nereda koji je vladao u Izraelu. Plaæali su pristojnu cijenu za kupljenu robu i nisu se upuštali u komentiranje neprestanih unutarnjih ratova i politièkih problema, prilika s kojima su se Izraelci bili prisiljeni suoèavati iz dana u dan.
u Samariji i unutra mu sagradi oltar. Ljudi poèeše hodoèastiti na to mjesto i, zakratko, kult libanonskih bogova proširi se posvuda po Izraelu.
- Proæi æe. Možda se održi za života jedne generacije, ali onda æe biti zaboravljen - i dalje je mislio Ilija.
Kad je zasjela na prijestolje, Izebela zatraži od Ahaba da štovanje Gospoda Boga bude zamijenjeno kultom libanonskih bogova.
I to se veæ i prije dogaðalo. Ilija - iako se gnušao èinjenice da je Ahab na to pristao - nastavi štovati Boga Izraelova i živjeti po Mojsijevim zakonima. - To æe proæi - mislio je. - Izebela je zavela Ahaba, ali neæe imati dovoljno snage da obrlati narod.
No Izebela nije bila žena kao druge; vjerovala je da ju je sam Baal poslao na svijet, kako bi obratila na pravu vjeru narode i države. Lukava i promišljena, poèe nagraðivati sve one koji bi napustili Gospodina i prihvatili nova božanstva. Ahab podiže hram Baalu
Tada se dogodilo ono što nije ni slutio. Tog po-podneva, dok je završavao jedan stol u svojoj radionici, sve se oko njega zatamni i naðe se okružen tisuæama bijelih svjetlucavih toèkica. Glava ga odjednom zaboli oštro kao nikada prije; htjede sjesti, ali tek tada ustanovi da nije u stanju pomaknuti nijedan--jedini mišiæ.
To nije bilo plod njegove mašte.
- Mrtav sam - proleti mu kroz glavu u tom trenu. - I sad, eto, vidim kamo nas Bog šalje kad umremo, ravno u nebesa.
Jedno od svjetalaca jaèe zablista i iznenada - kao da dolazi sa svih strana odjednom,
»zaèu glas GOSPODNJI, koji mu govoraše: Kaži Ahabu da, tako izvjesno kao što je izvjesno da postoji GOSPODIN, Bog Izraelov, pred èijim licem stojiš, ni rose ni kiše neæe biti u godinama koje slijede, po mojoj rijeèi.«
U tilom je èasu sve ponovno bilo kao i ranije; radionica, blijeda svjetlost sutona, glasovi djece što su se igrala na ulici.
Ilija nije spavao te noæi. Po prvi put nakon toliko godina, osjeæaji koji su pripadali djetinjstvu su se vratili; i ovaj put nije mu anðeo-èuvar govorio, veæ »nešto« jaèe i moænije. Bojao se da bi, ako ne izvrši zapovijest, svi njegovi poslovi mogli biti ureknuti.
Sutradan ujutro, odluèi uèiniti ono što je od njega zatraženo. Konaèno, bio je samo glasnik neèega
što se nije ticalo njega; kad izvrši taj zadatak, glasovi se neæe više vraæati da ga uznemire.
Nije bilo teško ugovoriti audijenciju kod kralja Ahaba. Još odavna, od doba Samuelova kraljevanja, proroci su stekli ugled u poslovnim i vladajuæim krugovima svoje zemlje. Mogli su se ženiti, imati djecu, ali su morali uvijek biti na raspolaganju Gospodinu, da se vladari nikad ne bi udaljili od ispravnog puta. Tradicija je kazivala da su, zahvaljujuæi tim »glasnicima božjim«, mnoge bitke dobivene, te daje Izrael opstao jer su njegovi vladari, kad bi skrenuli s pravog puta, uvijek imali nekog proroka da ih vrati na put Gospodnji.
Došavši tamo, on upozori kralja da æe velika suša opustošiti cijelu zemlju i potrajati sve dok kult feni-èkih bogova ne bude napušten.
Vladar nije pridao mnogo važnosti njegovim rijeèima, ali Izebela - koja je sjedila pored Ahaba i pozorno slušala što je Ilija govorio - poèe mu postavljati niz pitanja. Ilija joj isprièa što je znao o viziji, o glavobolji, o osjeæaju da se vrijeme bilo zaustavilo dok je slušao anðela. Dok je opisivao što mu se dogodilo, mogao je izbliza gledati princezu o kojoj su svi prièali; bila je jedna od najljepših žena koje je ikada vidio, duge crne kose koja joj je padala do struka, savršeno oblikovana tijela. Blistajuæi na tamnoputom licu, njene su zelene oèi bile prikovane uz Ilijine; on nije uspijevao prezreti što su mu te oèi govorile, pa nije mogao znati ni kako su njegove rijeèi na nju djelovale.
Izašao je odatle uvjeren da je izvršio svoju misiju i da se može mirno vratiti poslu u radionici. Putem natrag, poželi Izebelu svim žarom svojih 23 ljeta. I pomoli se Bogu da - u buduænosti - uzmogne susresti neku ženu iz Libanona, jer su one bile lijepe, tamne kože i zelenih oèiju punih tajnovitosti.
Radio je ostatak dana i zaspao u miru. Sutradan ga još prije svitanja probudi levit; Izebela je bila uvjerila kralja da su proroci prijetnja napretku i širenju Izraela. Ahabovi vojnici dobili su naredbu da pogube sve one koji budu odbijali da napuste svetu zadaæu koju im je Bog namijenio.
Iliji, meðutim, nije dato pravo na izbor; on je bio osuðen na smrt.
S levitom je dva dana proveo skriven u staji u južnom dijelu Gileada, a za to je vrijeme èetiri stotine i pedeset nabi bilo bez odlaganja pogubljeno. Meðutim, veæina onih proroka koji su hodali ulicama šibajuæi sami sebe i prorièuæi kraj svijeta zbog iskvarenosti i nedostatka vjere, prihvatila je da se obrati na novu vjeru.
Neki opori zvuk, pa za njim jauk, prekinu Ilijine misli. Zateèen, okrenu se prema svom sudrugu:
- Što je to bilo?
No nije dobio odgovor; levitovo tijelo stropošta se na tlo, probodeno strijelom posred grudi.
Pred njim, jedan je vojnik namještao novu strijelu u svoj luk. Ilija pogleda oko sebe: ulica sa zatvorenim vratima i prozorima, sunce na nebu, povjetarac s oceana o kojem je toliko èuo, ali ga nikad nije vidio. Palo mu je na um da potrèi, ali znao je da bi ga strelica dostigla prije no što bi stigao do najbližeg ugla.
- Ako veæ moram umrijeti, neka to ne bude s leða
- pomisli.
Vojnik ponovno zategne luk. Na svoje vlastito iznenaðenje, nije osjeæao strah, ni nagon za preživljavanjem, niti bilo što drugo; èinilo mu se kao da je sve to odreðeno veæ mnogo ranije i kao da obojica - on, kao i vojnik - igraju uloge u drami koju nisu sami napisali. Sjeti se djetinjstva, jutara i veèeri u Gileadu, nedovršenih komada pokuæstva koje æe ostaviti u svojoj radionici.
Pomisli na svoju majku i svog oca, koji nikad nisu željeli sina proroka. Pomisli na Izebeline oèi i na osmijeh kralja Ahaba.
Pomisli kako je glupo umrijeti sa samo 23 godine, nikad ne upoznavši ljubav žene.
Ruka otpusti tetivu, strijela sune zrakom, prozuji tik pored njegova desnog uha i zabode se u tlo iza njega.
Vojnik još jednom napne svoj luk i nacilja. Samo što se, umjesto da odapne strelicu, zapiljio u Iliju.
- Najbolji sam strijelac u cijeloj Ahabovoj vojsci -
reèe. - Sedam godina nisam promašio jednu-jedinu
metu.
Ilija se osvrne na levitovo mrtvo tijelo.
- Taje strijela bila za tebe. -Vojnik je i dalje držao
luk napetim, a ruke su mu drhtale. - Ilija je jedini
prorok kojeg se mora ubiti; drugi mogu odabrati vjeru
u Baala.
- Onda završi svoj posao.
Bio je iznenaðen vlastitom mirnoæom. Puno je puta zamišljao smrt u noæima provedenim u staji, a sada je uvidio da se muèio više no što je bilo potrebno; za koji tren, svemu æe biti kraj.
- Ne mogu - reèe vojnik, kojem su ruke još drh
tale, dok je èas podizao, a èas spuštao luk. - Odlazi,
nestani mi s oèiju, jer mislim da je Bog skrenuo moje
strijele, i da æe me prokleti ako te pogodim.
Tek tada - u trenutku kad je osjetio da ima šanse da preživi - panika od smrti poèela se vraæati. Još uvijek je bilo izgleda da vidi ocean, da naðe sebi ženu, ima djecu i da završi sve ono što je zapoèeo u svojoj radionici.
- Okonèaj to odmah! - reèe. - U ovom trenutku sam miran. Ako budeš odugovlaèio, patit æu zbog svega što gubim.
Vojnik se ogleda, kako bi se uvjerio da nitko ne prisustvuje tom prizoru. Zatim spusti luk, vrati strelicu u tobolac i nestane iza ugla.
Ilija osjeti slabost u nogama; strah je ponovno bio tu, u svoj svojoj silini. Osjetio je da mora pobjeæi istog èasa, nestati iz Gileada, da se nikad više ne bi našao oèi u oèi vojniku s napetim lukom, uperenim ravno u njegovo srce. Nije svojevoljno odabrao svoju sudbinu, niti je otišao pred Ahaba zato da bi se mogao pred svojim susjedima pohvaliti kako je razgovarao s kraljem. Nije bio odgovoran za pokolj proroka - èak nije bio odgovoran ni za to što je, izvjesnog poslijepod-neva, vrijeme stalo, što se radionica se preobrazila u crnu rupu, ispunjenu toèkicama svjetlosti.
Povodeæi se za vojnikom, obazre se oko sebe; ulica je bila pusta. Pomislio je da bi trebao provjeriti može li se još uvijek levitu spasiti život, no panika ga isti èas ponovo obuze i, brže-bolje dok se netko ne pojavi, Ilija se da u bijeg.
Hodao je više sati, koristeæi se stazama kojima veæ dugo nitko nije kroèio, dok nije stigao do potoka Kerita. Osjeæao je stid zbog svog kukavièluka, ali je bio i sretan što je živ.
Popio je malo vode, sjeo i tek tada sagledao situaciju u kojoj se nalazi: sutradan æe veæ morati nešto pojesti, a nije znao kako se prehraniti usred pustinje.
Pomisli na svoju stolariju, posao koji je gradio tolike godine, a sada ga je bio primoran napustiti. Neki od susjeda bili su njegovi prijatelji, ali nije mogao raèunati na njih; prièa o njegovom bijegu veæ se zacijelo bila proširila gradom i jamaèno su ga svi mrzili jer je utekao, žrtvujuæi na taj naèin one koji su doista i iskreno vjerovali.
Sve što je do tada u životu uèinio bilo je upropašteno - samo zato što je povjerovao da vrši volju Gospodnju. Sutradan - a i slijedeæih dana, tjedana i mjeseci - libanonski trgovci dolazit æe na njegova vrata i netko æe im reæi da je gazda pobjegao, ostavljajuæi za sobom trag od smrti nedužnih proroka. Možda æe im kazati i da je on pokušao uništiti vjeru u bogove koji vladaju zemljom i nebesima; prièa æe se odmah proširiti preko granica Izraela i mogao je zauvijek zaboraviti vjenèanje s nekom od ljepotica iz Libanona.
- Postoje brodovi.
Da, postojali su brodovi. Zloèinci, ratni zarobljenici, bjegunci, svi su oni obièno dobivali utoèište kao mornari na brodovima, jer je taj posao bio opasniji od vojnièkog. U ratu, vojnik je uvijek imao izgleda da
pobjegne i saèuva glavu; no mora su bila neistražena, nastanjena èudovištima, i - kad bi se dogodila tragedija - nitko je ne bi preživio da isprièa što se zbilo.
Postojali su brodovi, ali bili su u rukama fenièkih trgovaca. Ilija nije bio zloèinac, zarobljenik ni bjegunac, veæ netko tko se usudio podiæi svoj glas protiv boga Baala. Kad bi to otkrili, bio bi ubijen i baèen u more, jer pomorci su vjerovali da Baal i njegovi bogovi upravljaju olujama.
Nije mogao iæi u pravcu oceana. Nije mogao nastaviti prema sjeveru, jer tamo je bio Libanon. Niti se moglo poæi na istok, gdje je nekoliko izraelskih plemena meðusobno ratovalo veæ kroz dva pokoljenja.
Sutradan æe se vratiti i predati, iako se ponovno bojao smrti.
Pokuša se razvedriti spoznajom da æe ipak živjeti još nekoliko sati. No uzalud; bio je upravo shvatio da - gotovo ni u jednom trenutku svog života - èovjek nema moæ ni o Èemu odluèiti.
Sjeti se mirnoæe koju je bio osjetio našavši se pred vojnikom; konaèno, što je smrt? Smrt je jedan trenutak, ništa više od toga. Èak i ako osjetiš bol, ona mora da uèas proðe i Gospodar Vojski primi te u svoje okrilje.
Legne na tlo i ostane tako dugo, gledajuæi u nebo. Kao i levit, pokuša zamisliti svoju »okladu«. Nije se ticala božjeg postojanja - jer o tome nije imao sumnji - veæ smisla njegova života.
Gledao je planine, zemlju koja æe biti opustošena dugom sušom - tako mu je kazao anðeo gospodnji -ali je tada još uvijek odisala svježinom dugogodišnjih obilatih kiša. Gledao je potok Kerit, èiji æe tok uskoro presahnuti. Oprosti se od svijeta usrdno i s poštovanjem, zamolivši Gospodina da ga primi kad kucne njegov èas.
Upitao se koja je svrha njegova postojanja i nije dobio odgovor.
Upitao se kamo bi trebao krenuti i shvatio da je u okruženju.
Sljedeæeg dana Ilija se probudi i ponovno ugleda Kerit.
Sutradan ili za godinu dana, ostat æe od njega samo put od sitnog pijeska i oblutaka. Starosjedioci ovog kraja vjerojatno æe i dalje o njemu govoriti kao o Keritu; vjerojatno æe èak, kad budu pokazivali put kojem putniku-namjerniku, govoriti: - To se mjesto nalazi na obali rjeèice koja teèe tu u blizini. - Putnici æe dolaziti do naznaèenog mjesta, zapaziti oblo kamenje i fini pijesak i pomisliti: - Ovdje je oèito nekad bila rijeka. - No onog što je bit svake rijeke, njezinog vodenog toka, neæe više biti tu da utaži žeð.
Tako su i duše - poput rijeka i biljaka - potrebite jedne drugaèije vrste kiše; kiše nade, vjere, smisla života. Ako toga nema, sve u toj duši umire, iako je tijelo još uvijek živo; i ljudi bi mogli reæi da je »u ovom tijelu nekad oèito bio èovjek«.
Nije bilo vrijeme za takva razmišljanja. Podsjeti se još jednom na razgovor s levitom, prije no što æe iziæi iz staje: èemu umirati toliko puta, kad je dovoljno samo jednom? Trebalo je samo saèekati Izebelinu gardu. A stiæi æe, bez sumnje, jer nije bilo mnogo mjesta kamo se moglo pobjeæi iz Gileada; zloèinci su uvijek bježali u pustinju - gdje bi, dan ranije ili kasnije, bili naðeni mrtvi - ili pak, do Kerita, gdje bi ih ubrzo uhvatili.
Dakle, uskoro æe vojnici biti ovdje. I on æe se radovati kad ih ugleda.
Popije malo kristalno bistre vode koja je tekla pored njega. Umije lice i potraži neki zasjenak gdje bi
prièekao svoje progonitelje. Èovjek se ne može boriti protiv svoje sudbine - on je veæ pokušao, i izgubio.
Iako su ga sveæenici prepoznali kao proroka, odluèio je raditi kao stolar; no Gospodin ga je ponovo doveo na njegov pravi put.
Nije bio jedini koji je pokušao umaæi životu koji mu je Bog namijenio, kao i svakom èovjeku na Zemlji. Imao je nekad jednog prijatelja s odliènim glasom, ali mu roditelji nisu dopustili da bude pjevaè - jer to je bilo zanimanje koje bi osramotilo obitelj. Neka njegova prijateljica iz djetinjstva umjela je plesati kao malo tko, a obitelj joj je to zabranila - jer po svoj bi je prilici kralj pozvao na dvor, a nikad se nije znalo koliko æe se jedna vlast održati. Osim toga, dvorska sredina smatrala se grešnom, neèovjeènom, i žena koja bi živjela u palaèi ostala bi zauvijek bez izgleda za dobru udaju.
- Èovjek se rodio da bi izdao svoju sudbinu. Bog
uvijek usadi u srca neostvarive ciljeve.
- Zbog èega?
Možda zato što se tradicija mora saèuvati.
Ali to nije bio dobar odgovor. - Stanovnici Libanona napredniji su od nas, jer nisu slijedili postojeæu pomorsku tradiciju. Kad se cijeli svijet služio istim tipom broda, oni su odluèili sagraditi nešto drugaèije. Mnogima je more uzelo živote, ali su usavršili svoje brodove i sada vladaju svjetskom trgovinom. Platili su visoku cijenu da bi se prilagodili novim prilikama, ali vrijedilo je.
Možda je èovjek iznevjerio svoju sudbinu jer Bog nije bio bliže. On je usadio u ljudska srca snove koji pripadaju vremenu kada je sve bilo moguæe - i poèeo se baviti drugim, novim stvarima. Svijet se promijenio, život je postao teži i složeniji, ali Gospodin se nikad nije vratio da bi preinaèio i prilagodio ljudske snove.
Bog je daleko. Ali - ako još uvijek šalje anðele da razgovaraju s njegovim prorocima, to znaèi da je ipak još preostalo nešto da se uèini ovdje, na ovom svijetu. Dakle, koji bi bio odgovor?
- Možda zato što su naši roditelji griješili i strahu
ju da ne poèinimo iste grijehe. Ili možda nikad nisu
pogriješili i ne bi znali kako da nam pomognu ako se
naðemo u nevolji.
Osjetio je da je sve bliže rješenju.
Potok je tekao uz njega, nekoliko gavranova kružilo je nebom, biljke su tvrdokorno rasle na pjeskovi-tom i jalovom tlu. Kad bi oni mogli èuti glas svojih praotaca, što bi èuli?
- Rjeèice, potraži neko bolje mjesto gdje æe se
sunce ogledati u tvojim bistrim vodama, jer æe te
pustinja na kraju isušiti - kazao bi Bog voda, kad bi
postojao. - Gavranovi, ima više hrane za vas u šuma
ma, nego tu, u pijesku i stijenama - rekao bi Bog pti
ca. - Biljke, odašaljite svoje sjemenke što dalje odav
de, jer svijet je pun plodne i vlažne zemlje, pa æete
narasti mnogo ljepše - govorio bi Bog cvijeæa.
Ali ni Kerit, ni biljke, ni gavrani - jedan je upravo sletio u blizini - ne bi imali hrabrosti uèiniti nešto što su druge rijeke, ptice ili cvijeæe smatrali nemoguæim.
Ilija se zagledao u gavrana.
- Uèim - reèe ptici. - Iako sam beskoristan šegrt,
jer sam osuðen na smrt.
- Ti si spoznao kako je sve jednostavno - kao da
je èuo gavranov odgovor. - Treba samo imati hrabrosti.
Ilija se nasmija, jer stavljao je rijeèi u usta jedne ptice. Bila je to zabavna igra - nauèio ju je od jedne žene, pekarice - i odluèi nastaviti. Postavljat æe pitanja i davati odgovore sam sebi, ali tako kao da razgovara s pravim mudracem.
Gavran, meðutim, uzleti. Ilija je i dalje èekao dolazak Izebelinih vojnika, jer - jedna smrt je bila i više nego dovoljna.
Dan je prošao, a da se ništa novo nije dogodilo. Da nisu zaboravili da je glavni neprijatelj boga Baala još uvijek na životu? Kako to da ga Izebela ne progoni, buduæi da jamaèno zna gdje se krije?
- Jer ja sam vidio njezine oèi i znam da je ona mudra žena - reèe sam sebi. - Kad bih ja umro, to bi me uèinilo muèenikom Gospodina Boga. Ako me budu smatrali obiènim bjeguncem, bit æu za sve tek kukavica koja nije vjerovala u vlastite rijeèi.
Da, to je bila princezina strategija.
Malo prije no što æe se smraèiti, jedan gavran -moguæe onaj isti? - sleti ponovno na istu granu na kojoj ga je vidio tog jutra. Nosio je u kljunu mali komadiæ mesa, koji je, neoprezom, ispustio na zemlju.
Za Iliju, to je bilo èudo. Potrèa do podnožja stabla, zgrabi zalogaj mesa i pojede ga. Nije znao odakle to ptici, a nije ga ni zanimalo; bilo je važno bar malko utoliti glad.
Bez obzira na Ilijin nagli pokret, gavran se nije uplašio.
- Ova ptica zna da æu ja ovdje umrijeti od gladi - pomisli Ilija. - Tovi svoju lovinu, kako bi poslije imao bogatiju gozbu.
I Izebela zacijelo hrani vjeru u Baala prièom o III-jinom bijegu.
Neko vrijeme ostadoše tako - èovjek i ptica -meðusobno se promatrajuæi. Ilija se ponovno prisjeti igre kojom se tog jutra razonodio.
- Htio bih razgovarati s tobom, gavrane. Jutros
sam mislio da duše trebaju hranu. Ako moja duša nije
veæ umrla od gladi, onda još uvijek ima što reæi.
Ptica se nije pomakla.
- A ako ima nešto reæi, ja je moram poslušati. Jer
nemam nikog drugog s kim bih mogao razgovarati -
nastavi Ilija.
Koristeæi sposobnost uživljavanja, Ilija zamisli da je gavran.
- Što Bog od tebe oèekuje? - upita sam sebe, kao
da mu to pitanje postavlja gavran.
- Oèekuje da budem prorok.
- Tako su kazali sveæenici. Ali možda nije to ono
što Gospodin želi.
- Jest, on želi upravo to. Jer anðeo se pojavio u
mojoj radionici i zatražio da ja razgovaram s Aha-
bom. Glasovi koje sam èuo u djetinjstvu...
- ...koje svi èuju u djetinjstvu - prekine ga ga
vran.
- Ali ne susreæu svi anðele - odvrati Ilija.
Na to gavran ne odgovori ništa. Nakon nekog vremena, ptica - odnosno, njegova vlastita duša, koja je tlapila zbog vrelog sunca i pustinjske osame - prekine tišinu.
- Sjeæaš li se žene koja je pekla kruh? - zapita
sam sebe.
Sjeæao je se. Došla ga je zamoliti da izradi nekoliko poslužavnika. Dok je Ilija radio po njenoj narudžbi, govorila je da je rad jedan od naèina izražavanja božje prisutnosti.
- Po naèinu kako ti djeljaš te poslužavnike, vidim da osjeæaš isto - nastavila je. - Zato što se smiješiš dok radiš.
Ta žena je razlikovala dvije vrste ljudi. One koje je njihov posao ispunjao veseljem i one koji su se na
nj neprestano žalili. Ovi potonji tvrdili su da su rijeèi kojima je Bog prokleo Adama jedina istina: »Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom æeš se od nje hraniti svega vijeka svog!« Nisu nalazili zadovoljstvo u radu, a dosaðivali su se na blagdane, kad se valjalo odmarati. Služili su se rijeèima Gospodnjim kao isprikom za svoje beskorisne živote, zaboravljajuæi da su Njegove i rijeèi upuæene Mojsiju: »Gospodin Bog tvoj æe te obilato nagraditi na zemlji koju ti daje u nasljeðe, daje zaposjedneš.«
- Da, sjeæam se te žene. Imala je pravo: ja sam
volio svoj stolarski posao. - Sa svakim stolom koji bi
sastavio, svakom stolicom koju bi izdjeljao, bolje je
razumio i više volio život - iako toga tada još nije bio
svjestan. - Ona mi reèe neka razgovaram s predmeti
ma koje izraðujem i da æe me zapanjiti kad vidim
kako su stolovi i stolci kadri da mi odgovaraju, baš za
to što sam u njih ugradio ono najbolje od svoje duše
- a za uzvrat primao mudrost.
- Da nisi radio kao stolar, ne bi bio ni sposoban
odvojiti se od svoje duše, zamisliti da si gavran koji
govori, ni spoznati da si bolji i mudriji nego što misliš
- bio je odgovor. - Jer u stolarskoj radionici ti si otkrio
milost koja je posvuda i u svim stvarima.
- Uvijek sam volio zamišljati da razgovaram sa
stolovima i stolcima koje sam izraðivao; nije li to bilo
dovoljno? Žena je imala pravo - dok sam prièao s tim
stvarima, obièno bi mi na um padale ideje na koje
nikada ranije nisam pomišljao. Ali, kada sam ja tek
poèeo shvaæati da bih na taj naèin mogao služiti Bogu,
anðeo se pojavio i - no dobro, ostatak prièe ti je po
znat.
- Anðeo se pojavio jer si ti bio spreman - odvrati
gavran.
- Ja sam bio dobar stolar.
- To je bio dio tvog naukovanja. Kad èovjek ide ka
ispunjenju svoje sudbine, mnogo puta biva primoran
skrenuti s puta. Ponekad su okolnosti koje ne ovise o
njemu toliko jake da se obeshrabri i povuèe. Sve je to
dio naukovanja.
Ilija je pozorno slušao što govori njegova duša.
- Ali nitko ne smije izgubiti iz vida ono što želi.
Pa èak i ako - u nekim trenucima - povjeruje da su
svijet ili neki drugi ljudi jaèi od njega. Tajna je: ne
odustati.
- Nikad nisam mislio biti prorok - reèe Ilija.
- Jesi. Ali bio si uvjeren da je to nemoguæe. Ili da
je opasno. Ili pak nepojmljivo.
Ilija se naglo osovi na noge.
- Zašto sam sebi govorim stvari koje ne želim
èuti? - vikne.
Uplašena njegovom gestom, ptica odleti.
Gavran se vrati sljedeæeg jutra. Umjesto da nastavi razgovor s njim, Ilija ga uze pomnije promatrati
- jer ptica se svaki dan uspijevala prehraniti i, što
više, uvijek bi mu donosila pokoji ostatak od svog
obroka.
Neko tajanstveno prijateljstvo se razvilo izmeðu njih i Ilija je poèeo uèiti uz pticu. Promatrajuæi je, vidio je na koji naèin pronalazi hranu u pustinji i zakljuèio da bi i on mogao poživjeti koji dan duže no što je mislio - kad bi nauèio raditi isto što i gavran. Kad bi gavran u letu poèeo èiniti krugove, Ilija je znao da je plijen u blizini; trèao bi do tog mjesta i pokušavao ga šèepati. U poèetku su te male pustinjske životinje uglavnom uspijevale umaæi, ali zakratko se izvježbao i stekao vještinu da ih ulovi. Koristio je grane umjesto koplja, kopao stupice - koje bi prekrivao tankim slojem pruæa i pijeska. Kad bi lovina upala u zamku, Ilija je dijelio svoj obrok s gavranom, a jedan bi dio uvijek saèuvao da mu posluži kao mamac.
No osama u kojoj je živio bila je strašna i gotovo nesnosna; tako je opet poèeo zamišljati da razgovara s pticom.
- Tko si ti? - pitao je gavran.
- Ja sam èovjek koji je našao mir - odgovori Ilija.
- Mogu živjeti u pustinji, brinuti se sam o sebi i u
miru razmišljati o neizmjernoj ljepoti božjeg djela.
Otkrio sam da je u meni duša plemenitija nego što
sam mislio.
Èovjek i ptica nastaviše loviti zajedno za još jednog mjeseèeva ciklusa. Onda, jedne noæi kad mu je dušu obuzela tuga, odluèi se ponovno zapitati:
- Tko si ti?
- Ne znam.
Još jedan mjesec umre i ponovno se rodi na nebu. Ilija je osjeæao da mu je tijelo postalo jaèe i um bistriji. Te noæi, obraæajuæi se gavranu koji je sjedio na istoj grani kao i uvijek, odgovori na pitanje koje je sam sebi prije nekog vremena postavio:
- Ja sam prorok. Prikazao mi se anðeo, dok sam
radio, i zato mi nije dopušteno da sumnjam u svoju
sudbinu, pa èak i kad bi me cijeli svijet htio uvjeriti u
protivno. Uzrokovao sam pokolj u svojoj zemlji, jer
sam izazvao voljenu moga kralja. Sada sam u pusti
nji - kao što sam nekoæ bio u svojoj stolarskoj radi
onici - jer me moja duša uputila da èovjek mora proæi
kroz više razlièitih etapa prije no što uzmogne ispu
niti svoje poslanje.
- Tako je, sada doista znaš tko si - odvrati gavran.
Iste noæi, kad se Ilija vratio iz lova, htjede popiti
malo vode i uvidi da je Kerit presušio. Ali bijaše tako umoran da se prepustio snu.
A u snu, andeo-èuvar, kojeg dugo nije vidio, mu se ukaza.
- Anðeo Gospodnji govorio je tvojoj duši - reèe
anðeo-èuvar. -1 zapovijedio:
»Idi odavde i kreni na istok, i sakrij se na potoku Keritu, koji je nasuprot Jordanu!
Pit æeš iz potoka, a gavranima sam zapovijedio da te ondje hrane.«
- Moja je duša poslušala - reèe Ilija u snu.
- Onda se probudi, jer Anðeo Gospodnji traži od
mene da se udaljim i želi ponovno razgovarati s to
bom.
Ilija u hipu ustade, u strahu. Sto li se dogaða? Iako je bila noæ, mjesto gdje je stajao obasja jaka svjetlost i Anðeo Gospodnji pojavi mu se pred oèima.
- Što te dovelo ovamo? - upita ga Anðeo.
- Ti si me doveo ovamo.
- Nisam. Pobjegao si od Izebele i njezinih voj
nika. Nikad to nemoj zaboraviti, jer tvoja je misija
osvetiti Gospodina Boga tvoga.
- Prorok sam, jer si ti preda mnom i jer èujem
tvoj glas - reèe Ilija. - Vrludao sam tražeæi svoj put,
jer su takvi svi ljudi. Ali spreman sam otiæi u Samariju
i uništiti Izebelu.
- Pronašao si svoj put, ali ne možeš uništavati dok
nisi nauèio obnavljati, nanovo graditi. Zapovijedam ti:
»Ustani, idi u Sareptu Sidonsku i ondje ostani. Evo, ondje sam zapovijedio jednoj udovici da te hrani.«
Ujutro, Ilija potraži gavrana, da bi se od njega oprostio. Ptica se - po prvi puta otkako je došao na Kerit - nije pojavila.
Ilija je putovao danima, dok nije stigao u dolinu gdje se nalazio grad Sarepta, koji su njegovi stanovnici nazivali Akbar. Kad je veæ bio pri kraju snaga, ugleda jednu ženu u crnini kako skuplja drva. Raslinje u dolini bilo je nisko, pa se morala zadovoljiti sitnim suhim granèicama.
- Tko si ti? - upita je.
Žena pogleda stranca, ne razumjevši pravo što ovaj govori.
- Donesi mi vrè vode da pijem! - reèe Ilija. - Do
nesi i komad kruha!
Žena spusti pruæe na tlo, no i dalje je šutjela.
- Ne boj se! - ustrajao je Ilija. - Sam sam, gladan
i žedan, i nemam dovoljno snage da bih bio prijetnja
bilo kome.
- Ti nisi odavde - progovori ona napokon. - Po
naèinu govora, mora biti da si iz Izraela. Kad bi me
poznavao, znao bi da nemam ništa.
- Ti si udovica, tako mi je kazao Gospodin. A ja
imam manje nego ti. Ako me odmah ne nahraniš i ne
napojiš, umrijet æu.
Žena se prestraši; kako je taj stranac mogao znati išta o njezinom životu?
- Mora da je sramno za muškarca tražiti pomoæ
od žene - reèe, povrativši se.
- Uèini što od tebe tražim, molim te - ponovi
Ilija, osjeæajuæi da mu ponestaje snage. - Èim mi bude
bolje, radit æu za tebe.
Žena se nasmija.
- Maloèas si mi rekao nešto što odgovara istini; ja
sam doista udovica; izgubila sam muža na jednom od
naših brodova. Nisam nikada vidjela ocean, ali znam
da je kao i pustinja: skonèa s onim tko ga izaziva...
I nastavi:
- A sada si mi upravo rekao nešto što je potpuno
netoèno. Tako mi Baala koji živi na vrhu Pete Gore, u
kuæi nemam ništa za jelo; imam samo šaèicu brašna
u jednom æupu i malko ulja u vrèu.
Iliji se zavrti pred oèima i osjeti da æe se za koji èas onesvijestiti. Skupivši ono malo snage što mu je preostalo, odluèi se na posljednji pokušaj:
- Ne znam vjeruješ li ti u snove, nisam siguran
èak ni vjerujem li ja sam. Ipak, Gospodin mi je rekao
da æu doæi ovamo i da æu te susresti. On mi je veæ
èinio stvari zbog kojih sam imao razloga posumnjati
u Njegovu mudrost, ali nikada u Njegovo postojanje. I tako me Bog Izraelov uputio da ženi koju æu susresti u Sarepti kažem ove rijeèi:
»U æupu neæe brašna nestati, ni vrè se s
uljem neæe isprazniti, sve dokle Jahve ne pusti
da kiša padne na zemlju.«
Ne objasnivši kako je moguæe da se takvo èudo dogodi, Ilija izgubi svijest.
Žena ostade gledati u èovjeka koji se srušio pored njezinih nogu. Znala je da je Bog Izraelov tek puko praznovjerje; fenièki su bogovi bili moæniji i uèinili su njenu zemlju jednom od najuglednijih i najjaèih na svijetu. Ali bilo joj je na neki naèin drago; ona je uglavnom živjela od tuðe milostinje, a danas eto - po prvi puta nakon toliko vremena - netko je trebao nju. Zbog toga se osjetila jaèom; ipak ima netko kome je još teže nego njoj.
- Ako netko od mene traži uslugu, onda još uvi
jek služim neèemu na ovom svijetu - pomisli.
- Uèinit æu što traži, tek da bih mu olakšala pat
nju. I ja sam upoznala glad, pa znam kako ona satire
dušu.
Ode do svoje kuæe i vrati se s komadom kruha i vrèem vode. Klekne, stavivši glavu nepoznatog èovjeka u svoje krilo i stane mu vlažiti usne. Za koji trenutak on je došao k svijesti.
Ona mu pruži kruh, koji je Ilija pojeo u tišini, gledajuæi prema dolini, klancima, planinama èiji su vrhunci sezali do neba. Vidio je i crvene zidine grada Sarepte, koji je bdio nad dolinom.
- Ugosti me u svojoj kuæi, jer me progone u mo
joj zemlji - progovori Ilija.
- Kakav si zloèin poèinio? - upita ona.
- Ja sam prorok Božji. Izebela je osudila na smrt
sve one koji su odbili štovati fenièke bogove.
- Koliko ti je godina?
- Dvadeset i tri - odgovori Ilija.
Ona sa samilošæu pogleda u mladiæa. Kosa mu je bila duga i prljava; imao je bradu, još uvijek rijetku, kao da želi izgledati stariji no što zapravo jest. Kako bi takav jadnièak mogao naškoditi najmoænijoj princezi na svijetu?
- Ako si ti Izebelin neprijatelj, onda si i moj nepri
jatelj. Ona je sidonska princeza, koja je na sebe, uda
jom za vašeg kralja, preuzela zadaæu da obrati tvoj
narod na pravu vjeru; tako kažu oni koji je poznaju.
Ona upre prstom na jedan od vrhunaca koji su okruživali dolinu:
- Naši bogovi obitavaju na vrhu Pete Gore veæ
kroz mnoga pokoljenja i uspijevaju saèuvati mir u
našoj zemlji. Izrael pak živi neprestano u ratu i pat
nji. Kako možete i dalje vjerovati u Jednog Boga?
Dajte vremena Izebeli da ostvari svoj naum i vidjet
æeš da æe mir zavladati i u vašim gradovima.
- Ja sam veæ èuo glas Gospodinov - odvrati Ilija.
- Vi se, meðutim, nikad niste popeli na vrh Pete Gore
da se uvjerite što doista tamo postoji.
- Onoga tko se popne na to brdo, spalit æe vatra
s nebesa. Bogovi ne vole uljeze.
Žena uto zanijemi. Iznenada se sjetila da je, te noæi, sanjala neku vrlo jaku svjetlost. Iz središta te svjetlosti dopirao je neki glas, govoreæi: - Primi stranca koji æe te doæi potražiti!
- Ugosti me, jer nemam gdje prenoæiti - ponovo
zamoli Ilija.
- Veæ sam ti rekla da sam siromašna. Jedva da
imam za sebe samu i za mog sina.
- Gospodin je zatražio da mi dopustiš da osta
nem, On nikad ne napušta one koje ljubi. Uèini to što
te molim. Radit æu za tebe. Stolar sam, znam raditi u
cedrovini, a posla mi neæe nedostajati. Tako æe se Bog
poslužiti mojim rukama da održi svoje obeæanje: »U æupu neæe brašna nestati ni vrè se s uljem neæe isprazniti, sve dokle Jahve ne pusti da kiša padne na zemlju.«
- Kad bih to i htjela, ne bih ti imala èime platiti.
- I ne trebaš. Bog æe platiti.
Zateèena snom od prošle noæi, iako je znala da je stranac neprijatelj sidonske princeze, žena odluèi poslušati.
Ilijina prisutnost odmah je privukla pažnju susjeda. Ljudi su poèeli govorkati kako je udovica ugostila nekog stranca u svojoj kuæi, ne poštujuæi uspomenu na svog muža - heroja koji je izgubio život istražujuæi nove trgovaèke i pomorske putove za svoju zemlju.
Èim je saznala za te glasine, udovica se potrudila da objasni kako se radi o izvjesnom izraelskom proroku, koji je gotovo umro od gladi i žeði. I tako se proèuje vijest da se jedan židovski prorok, u bijegu od Izebele, krije u gradu. Jedno je izaslanstvo pošlo da o tome izvijesti sveæenika.
- Dovedite stranca k meni! - zapovijedi on.
Tako je bilo i uèinjeno. Istog poslijepodneva, Ilija je bio priveden pred èovjeka koji je - uz gradskog poglavara i vojnog zapovjednika - držao u rukama svu vlast u Akbaru.
- Što tražiš ovdje? - zapita ga. - Zar ne razumi
ješ da si neprijatelj naše zemlje?
- Godinama sam trgovao s Libanonom; poštujem
vaš narod i vaše obièaje. Ovdje sam stoga što me u
Izraelu progone.
- Znam koji je razlog - reèe sveæenik. - Jedna
žena te natjerala u bijeg?
- Ta je žena najljepše stvorenje koje sam ikada
vidio u svom životu, iako sam samo nekoliko trenu
taka bio u njenoj prisutnosti. Meðutim, njeno srce je
od kamena i iza njenih zelenih oèiju krije se neprija
telj koji želi uništiti moju zemlju. Nisam pobjegao;
samo èekam pravi trenutak da bih se vratio.
Sveæenik se nasmija.
- Ako èekaš pravi trenutak da bi se vratio, onda
se pripremi da ostaneš u Akbaru do kraja svog života.
Mi nismo u ratu s tvojom zemljom; jedino što želimo
je proširiti pravu vjeru - mirnim putem - po cijelom
svijetu. Ne želimo ponoviti nedjela koja ste vi poèinili
naseljavanjem u Kanaanu.
- Ubijati proroke je mirni put?
- Ako èudovištu odsjeèemo glavu, pobijedili smo
ga. Nešto æe ih umrijeti, ali vjerske ratove æemo iz
bjeæi zauvijek. I - prema onom što sam èuo od trgova
ca, jedan prorok zvan Ilija je sve to pokrenuo i onda
pobjegao.
Sveæenik ga pogleda ravno u oèi, prije no što æe nastaviti:
- Èovjek nalik tebi.
- Ja sam taj - odvrati Ilija.
- Izvrsno. Dobro došao u grad Akbar; kad bu
demo trebali štogod od Izebele, platit æemo tvojom
glavom - najvrednijim što imamo. Do tada, potraži
neki posao i nauèi živjeti od vlastitog rada, jer ovdje
nema mjesta prorocima.
Ilija se spremao iziæi, kad je sveæenik dodao:
- Èini se da je jedna djevojka iz Sidona moænija od
tvog jedinog Boga. Ona je uspjela podiæi oltar u slavu
Baala, pred kojim bivši sveæenici padaju na koljena.
- Sve æe se dogoditi onako kako je Gospodin za
mislio - reèe mu prorok. - Ima trenutaka kad nas ži
vot suoèi s iskušenjima koja ne možemo izbjeæi. Ali to
se dogodi s nekim razlogom.
- Kojim razlogom?
- To je pitanje na koje ne možemo odgovoriti
prije, ili za vrijeme nedaæa. Tek kad ih nadvladamo,
shvatimo zbog èega su se dogodile.
Èim je Ilija izišao, sveæenik naredi da mu pozovu skupinu graðana koja je tog jutra došla k njemu.
- Ne zabrinjavajte se zbog toga - reèe im sveæenik. - Tradicija nam nalaže pružiti utoèište strancima. Osim toga, on je ovdje u našoj vlasti i možemo nadzirati njegove korake. Najbolji naèin da se upozna i uništi neprijatelja je hiniti da smo mu prijatelji. Kad doðe pravi èas, izruèit æemo ga Izebeli, a naš grad æe za to biti nagraðen zlatom. Dotada æemo nauèiti i kako zatrti njegove ideje; za sada, znamo samo kako slomiti njegovo tijelo.
Iako je Ilija vjerovao u jednog Boga i bio neprijatelj njihove princeze, sveæenik je zahtijevao da pravo utoèišta bude poštovano. Svi su poznavali drevnu tradiciju: ako neki grad odbije pružiti utoèište putniku, djecu njegovih stanovnika snaæi æe u životu ista nevolja. Kako su potomci veæine graðana Akbara bili raspršeni po svijetu, na brodovima ogromne fenièke trgovaèke flote, nitko se nije usudio prekršiti zakon gostoljubivosti.
Osim toga, nije bilo na odmet prièekati dan kada æe glava židovskog proroka biti zamijenjena za velike kolièine zlata.
Ilija se, malo-pomalo, uklopio u život u Sarepti. Kao i ostali graðani, poèeo je grad zvati Akbarom. Upoznao je poglavara, zapovjednika garnizona, sveæenika, majstore-staklare èiji su radovi bili nadaleko cijenjeni. Kad bi ga pitali što radi u stranoj zemlji, odgovarao bi po istini: - Izebela ubija sve proroke u Izraelu.
- Ti si izdajnik svoje zemlje i neprijatelj Fenicije - govorili su. - Ali mi smo narod trgovaca i znamo da je, što je èovjek opasniji, to viša cijena njegove glave.
I tako je prošlo nekoliko mjeseci.
Te veèeri Ilija je veèerao s udovicom i njezinim sinom. Kako je izraelski prorok u meðuvremenu postao itekako vrijedna roba s kojom æe se trgovati u buduænosti, neki su im trgovci poslali hrane, dovoljno da je dostajalo za èitavi tjedan.
- Izgleda da Bog Izraelov drži svoju rijeè - reèe udovica. - Otkako je moj muž poginuo, stol nam nikada nije bio tako bogat kao veèeras.
Na putu kojim se dolazilo u dolinu, utaborilo se nekoliko asirskih odreda i èinilo se da se tamo namjeravaju zadržati. Mala skupina vojnika koja nije bila nikakva prijetnja za grad - unatoè tome, zapovjednik je od gradskog poglavara zatražio dozvolu da se poduzmu mjere opreza.
- Nisu nam ništa uèinili - reèe poglavar. - Mora da su u kakvoj trgovaèkoj misiji, u potrazi za novom i boljom rutom za svoje proizvode. Ako odluèe koristiti naše ceste, plaæat æe poreze i, još æemo se više obogatiti. Zašto ih dirati?
Da bi nevolja bila veæa, udovièin sin je obolio, bez ikakvog oèiglednog uzroka. Susjedi su tu nevolju pripisali prisutnosti stranca u njihovu domu, pa žena zamoli Iliju da ode. No on to nije uèinio, Gospodin ga još ne bijaše pozvao. Poèeše kružiti glasine da je taj stranac sa sobom donio srdžbu bogova s Pete Gore.
ljubivosti, ali æemo se zaštititi od božanske srdžbe. Bogovi su nezadovoljni prisutnošæu tog èovjeka.
- Pustite ga na miru! - odvrati poglavar. - Ne že
lim izazivati politièke probleme s Izraelom.
- Kako? - zaèudiše se graðani. - Izebela progoni
sve proroke koji štuju Jednog Boga i želi ih istrijebiti.
- Naša princeza je hrabra žena, odana bogovima
s Pete Gore. Ipak, koliko god da je sada moæna, ona
nije Izraelka. Sutra može pasti u nemilost, a mi æemo
se morati suoèiti s mržnjom naših susjeda; ako im po
kažemo da smo dobro postupali prema jednom od
njihovih proroka, bit æe popustljiviji prema nama.
Graðani su otišli nezadovoljni, jer sveæenik bijaše rekao da æe, jednog dana, Ilija biti zamijenjen za zlato i povlastice. Meðutim, èak i ako je poglavar bio potpuno u krivu, nisu mogli uèiniti ništa. Tradicija je nalagala da se vladajuæu lozu mora poštovati.
Bilo je moguæe obuzdati vojsku i umiriti puk uznemiren blizinom strane vojske. No, s bolešæu udo-vièinog sina, poglavaru je bivalo sve teže primiriti narod glede Ilije.
Jedno izaslanstvo graðana došlo je ponovo razgovarati s njim.
- Možemo izgraditi kuæu za Izraelca izvan zidina - govorili su. - Tako neæemo prekršiti zakon gosto-
U daljini, na putu kojim se ulazilo u dolinu, šatori asirskih vojnika su se umnogostruèili.
Zapovjednik je bio zabrinut, ali nije imao podršku sveæenika i poglavara. Pokušavao je održati svoje ratnike u stalnoj spremi, iako je znao da nijedan od njih - pa èak ni njihovi djedovi - nisu iskusili borbu. Ratovi su pripadali dalekoj prošlosti Akbara i sve strategije kojima su ga uèili bile su veæ prevladane novim tehnikama i oružjima koja su koristile druge države.
- Akbar je uvijek pregovorima uspio za sebe izboriti mir - govorio je poglavar. - Ni ovaj put neæemo biti napadnuti. Pusti neka druge države ratuju izmeðu sebe; mi imamo oružje koje je mnogo moænije od njihova - novac. Kad se oni na kraju budu meðusobno istrijebili, uæi æemo u njihove gradove i prodavati naše proizvode.
Poglavar je uspio umiriti narod u pogledu Asi-raca. No pronio se glas da je Izraelac navukao kletvu bogova na Akbar. Ilija je postajao sve veæi problem.
Jednog poslijepodneva djeèakovo se stanje veoma pogoršalo i više nije mogao stajati na nogama, niti je prepoznavao ljude koji su ga dolazili posjetiti. Prije no što æe sunce zaci, Ilija i žena kleknuše pored djetetove postelje.
- Svemoguæi Bože, koji si skrenuo vojnikove strijele i doveo me ovamo, daj da se ovo dijete spasi. Ono nije uèinilo ništa loše, nije krivo za moje grijehe, niti za grijehe svojih otaca - izbavi ga, Gospodine.
Dijete se gotovo nije ni micalo; usne su mu bile bijele, a oèi su naglo gubile sjaj.
- Moli se svom Bogu - vapila je žena. - Jer maj
ka zna kad se duša njenog djeteta razdvaja od tijela.
Ilija je poželio stisnuti joj ruku, reæi joj da nije sama i da æe ga Svemoguæi Bog sigurno uslišiti. On je prorok, to je prihvatio na Keritu i otada su anðeli uz njega.
- Nemam više suza - nastavi ona. - Ako On nema
samilosti, ako mora uzeti jedan život, onda ga zamoli
da uzme moj, a neka mog sina ostavi da trèi dolinom
i ulicama Akbara.
Ilija se, koliko je god mogao, usredotoèio na molitvu; no patnja majke bila je tako duboka da se èinilo kao da ispunja sobu, prodire u zidove, vrata, u sve.
Dotakne djeèakovo tijelo; temperatura više nije bila povišena kao prethodnih dana, a to je bio loš znak.
Sveæenik je tog jutra navratio u kuæu i, kako je to èinio veæ dva tjedna, namazao djeèaku prsa melemom od trava. Veæ su danima žene donosile recepte za pripravke koji su se u narodu bili oèuvali kroz mnoga pokoljenja i èija je ljekovitost bila dokazana u bezbrojnim prilikama. Svake veèeri, one bi se okupile u podnožju Pete Gore, prinoseæi žrtve da djeèakova duša ne napusti njegovo tijelo.
Ganut onim što se dogaðalo u gradu, neki egipatski trgovac koji je onuda prolazio - donio je, besplatno, veoma skupi crveni prah kojega je trebalo umiješati djeèaku u jelo. Legenda je kazivala da su tajnu naèina priprave tog praha egipatskim lijeènicima otkrili bogovi.
Ilija je za cijelo to vrijeme neprekidno molio.
Ali ništa od toga, baš ništa, nije pomoglo.
- Znam zašto su dopustili da ostaneš ovdje - go
vorila mu je žena, sve tišim glasom, jer nije spavala
danima. - Znam da je tvoja glava ucijenjena i da æeš
jednog dana biti poslan u Izrael i izruèen u zamjenu
za zlato. Ako spasiš mog sina, kunem ti se Baalom i
bogovima s Pete Gore da te nikad neæe uhvatiti. Po
znajem skrivene putove i prolaze, za koje ova gene
racija niti ne zna, i pokazat æu ti kako da iziðeš iz Ak-
bara, a da nitko ne otkrije tvoj bijeg.
Ilija ne reèe ništa.
- Moli se tvom jedinom Bogu - ponovi žena svo
ju molbu. - Ako spasi mog sina, kunem se da æu se
odreæi Baala i povjerovati u nj. Objasni svom Gospo
dinu da sam ti pružila utoèište kad si ga trebao, da
sam uèinila toèno onako kako je on tražio.
Ilija se pomoli još jednom, preklinjuæi Gospoda svim svojim žarom. U tom trenu djeèak se pomakne.
- Hoæu iziæi odavde - reèe dijete, slabašnim gla
som.
Majèine oèi zablistale su od sreæe, dok su joj se suze kotrljale niz lice.
- Doði, sine moj! Idemo kamo god želiš, radi što
god želiš.
Ilija ga htjede uzeti u naruèje, no djeèak otkloni njegovu ruku.
- Hoæu iziæi sam - reèe.
Polako ustade i poèe hodati prema velikoj sobi. No kad je uèinio nekoliko koraka, sruši se na pod, kao gromom ošinut.
Ilija i udovica pritrèaše; djeèak je bio mrtav. Prošao je trenutak, a da nijedno od njih nije pustilo glasa. Tada žena poèe vriskati iz sve snage.
- Prokleti bili bogovi, prokleti oni koji uzeše dušu
mog sina! Proklet bio èovjek koji je donio nesreæu u
moju kuæu! Moj jedini sin! - vikala je. - Zato što sam
poštovala volju nebesa, jer sam bila dobra prema strancu, doèekala sam smrt mog sina!
Susjedi su èuli udovièine vapaje i vidjeli njenog sina ispruženog na kuænom podu. Žena je i dalje jau-kala, udarajuæi šakom proroka koji je skamenjen stajao pored nje, kao da uopæe nije bio svjestan što se dogaða i nije se pokušavao obraniti. Dok su žene pokušavale umiriti udovicu, muškarci odmah zgrabiše Iliju za nadlaktice i odvedoše ga pred poglavara.
- Ovaj je èovjek velikodušnost uzvratio nedjelom. Bacio je urok na udovièinu kuæu i njezin sin je umro. Pružamo utoèište èovjeku kojeg su bogovi prokleli.
Izraelac je plakao, zdvajajuæi: - O Gospodine, moj Bože, zar si èak i ovu udovicu, koja je bila plemenita prema meni, odluèio ojaditi? Ako si dopustio da njezin sin umre, to je zato što ja nisam ispunio što mi je povjereno i zaslužujem smrt.
Iste veèeri sastalo se Gradsko vijeæe Akbara, kojim su predsjedali sveæenik i poglavar. Ilija je doveden pred sud.
- Za ljubav si uzvratio mržnjom. Zbog toga te
osuðujem na smrt - reèe poglavar.
- Èak i da tvoja glava vrijedi vreæu zlata, ne smi
jemo izazvati srdžbu bogova s Pete Gore - progovori
sveæenik. - Jer tada nitko na svijetu više ne bi mogao
vratiti mir ovom gradu.
Ilija je ponikao glavom. Zaslužio je svu patnju, koliko god je moguæe podnijeti, jer ga je Gospodin napustio.
- Popet æeš se na Petu Goru - reèe sveæenik.
- Zamolit æeš bogove za oprost što si ih uvrijedio. Oni
æe poslati vatru s neba, da te sprži. Ukoliko to ne uèi
ne, znaèi da žele izvršenje pravde prepustiti našim
rukama; mi æemo te èekati u podnožju i sutra æeš biti pogubljen, prema tradicionalnom obredu.
Ilija je dobro znao što znaèi obredno smaknuæe: išèupali bi srce iz grudLi odsjekli glavu. Prema vjerovanju, èovjek bez srca ne može otiæi u Raj.
- Zašto si me odabrao za ovo, Gospodine? - za-vapi glasno, iako je znao da ljudi oko njega nisu imali pojma što je njemu Gospodin namijenio. - Zar ne vidiš da nisam sposoban izvršiti što si od mene zatražio?
Nije dobio odgovora.
Muškarci i žene Akbara slijedili su u povorci skupinu stražara koja je vodila Izraelca prema Petoj Gori. Dovikivali su uvrede i gaðali ga kamenjem. Samo uz velike napore, vojnici su uspijevali obuzdati bijes gomile. Za pola sata hoda, stigli su do podnožja svete Planine.
Skupina se zaustavi ispred kamenih žrtvenika, gdje je narod obièavao prinositi svoje darove i žrtve, zavjete i molitve. Svima su bile poznate prièe o božanstvima koja su obitavala na tom mjestu i pamtili su smrtnike koji su prekršili zabranu i bili kažnjeni nebeskim plamenom. Putnici koji su noæu prošli dolinom, tvrdili su kako su èuli grohot bogova i boginja koji su se gore zabavljali.
Èak i onaj tko nije bio uvjeren u sve to, ne bi se usudio izazvati bogove.
- Idemo! - reèe jedan vojnik, gurajuæi Iliju vrškom svog koplja. - Onaj tko je umorio dijete, zaslužuje najgoru od kazni.
Ilija zakoraèi u zabranjenu Zemlju i poèe se us-pinjati uz obronak. Neko je vrijeme hodao, a onda, kad više nije mogao èuti glasove stanovnika Akbara, sjedne na neki kamen i poèe plakati; još od onog poslijepodneva u radionici, kad se na njega spustila tmina posuta blistavim svjetalcima, jedino što mu je uspijevalo, bilo je donositi nesreæu drugima.
Gospodin je izgubio svoje glasnike u Izraelu i kult fenièkih bogova sada je ojaèao. One prve noæi koju je
proveo na Keritu, Ilija je pomislio da gaje Bog odabrao da bude muèenik, kao stoje veæ bio uèinio s tolikima.
Umjesto toga, Bog mu je poslao jednog gavrana, zloslutnu pticu, koja ga je hranila dok Kerit nije presušio. Zašto gavran, a ne golubica, ili anðeo? Je li moguæe da je sve to bila samo tlapnja èovjeka koji je želio potisnuti svoj strah, ili zato što mu je glava predugo bila izložena jakom suncu? Ilija više nije bio ni u što siguran; možda je Zlo pronašlo svoj medij, i taj je medij bio on. Zašto ga je, umjesto da mu dopusti da se vrati i osveti princezi koja je toliko zla uèinila njegovu narodu, Bog poslao u Akbar?
Osjeæao se kao kukavica, ali slušao je što mu je odreðeno. Borio se da se prilagodi tom èudnom narodu, ljubaznom, ali kulture potpuno razlièite od njegove. Kad je veæ mislio daje doista na putu svoje sudbine, udovièin sin je umro.
- Zbog èega ja?
Ustade, prohoda još malo i na kraju uðe u pojas magle koja je obavijala vrh Planine. Mogao je iskoristiti slabu vidljivost da umakne svojim progoniteljima, ali kakve koristi od toga? Bio je umoran od bježanja, svjestan da nikad neæe uspjeti pronaæi svoje mjesto u svijetu. Èak i kad bi uspio pobjeæi, ponio bi prokletstvo koje ga je pratilo u neki drugi grad i dogodile bi se nove tragedije. Nosio bi sa sobom, gdje god da krene, sjenu tih smrti. Bolje je bilo prepustiti se, da mu išèupaju srce iz grudi i odrube glavu.
Ponovno je sjeo, usred magluštine. Odluèio je malo prièekati, kako bi oni dolje mislili da se uspeo do vrha Gore; onda æe se vratiti u Akbar, da se preda svojim krvnicima.
- Vatra s neba. - Mnogi su ljudi veæ od nje stradali, iako je Ilija sumnjao da ju je poslao Gospodin. U
noæima bez mjeseca, njezin bljesak proparao bi nebo, pojavljujuæi se i nestajuæi u trenu. Možda ga doista sprži. Možda ubija trenutaèno, bez patnji.
Noæ se spustila i magla raspršila. Mogao je dolje vidjeti dolinu, svjetla Akbara i logorske vatre asirskog tabora. Èuo je lavež pasa i borbeni pjev ratnika.
- Spreman sam - reèe sam sebi. - Prihvatio sam
biti prorok i uèinio sam najbolje što sam mogao... No
zakazao sam i sada Bog treba nekog drugog.
U tom trenu, svjetlost sade nad njega...
- Vatra s neba!
Svjetlost je još uvijek bila pred njim, zasljepljujuæi ga. I zaèu glas koji mu reèe:
- Ja sam Anðeo Gospodnji.
Ilija se spusti na koljena i licem dotakne zemlju.
- Veæ sam vidio Anðela Gospodnjeg i poslušao
njegove rijeèi - progovori Ilija, ne dižuæi glavu. - To
mi je donijelo samo da šijem nesreæu gdje god pro
ðem.
Ali anðeo nastavi:
- Kad se vratiš u grad, pomoli se tri puta da se
djeèak vrati meðu žive. Gospodin æe te uslišiti treæi
puta.
- Èemu sve to?
- U slavu Božju.
- Èak i da se obistini, veæ sam posumnjao u sebe.
Nisam više dostojan moje zadaæe - odvrati Ilija.
- Svaki èovjek ima pravo da posumnja u svoju za
daæu i da je, pokatkad, zanemari; jedino što ne smije
uèiniti je daje zaboravi. Tko ne sumnja u samog sebe,
nedostojan je - jer slijepo vjeruje u svoju sposobnost
i griješi zbog taštine. Blagoslovljen onaj koji proživ
ljava trenutke dvojbe.
nlnIliHIM !,
- Vidio si da, još prije nekoliko trenutaka, nisam
bio siguran èak ni jesi li ti doista Božji poslanik.
- Idi i uèini kako sam ti rekao.
Prilièno je mnogo vremena prošlo prije no što se Ilija spustio niz planinu. Stražari su ga èekali na mjestu gdje su se nalazili žrtvenici, ali narod se veæ bio vratio u Akbar.
- Spreman sam za smrt - reèe on. - Zamolio sam
bogove s Pete Gore za oproštaj i oni zahtijevaju da,
prije no što moja duša napusti tijelo, još jednom odem
u kuæu udovice koja me udomila i daje zamolim neka
se smiluje mojoj duši.
Vojnici ga odvedoše natrag u grad i dovedoše pred sveæenika. Prenijeli su mu Ilijinu želju.
- Dopustit æu što tražiš - reèe sveæenik zaroblje
niku. - Kad si veæ zatražio oprost od bogova, red je
da ga zatražiš i od udovice. Da ne bi pobjegao, vodit
æe te èetiri naoružana vojnika. Ali nemoj misliti da æeš
je uspjeti uvjeriti da izmoli milost za tebe; èim svane,
pogubit æemo te usred trga.
Sveæenik ga je poželio zapitati što je vidio tamo gore. No vojnici su bili nazoèni, a odgovor bi ga mogao dovesti u neugodan položaj. Zbog toga je odluèio to prešutjeti, ali smatrao je da je dobro da Ilija javno zamoli udovicu za oprost; tako nitko više neæe moæi posumnjati u moæ bogova s Pete Gore.
Ilija i vojnici odoše do bijedne ulièice, gdje je bio živio tih nekoliko mjeseci. Prozori i vrata udovièine kuæe bili su otvoreni, kako bi - prema vjerovanju -duša njezina sina mogla slobodno iziæi i preseliti se k bogovima. Tijelo je ležalo usred male sobe, a nad njim je bdjelo cijelo susjedstvo.
Kad su opazili njegovu nazoènost, muškarci i žene se preneraziše.
- Vodite ga odavde! - vikali su vojnicima. - Zar
nije dovoljno zla veæ poèinio? Toliko je izopaèen da
bogovi s Pete Gore nisu htjeli uprljati ruke njegovom
krvlju!
- Ostavili su nama da ga kaznimo! - povièe netko.
- I uèinit æemo to odmah, neæemo ni èekati na obred
no smaknuæe!
Opiruæi se naguravanju i udarcima, Ilija se istrgne od ruku koje su ga držale i potrèi do udovice, koja je plakala u jednom kutu sobe.
- Mogu ga oživjeti. Dopusti mi da dotaknem tvog
sina! - izusti. - Samo za trenutak.
Udovica nije ni podigla glavu.
- Molim te! - ustrajao je. - Neka to bude zadnje
što æeš uèiniti za mene u životu, ali daj mi priliku da
pokušam uzvratiti tvoju velikodušnost.
Nekoliko ljudi ga je zgrabilo, da bi ga udaljili. Ali Ilija se opirao i borio svim svojim snagama, prekli-njuæi da mu dopuste dotaknuti mrtvo dijete.
Iako je bio mlad i snažan, uspjeli su ga odgurati do kuænih vrata. - Anðele Gospodnji, gdje si? - za-vapi prema nebesima.
U tom èasu, svi se ukopaše. Udovica je ustala i krenula prema njemu. Uhvativši ga za ruke, odvede ga do sinovljeva odra i podiže plahtu kojom je tijelo bilo pokriveno.
- Evo krvi moje krvi - reèe. - Neka ta krv sustigne
sav tvoj rod, ako ne uèiniš to što govoriš.
On priðe, da bi dotaknuo dijete.
- Samo tren - reèe udovica. - Najprije zamoli
tvog Boga da se moja kletva ispuni.
Ilijino se srce sledilo. No vjerovao je u andelove rijeèi.
- Neka krv ovog djeèaka padne na moje roditelje
i braæu, i sinove i kæeri moje braæe, ako ne uèinim što
sam obeæao!
I tada, sa svim svojim dvojbama, svojim krivnjama i strahovima,
»uze ga iz njezina naruèja, odnese ga u gornju sobu gdje je stanovao, i položi ga na svoju postelju. Tada zavapi Jahvi i reèe:
- Jahve, Bože moj, zar zaista želiš udovicu, koja me ugostila, uvaliti u tugu umorivši joj sina?
Zatim se tri puta pružio nad djeèakom zazivajuæi Jahvu: - Jahve, Bože, uèini da se u ovo dijete vrati duša njegova!«
U nekoliko sljedeæih trenutaka ništa se ne dogodi. Ilija se vidio ponovo u Gileadu, pred vojnikom s lukom uperenim u njegovo srce, svjestan da se mnogo puta èovjekova sudbina ne podudara s onim što on vjeruje ili èega se plaši. Osjetio se spokojnim i punim vjere kao i onog poslijepodneva, znajuæi da, bez obzira na ishod, postoji razlog za sve što se dogaða. Na vrhu Pete Gore, anðeo je taj razlog nazvao - »slavom Božjom«; nadao se da æe jednog dana shvatiti zbog èega su Stvoritelju bila potrebna njegova stvorenja da bi pokazao svoju slavu.
Uto djeèak otvori oèi.
- Gdje je moja majka? - upita.
- Dolje, èeka te - odgovori Ilija, smiješeæi se.
- Sanjao sam èudan san. Putovao sam kroz neku
crnu rupu, brzinom veæom nego što trèi najbrži trkaæi
konj u Akbaru. Ugledao sam èovjeka - za kojeg znam
da je bio moj otac, iako ga nikada nisam upoznao.
Onda sam stigao na jedno prelijepo mjesto, gdje sam
silno poželio ostati; ali neki drugi èovjek - kojeg ne
poznajem, ali mi se uèinilo da je jako dobar i èestit
- zamolio me ljubazno da se vratim natrag. Ja sam
želio produžiti dalje, ali ti si me probudio.
Djeèak je izgledao tužan; mjesto gdje je gotovo ušao, mora da je bilo divno.
- Nemoj me ostaviti samog, jer ti si me vratio iz
mjesta gdje sam se osjeæao potpuno sigurnim.
- Hajdemo dolje - reèe Ilija. - Tvoja majka te želi
vidjeti.
Djeèak pokuša ustati, ali bio je preslab da bi hodao. Ilija ga uze u naruèje i siðe.
Ljudi koji su èekali dolje, u sobi, ostali su zapanjeni.
- Zašto ovdje ima tako puno ljudi? - zapita djeèak.
Prije no što je Ilija uspio odgovoriti, udovica zgrabi sina u naruèaj i poèe ga obasipati poljupcima, plaèuæi.
- Što su ti uèinili, mamice? Zašto si tužna?
- Nisam tužna, sine moj - odvrati ona, brišuæi
suze. - Nikad u svom životu nisam bila tako sretna.
I rekavši to, udovica se baci na koljena i usklikne:
- Sada znam da si Božji èovjek! Božja istina izlazi
iz tvojih rijeèi!
Ilija je zagrli, moleæi je da ustane.
- Oslobodite ovog èovjeka! - reèe ona vojnicima.
- On je pobijedio zlo koje se sruèilo na moj dom!
Ljudi koji su se tamo skupili nisu mogli vjerovati u ono što vide. Jedna dvadesetogodišnja djevojka, koja se bavila slikarstvom, klekne pored udovice. Malo-pomalo, svi su se poveli za njom - èak i vojnici zaduženi da ga odvedu u zatoèeništvo.
- Ustanite - molio ih je on. - I štujte Gospodina.
Ja sam samo jedan od njegovih sluga, možda i naj-
neznatniji.
Ali svi su ostali na koljenima, spuštene glave.
- Ti si razgovarao s bogovima na Petoj Gori - èuo
je neèiji glas. - I sad možeš èiniti èuda.
1
- Tamo nema bogova. Vidio sam jednog Anðela
Božjeg, koji mi je naložio da ovo uèinim.
- Ti si bio s Baalom i njegovom braæom - reèe
netko drugi.
Ilija razmakne ljude koji su kleèali i iziðe na ulicu. Srce mu je još uvijek bilo skrhano, kao da nije ispravno izvršio zadaæu koju mu je anðeo zadao. -Èemu koristi uskrsnuti jednog mrtvaca, ako nitko ne shvati odakle tolika moæ? - Anðeo mu bijaše naložio da tri puta zazove ime Gospodnje, ali nije ga uopæe uputio kako da objasni to èudo mnoštvu u prizemlju. - Je li moguæe da sam, poput onih starih proroka, htio samo pothraniti svoju taštinu? - upita sam sebe.
Zaèu glas svog anðela-èuvara, s kojim je razgovarao od djetinjstva:
- Danas si susreo Anðela Gospodnjeg.
- Da - odgovori Ilija. - Ali Gospodinovi anðeli ne
razgovaraju s ljudima; oni samo prenose Božje za
povijedi.
- Upotrijebi svoju moæ - reèe anðeo-èuvar.
Ilija nije razumio što želi time reæi. - Ja nemam moæi koja mi ne bi bila data od Boga - odvrati.
- Nitko nema. Ali svima je data moæ od Boga, a
nitko je ne zna iskoristiti.
I anðeo mu još reèe:
- Odsada pa dok se ne budeš vratio u svoju
zemlju, neæe ti biti dopušteno više nijedno èudo.
- A kada æe to biti?
- Gospodin te treba da bi obnovio Izrael - reèe
anðeo. - Stupit æeš ponovno na rodno tlo kad nauèiš
obnavljati.
I to je bilo sve što je rekao.
DRUGI DIO
Sveæenik je obavio svoje molitve izlazeæem suncu
- pomolio se i Bogu oluja i Božici životinja da se
smiluju siromašnima duhom. Netko mu je tog jutra
isprièao kako je Ilija vratio udovièina sina iz Kraljev
stva mrtvih.
Grad je bio prestrašen i uzbuðen u isto vrijeme. Svi su vjerovali da je Ilija dobio moæ od bogova na Petoj Gori i sad je bilo mnogo teže skonèati s njim.
- Ali doæi æe pravi èas - reèe sam sebi.
Bogovi æe veæ stvoriti priliku da ga se kazni. No pravi razlog srdžbe bogova bilo je nešto drugo, a prisutnost Asiraca u dolini bio je znak. Zašto je stogodišnji mir došao kraju? On je imao odgovor: otkriæe iz Biblosa. U njegovoj je zemlji izmišljen novi naèin pisanja koji je mogao biti dostupan svima - èak i onima koji nisu bili dostojni da ga koriste. Bilo tko ga je brzo mogao svladati, a to æe donijeti smrt civilizacije.
Sveæenik je znao da je, od svih razornih oružja koja je èovjek bio sposoban izumiti, najstrašnije - i najmoænije - bila rijeè. Bodeži i koplja ostavljali su trag krvi; strijele su bile vidljive izdaleka. Otrovi su mogli biti otkriveni.
Ali rijeè je uništavala ne ostavljajuæi tragove. Da su sveti obredi bili masovno poznati, mnogi bi ih mogli zloupotrijebiti u nakanama da promijene svijet i bogovi bi se osjetili izigranima. Do tog vremena, samo je sveæenièka kasta poznavala baštinu predaka
- koja se prenosila usmenom predajom, pod zakle
tvom da æe biti držana u tajnosti. S druge strane, bile
su potrebne godine uèenja da bi se moglo protumaèiti
simbole koje su izmislili Egipæani; tako je samo onim
najuèenijima - pismenjacima i sveæenicima - znanje bilo dostupno.
Druge kulture imale su svoje primitivne naèine bilježenja povijesti, no bili su tako komplicirani da se nitko nije ni trudio da ih nauèi, van podruèja gdje su se koristili. Otkriæe iz Biblosa, meðutim, imalo je revolucionarni karakter: moglo se koristiti u bilo kojoj zemlji, neovisno o jeziku kojim se govorilo. Èak i Grci, koji su obièno odbacivali sve što se nije rodilo u njihovim gradovima, veæ su prihvatili pismo iz Biblosa, služeæi se njime u svojim trgovaèkim ugovorima. Struènjaci u svojatanju svega što se moglo nazvati no-vošæu, veæ su bili i okrstili otkriæe iz Biblosa grèkim imenom: alfabet.
Tajnama koje su se èuvale stoljeæima civilizacije prijetila je opasnost da budu iznesene na svjetlo dana. U usporedbi s tim, Ilijino svetogrðe - vratiti nekoga s druge obale rijeke smrti, što su znali èiniti i Egipæani - nije znaèilo ništa.
- Stiže nas kazna jer smo bili nesposobni oèuvati ono što je sveto - pomisli. - Asirci su nam pred vratima, prijeæi æe dolinu i uništiti civilizaciju naših predaka.
I zatrti pismo. Sveæenik je znao da prisutnost neprijatelja nije sluèajna.
Bila je to cijena koju æe morati platiti. Bogovi su sve vrlo dobro osmislili, tako da nitko ne bude svjestan da su oni odgovorni; postavili su na vlast poglavara koji je više brinuo o trgovini nego o vojsci, podstaknuli pohlepu Asiraca, uskratili kišu i doveli nevjernika da podijeli grad. Uskoro æe se povesti konaèna bitka.
Akbar æe postojati i poslije toga - ali prijetnja znakova iz Biblosa bit æe zauvijek izbrisana s lica Zemlje.
Sveæenik oprezno obriše kamen koji je obilježavao mjesto gdje je, prije mnogo generacija, strani hodoèasnik pronašao mjesto koje su bogovi naznaèili, i utemeljio grad. - Kako je lijep - pomisli. Kamenje je bilo slika božja - èvrsto, otporno, postojano u svim uvjetima, bez potrebe da objašnjava zašto je tamo gdje jest. Usmena predaja kazivala je da je središte svijeta obilježeno jednim kamenom, i u svom djetinjstvu on je bio naumio da æe jednom potražiti gdje se nalazi taj kamen. Pothranjivao je tu zamisao sve do nedavna. No kad je ugledao Asirce u dnu doline, shvatio je da nikad neæe ostvariti svoj san.
- Nije važno. Dopalo je mojoj generaciji da bude
žrtvovana, jer smo uvrijedili bogove. Postoje stvari u
povijesti svijeta koje nije moguæe izbjeæi i moramo ih
prihvatiti.
Obeæa sam sebi da æe poslušati bogove: neæe pokušati izbjeæi rat.
- Možda smo stigli nadomak propasti svijeta.
Kriza je dosegla takve razmjere da je više nije moguæe
prevladati.
Sveæenik dohvati svoj štap i iziðe iz malog hrama; zakazao je sastanak sa zapovjednikom vojske Akbara.
Bio je veæ blizu južnih gradskih zidina, kad ga je presreo Ilija.
- Gospodin Bog je jednog mrtvog djeèaka vratio
u život - reèe mu Izraelac. - Grad vjeruje u moju
moæ.
- Djeèak zacijelo nije bio mrtav - odvrati sveæe
nik. - To se veæ dogaðalo; srce stane i poslije iznova
poène kucati. Danas cijeli grad prièa o tome; sutra æe
se sjetiti da su bogovi blizu i da mogu èuti što govore.
Onda æe ponovno zatvoriti usta. Moram iæi, jer Asirci
se spremaju za napad.
- Poslušaj što æu ti reæi. Nakon sinoænjeg èuda,
otišao sam spavati izvan zidina, jer sam trebao malo
mira. Tada mi se isti anðeo kojeg sam vidio na Petoj
Gori ponovno ukazao. I rekao mi: »Rat æe razoriti i
zatrti Akbar.«
- Gradovi ne mogu biti zatrti - nato æe sveæenik.
- Bit æe, ako treba, tisuæu puta ponovno podignuti iz
pepela, jer bogovi znaju gdje su ih smjestili i trebaju
ih upravo na tom mjestu.
Prišao im je poglavar; upravo je dolazio u pratnji svojih savjetnika, te upita:
- Što to govoriš?
- Da morate tražiti mir - odgovori Ilija.
- Ako se bojiš, vrati se odakle si došao - suho æe
sveæenik.
- Izebela i njezin kralj èekaju odbjegle proroke da
ih ubiju - reèe poglavar. - Ali volio bih da mi isprièaš
kako si se uspio popeti na Petu Goru, a da te nije
sustigla vatra s neba.
Sveæenik je osjetio da mora prekinuti taj razgovor. Poglavar je razmišljao o pregovorima s Asircima i moglo bi mu pasti na pamet da iskoristi Iliju za svoje namjere.
- Nemoj ga slušati - reèe. - Juèer, kad su ga do
veli pred mene da mu se sudi, vidio sam kako plaèe
od straha.
- Plakao sam jer sam mislio da sam prouzroèio
zlo. Bojim se, naime, samo dviju stvari: Gospodina i
sebe samog. Nisam pobjegao iz Izraela i spreman sam
vratiti se èim mi Gospodin dopusti. Osvetit æu se lije
poj princezi, a vjera Izraelova nadživjet æe i ovo isku
šenje.
- Treba biti jako tvrda srca da bi se odoljelo
Izebelinim èarima - podrugljivo æe poglavar. - U sva
kom sluèaju, èak kad bi se tvoje rijeèi i potvrdile,
poslali bismo drugu, još ljepšu ženu, kao što smo veæ
uèinili prije Izebele.
Govorio je istinu. Dvije stotine godina ranije, jedna sidonska princeza zavela je najmudrijeg od svih izraelskih vladara - kralja Salomona. Na njezin je nagovor sagradio žrtvenik u èast božice Astarte. Zbog svetogrða koje je poèinio, Bog je vojske susjednih zemalja podigao na oružje, a Salomona osudio na prokletstvo.
- Isto æe snaæi i Ahaba, Izebelina muža - pomisli
Ilija. Veæ æe odgovarati pred Gospodinom, kad doðe
njegov èas. Ali èemu se uopæe truditi da uvjeri ove
ljude? Isti su kao i oni koje je gledao prošle noæi, kako
kleèe na podu u udovièinoj kuæi i slave bogove s Pete
Gore. Tradicija im nikad neæe dopustiti da misle dru
gaèije.
- Šteta što moramo poštivati zakon gostoljubivosti - reèe poglavar, koji je, oèigledno, veæ bio zabo-
ravio Ilijine rijeèi o miru. - Kad ne bi bilo tako, pomogli bismo Izebeli u njezinoj nakani da iskorijeni proroke.
- Nije to razlog što ste mi poštedjeli život. Znate
da sam ja vrijedna roba i želite Izebeli priuštiti užitak
da me smakne svojom rukom. Meðutim, od juèer,
narod mi pripisuje èudesne moæi. Misle da sam sus
reo bogove na vrhu Pete Gore; što se vas tièe, uopæe
se ne biste skanjivali da uvrijedite bogove -jedino što
vas prijeèi je strah od pobune graðana.
Poglavar i sveæenik ostaviše Iliju da govori u zrak i uputiše se prema zidinama. U tom trenutku sveæenik je odluèio da æe umoriti izraelskog proroka prvom prigodom; ono što je prije bilo samo roba, sada se pretvorilo u prijetnju.
Vidjevši ih kako se udaljavaju, Ilija ostade zdvo-jan; što da uèini kako bi poslužio Gospodinu? Tada poèe vikati usred trga:
- Narode Akbara! Sinoæ sam se uspeo na Petu
Goru i razgovarao s bogovima koji tamo žive- Kad
sam se vratio, bio sam kadar vratiti jednog djeèaka iz
kraljevstva mrtvih!
Ljudi su se okupili oko njega; prièa je veæ bila Po-znata širom grada. Poglavar i sveæenik stadoše i vrati-še se da vide što se zbiva; izraelski prorok govori kako je vidio bogove s Pete Gore, a sam štuje drugog boga.
- Dat æu ga pogubiti - reèe sveæenik.
- I narod æe se pobuniti protiv nas - odvrati po
glavar, kojeg je zanimalo što stranac govori. - Bolje je
prièekati da napravi neku pogrešku.
- Prije nego što sam sišao s Planine, bogovi su
me zadužili da pomognem poglavaru u opasnosti od
Asiraca! - nastavi Ilija. - Znam daje on èastan èovjek
i da me želi saslušati; ali ima onih koji se zalažu za
rat i ne dopuštaju mi da mu se približim.
- Izraelac je sveti èovjek - reèe neki starac pogla
varu. - Nitko se ne može uspeti na Petu Goru, a da
ga ne spali vatra s neba, ali ovaj èovjek je to uspio -
i sada uskrsava mrtve.
- Tir, Sidon i svi fenièki gradovi održavaju tradi
ciju mira - reèe drugi starac. - Preživjeli smo veæ i
gore opasnosti i uvijek ih uspjeli prevladati.
Nekoliko bolesnika i bogalja poèeše prilaziti, razmièuæi masu, dodirujuæi Ilijinu odjeæu i moleæi ga da ih ozdravi.
- Prije no što savjetuješ poglavara, izlijeèi boles
ne - reèe sveæenik. - Onda æemo vjerovati da su bo
govi s Pete Gore s tobom.
Ilija se sjeti što mu je anðeo rekao prošle noæi: bit æe mu dostupne samo moæi obiènih smrtnika.
- Bolesnici mole za pomoæ - bio je uporan sve
æenik. - Èekamo.
- Prije se valja pobrinuti da izbjegnemo rat. Bit
æe mnogo više bolesnih i unesreæenih ako to ne uspi
jemo.
Poglavar prekine raspravu:
- Ilija æe poæi s nama. On je taknut božanskim
nadahnuæem.
Iako i sam nije vjerovao da postoje bogovi na Petoj Gori, poglavar je trebao saveznika koji bi mu pomogao uvjeriti narod da je mir s Asircima jedini izlaz.
Kad su krenuli na sastanak sa zapovjednikom, sveæenik se obrati Iliji:
- Ti ne vjeruješ ni u što od onoga što si rekao.
- Vjerujem da je mir jedino rješenje. Ali ne vjeru
jem da je vrh te Planine nastanjen bogovima. Ja sam
bio tamo.
- I što si vidio?
- Anðela Gospodnjeg. Taj Anðeo mi se veæ i pri
je ukazivao, na raznim mjestima kuda sam prolazio
- odgovori Ilija. - I postoji samo jedan Bog.
Sveæenik se nasmija.
- Hoæeš reæi da je, po tvom mišljenju, isti Bog koji
je stvorio oluju stvorio i žito, iako su to potpuno razli
èite stvari.
- Vidite Petu Goru? - upita ga Ilija. - Sa svake
strane s koje ju pogledate, izgledat æe drugaèije -
iako je to ista planina. Tako je sa svim što je stvoreno:
mnogo lica istog Boga.
Uspeli su se na zidine odakle se, u daljini, vidio neprijateljski tabor. U pustoj dolini, bijeli šatori upadali su u oèi.
Prije podosta vremena, kad su stražari tek opazili Asirce kako ulaze u dolinu, špijuni su tvrdili kako je to samo izviðaèka misija; zapovjednik je predložio da ih zarobe i prodaju kao roblje. Poglavar se bio odluèio na drugu strategiju: ne poduzimati ništa. Uzdao se da æe, uspostavljanjem dobrih odnosa s njima, moæi otvoriti novo tržište za trgovinu staklom koje se proizvodilo u Akbaru; osim toga, èak i ako spremaju rat, Asirci znaju da su mali gradovi uvijek na strani pobjednika. U tom sluèaju, sve što su asirski voðe željeli bilo je proæi kroz grad bez otpora, da doðu do Tira i Sidona. Ti su gradovi bili nešto drugo, oni su èuvali riznicu blaga i znanja fenièkog naroda.
Vojska se utaborila u dnu doline i, malo-poma-lo, stizala su pojaèanja. Sveæenik je smatrao da zna razlog: grad je imao èesmu za vodu, a do sljedeæe je trebalo više dana putovati kroz pustinju. Ako Asirci namjeravaju osvojiti Tir ili Sidon, ta voda im je potrebna da bi opskrbili svoju vojsku.
Nakon mjesec dana, još su ih mogli protjerati. Nakon dva mjeseca, još uvijek su ih bili kadri s lakoæom pobijediti i nagoditi se da im dopuste èasno povlaèenje.
Èekali su sukob, ali oni nisu napadali. Nakon petog mjeseca opsade, Akbar je još uvijek mogao izboriti pobjedu. - Napast æe uskoro, jer mora da trpe žeð - govorio je poglavar sam sebi. Zatražio je od zapovjednika da razradi obrambenu strategiju i da
stalno drži u pripravnosti svoje ljude, kako bi bili spremni za iznenadni napad.
No sve su njegove misli bile usmjerene ka mirnom rješenju.
Prošlo je veæ pola godine, a asirska vojska još uvijek se nije pokretala. Napetosti, koja je u Akbaru porasla za prvih tjedana opsade, potpuno je nestalo; ljudi su nastavili živjeti svoje živote, zemljoradnici su ponovo odlazili na polja, obrtnici su proizvodili vino, staklo i sapun, trgovci su i dalje prodavali i kupovali robu. S obzirom da Akbar nije napao neprijatelja, svi su vjerovali da æe se kriza uskoro razriješiti pregovorima. Svi su znali da je poglavar namjesnik bogova i da æe uvijek znati donijeti najbolju odluku.
Kad je Ilija došao u grad, poglavar je pustio glasine o prokletstvu koje stranac donosi; na taj je naèin, ako prijetnja rata postane nepodnošljiva, mogao okriviti prisutnost stranog proroka kao glavni razlog nedaæa. Uvjerio bi stanovnike Akbara da æe, njegovom smræu, sve ponovno biti kao nekada. Tada bi im objasnio kako je veæ prekasno da bi se otjeralo Asirce; dao bi ubiti Iliju, a narodu bi dokazao da je mir jedino i najbolje rješenje. Vjerovao je da bi trgovci, koji su takoðer željeli mir, utjecali na ostale da pristanu uz tu ideju.
Tijekom svih tih mjeseci borio se protiv pritisaka kojima su ga podvrgli sveæenik i zapovjednik, zahtijevajuæi da se napadne odmah. Meðutim, bogovi s Pete Gore nisu ga nikad napustili; sada, nakon èudesnog uskrsnuæa prošle veèeri, Ilijin život bio je važniji nego njegova smrt.
- Što ovaj stranac radi tu s vama? - upitao je za
povjednik.
- Bogovi su ga prosvijetlili - odgovori poglavar.
- Pomoæi æe nam da pronaðemo najbolji izlaz.
Na brzinu promijeni temu.
- Izgleda da se broj šatora danas poveæao.
- Sutra æe se poveæati još više - reèe zapovjednik.
- Da smo napali èim se pojavila prva jedinica, vjero
jatno se nikad ne bi ni vratili.
- Varaš se. Koji od njih bi sigurno pobjegao, izvi
jestio ih, i došli bi da nam se osvete.
- Kad odgaðamo berbu, plodovi sagnjiju - ustra
jao je zapovjednik. - Ali kad odgaðamo rješenje pro
blema, oni samo rastu i poprimaju sve veæe razmjere.
Poglavar stade objašnjavati da je mir, koji vlada u Feniciji veæ gotovo tri stoljeæa, najveæi ponos njihova naroda. Kako æe ga cijeniti buduæi naraštaji, ako baš on prekine tu eru napretka?
- Pošaljite izaslanika da pregovara s njima! - reèe
Ilija. - Najbolji ratnik je onaj koji uspije pretvoriti ne
prijatelja u prijatelja.
- Ne znamo toèno što oni žele. Nismo sigurni èak
ni žele li osvojiti naš grad. Kako možemo pregova
rati?
- Ima upozoravajuæih znakova. Jedna vojska ne
gubi vrijeme uzalud, baveæi se vojnim vježbama dale
ko od svoje zemlje.
Svakodnevno su pristizale nove jedinice, poglavar je razmišljao kolika bi kolièina vode bila potrebna za sve te ljude. Grad bi ionako zakratko ostao nemoæan pred neprijateljskom vojskom.
- Možemo li napasti sada? - upita sveæenik za
povjednika.
- Da, možemo. Izgubit æemo mnogo ljudstva, ali
grad æe biti spašen. Meðutim, moramo se odluèiti
odmah.
- Ne smijemo to uèiniti - obrati se Ilija poglavaru.
- Bogovi s Pete Gore su mi kazali da još uvijek ima
vremena da pronaðemo mirno rješenje.
Unatoè tome što je èuo razgovor Izraelca sa sveæenikom, poglavar je hinio da mu vjeruje. Njemu osobno bilo je svejedno vladaju li Sidonom i Tirom Fenièani, Kaananci ili pak Asirci; važno mu je bilo da grad može nastaviti trgovati svojim proizvodima.
- Napadnimo - nagovarao je sveæenik.
- Još jedan dan - zatraži poglavar. - Možda se
stvari ipak razriješe.
Morao je odmah smisliti najbolji naèin da odupru asirskoj prijetnji. Siðe sa zidina i uputi se u palaèu; zatražio je od Ilije da ga prati.
Hodajuæi, promatrao je ljude oko sebe; pastire koji su tjerali ovce prema planinama, zemljoradnike koji su odlazili na polja, muèeæi se da iz škrte zemlje izažmu ono malo uroda kako bi prehranili sebe i svoje obitelji. Vojnici su vježbali bacajuæi koplja, a neki upravo pristigli trgovci rasprostirali su svoje robe na trgu. Koliko god to bilo nevjerojatno, Asirci nisu zatvorili cestu koja je presijecala dolinu cijelom njenom dužinom; trgovci su se i dalje njome koristili za transport svojih proizvoda i gradu za to plaæali porez.
- Zašto sada, kad su veæ uspjeli dovuæi moænu
vojnu silu, ne zatvore cestu? - zanimao se Ilija.
- Asirsko kraljevstvo treba proizvode koji se slije
vaju u luke Sidona i Tira - odgovori poglavar. - Kad
bi trgovci osjetili da su ugroženi, dotok roba kojima
se snabdijevaju prekinuo bi se, a posljedice bi bile
teže od vojnog poraza. Mora postojati naèin da se izbjegne rat.
- Da - reèe Ilija. - Ako žele vodu, možemo im je prodati.
Poglavar ne reèe ništa. No shvatio je kako bi mogao iskoristiti Iliju kao oružje protiv onih koji su željeli rat; poslat æe ga na vrh Pete Gore da privuèe pažnju bogova i, ako sveæenik bude ustrajao u nakani da se zarate protiv Asiraca, Ilija je jedini koji æe mu se moæi usprotiviti. Predloži da prošetaju zajedno, kako bi malo porazgovarali.
Sveæenik je ostao na zidinama, promatrajuæi neprijatelja.
- Što bogovi mogu uèiniti da zaustave osvajaèe?
- zapita ga zapovjednik.
- Vodim brigu o svakodnevnom prinošenju žrta
va podno Pete Gore. Molim se da nam pošalju nekog
hrabrijeg voðu.
- Trebali bismo postupiti kao Izebela: istrijebiti
proroke. Jednog obiènog Izraelca, koji je još juèer bio
osuðen na smrt, danas poglavar koristi da bi privolio
puk za mir.
Zapovjednik pogleda prema planini.
- Možemo pogubiti Iliju. I upotrijebiti moje rat
nike da skinemo poglavara s njegova položaja.
- Pobrinut æu se da Ilija bude ubijen - odvrati
sveæenik. - Što se tièe poglavara, ruke su nam sveza
ne: njegovi su preci na vlasti od davnine. Njegov djed
je bio naš voða, prenio božansku moæ na njegova oca,
a ovaj pak na njega.
- Zašto nam tradicija prijeèi da postavimo na
vlast djelotvorniju osobu?
- Tradicija postoji da bi se na svijetu oèuvao red.
Ako budemo dirali u to, svijet æe propasti.
Sveæenik obuhvati pogledom sve što se moglo vidjeti sa zidina. Nebo i zemlja, planine i dolina, svako biæe, živo i neživo, na mjestu koje mu je odreðeno. Ponekad bi tlo znalo zadrhtati, ponekad bi pak - kao sada - prošlo mnogo vremena bez kiše. No zvijezde su i dalje bile na svojim mjestima, a sunèeva kugla nije se srušila ljudima na glavu. Sve to zato što je, od
Potopa, èovjeku bilo jasno da ne smije remetiti red onog što je stvorio Bog.
U iskonu je postojala samo Peta Gora. Ljudi i bogovi živjeli su zajedno, šetali rajskim vrtovima, razgovarajuæi, šaleæi se i smijuæi, jedni uz druge. No ljudska biæa poèiniše grijeh i bogovi ih protjeraše odatle; nisu ih imali kamo poslati, pa odluèiše stvoriti Zemlju oko planine, kako bi ih tamo smjestili, da ih imaju na oku i da im za sve vijeke vjekova bude oèigledno gdje je mjesto njima, a gdje bogovima.
Pazili su, meðutim, da ipak ostave odškrinuta jedna vrata za povratak; ako èovjeèanstvo bude ustra-jalo na svom pravom putu, na kraju æe se moæi vratiti na vrh Pete Gore. Ne dopuštajuæi da se ljudi zaborave, zadužili su sveæenike i poglavare da tu ideju održe uvijek živom u svijesti naroda.
Svi su narodi dijelili isto vjerovanje: kad bi se porodice koje su bogovi pomazali nasilno skinule s vlasti, posljedice bi bile pogubne. Nitko se više nije sjeæao zbog èega su baš te porodice bile odabrane, no svi su znali da su one u srodstvu s božanskom porodicom. Akbar je postojao veæ stoljeæima, i njime su od pamtivijeka upravljali preci sadašnjeg poglavara; grad je mnogo puta bio napadnut, znao je i pasti u ruke silnika i barbara - no, s vremenom, osvajaèi bi se povukli ili bili protjerani. Potom bi se vjekovni red ponovno uspostavio i ljudi bi se vratili svom nekadašnjem životu.
Obveza sveæenstva bila je oèuvati taj red: svijet je imao svoj poredak i bio je ustrojen prema zakonima. Vrijeme kada su ljudi pokušavali dokuèiti bogove nepovratno je prošlo - sada ih treba štovati i èiniti sve što žele. Oni su hiroviti i lako ih je naljutiti.
Kad ne bi bilo obreda žetve i berbe, zemlja ne bi davala ploda. Kad bi zanemarili prinošenje žrtava, grad bi poharale smrtonosne bolesti. Kad bi ponovno
izazvali Boga vremena, mogao bi uèiniti da pšenica i ljudi prestanu rasti.
- Pogledaj planinu Pet! - obrati se zapovjedniku.
- S njenog vrha, bogovi bdiju nad dolinom i štite nas.
Oni imaju vjeèni plan za Akbar. Tuðinac æe biti pogu
bljen ili æe se vratiti u svoju zemlju, poglavara jednog
dana više neæe biti, a njegov æe sin biti mudriji od
njega; sve što sada proživljavamo je prolazno.
- Trebamo novog voðu - reèe zapovjednik. - Ako
nam nastavi zapovijedati ovaj poglavar, neprijatelj æe
nas pregaziti.
Sveæenik je znao da su upravo to željeli bogovi, kako bi stali na kraj prijetnji pisma iz Biblosa. No nije ništa rekao; obradovao se, zakljuèivši još jednom da poglavari uvijek - htjeli, ne htjeli - služe da se ispuni zacrtani usud Svijeta.
Ilija je, prošetavši gradom, iznio svoje mirovne planove poglavaru, koji gaje pak imenovao svojim pomoænikom. Kad su ponovno stigli na trg, priðoše mu novi bolesnici, no on im reèe da su mu bogovi s Pete Gore zabranili da ozdravljuje. Predveèer se vratio u udovièinu kuæu; dijete se igralo na ulici i on zahvali Gospodinu što ga je uèinio oruðem njegova èuda.
Ona ga je èekala da veèeraju. Na njegovo iznenaðenje, na stolu je bila i boca vina.
- Ljudi su donijeli poklone, da bi ti ugodili - reèe
ona. - A ja te želim zamoliti da mi oprostiš jer sam
bila nepravedna.
- Zašto nepravedna? - zaèudi se Ilija. - Zar ne
shvaæaš da je sve to dio Božjeg plana?
Udovica se nasmiješi, oèi joj zablistaju i on zamijeti koliko je lijepa. Bila je bar deset godina starija, no ipak osjeti neku duboku nježnost prema njoj. Nije bio na to navikao i uplašio se; sjetio se Izebelinih oèiju i onog što je zaželio izašavši iz Ahabove palaèe - da bi se volio oženiti Libanonkom.
- Moj život je bio nekoristan, ali bar sam rodila
sina. A njegova æe se prièa pamtiti, jer se vratio iz
Kraljevstva mrtvih - progovori žena.
- Tvoj život nije nekoristan. Ja sam došao u Ak-
bar po Gospodinovoj zapovijedi i ti si me prihvatila.
Ako budu pamtili prièu tvog sina, siguran sam da æe
pamtiti i tvoju.
Žena napuni dva pehara. Oboje nazdraviše suncu koje se upravo bješe sakrilo i zvijezdama na nebu.
- Došao si iz daleke zemlje, slijedeæi znakove jed
nog Boga kojeg ja nisam poznavala, a sada je postao
i mojim Gospodarom. Moj sin se takoðer vratio iz udaljene zemlje; lijepu æe prièu moæi prièati svojim unucima. Sveæenici æe bilježiti njegove rijeèi i prenositi ih novim naraštajima.
Preko sjeæanja sveæenika poznavali su gradovi svoju prošlost, svoje ratne uspjehe, božanstva, ratnike koji su svojom krvlju obranili zemlju. Èak iako su veæ postojali novi naèini da se zabilježi povijest, pamæenje sveæenika bilo je jedino u što su stanovnici Akbara imali povjerenja. Može bilo tko pisati štogod poželi; ali nitko osim sveæenika nije u stanju sjeæati se stvari koje nikad nisu ni postojale.
- A ja, što bih ja imala prièati? - nastavi žena, nadolijevajuæi u pehar koji je Ilija iskapio. - Nemam Izebelinu snagu, ni njezinu ljepotu. Moj život je kao svaki drugi: vjenèanje koje su dogovorili roditelji dok sam bila još dijete, kuæanski poslovi kad sam odrasla, bogoslužje na blagdane, muž koji je uvijek bio zaokupljen drugim stvarima. Dok je bio živ, nikada nismo porazgovarali o bilo èemu znaèajnom. On se uvijek brinuo za svoje poslove, ja sam se skrbila o kuæi, i tako su nam prošle najbolje godine života.
Kad je umro, ostala mi je samo bijeda i briga za školovanje mog sina. Kad poraste, otplovit æe tko zna kojim morem, a ja više nikom neæu biti potrebna. Nema u meni srdžbe ili gorèine, tek svijest o vlastitoj nekorisnosti.
Ilija napuni još jednu èašu. Srce mu je poèelo davati znakove za uzbunu; godilo mu je biti u društvu te žene. Ljubav je mogla biti zastrašujuæe iskustvo, opasnije no što je bilo stajati pred Ahabovim vojnikom, sa strijelom uperenom u srce; da ga je strijela sustigla, bio bi mrtav - i sve bi dalje bilo u božjim rukama. Meðutim, ako ga ljubav sustigne, on sam æe morati snositi posljedice.
I
- Toliko sam želio ljubav u svom životu - pomi
sli. A sada, kad ju je imao nadohvat ruke, bez sum
nje, bila je tu, trebalo je samo ne pobjeæi od nje, usre
dotoèio se jedino na to da je zaboravi što je prije
moguæe.
U sjeæanju se vratio u dan kada je stigao u Akbar, nakon svog progonstva na Keritu. Bio je tako umoran i žedan, da mu nije uspijevalo sjetiti se nièega, osim trenutka kada se povratio od nesvijesti i vidio je kako mu vodom vlazi usne. Lice mu je bilo blizu njenog -tako blizu kako se nikad prije nije našao nijednoj ženi. Zapazio je da su njezine oèi bile isto tako zelene kao u Izebele, samo što su imale drugaèiji sjaj, kao da se u njima ogledaju cedrovi, ocean o kojem je toliko sanjao, a nije ga poznavao, i - kako je to bilo moguæe? - njezina vlastita duša.
- Tako bih joj volio to reæi - pomisli. - Ali ne
znam kako. Lakše je govoriti o Božjoj ljubavi.
Ilija popije još malo. Njoj se uèinilo da mu se možda nije svidjelo nešto što je rekla i odluèi promijeniti temu.
- Bio si na Petoj Gori? - upita.
On potvrdno kimne glavom.
Željela ga je pitati što je gore vidio i kako je uspio izmaknuti vatri s neba. No djelovao joj je neraspo-ložen za razgovor.
- Prorok je. Èita iz mog srca - pomisli.
Otkad je Izraelac ušao u njezin život, sve se bilo izmijenilo. Èak se i neimaština lakše podnosila - jer taj je stranac u njoj probudio nešto što dotada nikad nije osjetila: ljubav. Kad joj je sin obolio, borila se s cijelim susjedstvom da on ostane u njezinoj kuæi.
Znala je da je za njega Gospodin važniji od svega što se zbivalo pod kapom nebeskom. Bila je svjesna da je njezin san neostvariv, jer taj je stranac mo-
gao svakog trenutka otiæi, proliti Izebelinu krv i nikad se ne vratiti da isprièa što se dogodilo.
Èak i tada, i dalje bi ga voljela, jer je, po prvi puta u svom životu, spoznala što je sloboda. Mogla ga je voljeti - èak i da on to nikad ne sazna; nije trebala njegovu dozvolu da bi joj nedostajao, da bi mislila na njega cijeli dan, èekala ga za veèeru, da bi brinula što su sve ljudi kadri smisliti da naude strancu.
To je bila sloboda: osjeæati ono što srce želi, bez obzira na mišljenje drugih. Veæ se borila s prijateljima i susjedima oko prisutnosti tuðinca u svojoj kuæi; bilo je suvišno boriti se i protiv sebe same.
Ilija popije još malo vina, isprièa se i ode u svoju sobu. Ona iziðe na ulicu, razveseli se vidjevši sina koji se igrao pred kuæom i odluèi malo prošetati.
Bila je slobodna, jer ljubav oslobaða.
Ilija je dugo vremena ostao zagledan u zid svoje sobe. Napokon, odluèi prizvati svog anðela.
- Moja je duša u opasnosti - reèe.
Anðeo je šutio. Ilija se našao u nedoumici da li da nastavi govoriti, no veæ je bilo kasno: zašto bi ga bio dozvao, ako nije imao razloga?
- Kad sam s tom ženom, ne osjeæam se dobro.
- Naprotiv - odvrati anðeo. -1 upravo to te smeta.
Što znaš da bi je mogao zavoljeti.
Ilija se posramio, jer je anðeo vidio u njegovu dušu.
- Ljubav je opasna - reèe.
- Veoma - na to æe anðeo. - I što onda?
Potom nestade.
Njegova anðela nisu muèile dvojbe koje su njemu samom tištale dušu. Da, veæ je imao prilike vidjeti ljubav na djelu; vidio je kako je kralj Izraela napustio Gospodina jer je Izebela, sidonska princeza, osvojila njegovo srce. Tradicija je kazivala daje kralj Salomon izgubio prijestolje zbog jedne tuðinke. Kralj David je jednog od svojih najboljih prijatelja poslao u smrt, jer se zaljubio u njegovu ženu. Zbog Dalile je Samson bio uhvaæen i Filistejci su ga oslijepili.
Kako ne bi poznavao ljubav? Povijest je obilovala tragiènim primjerima. Èak i da nije poznavao svete zapise, imao bi primjer svojih prijatelja - i prijatelja njegovih prijatelja - zabludjelih u dugim noæima èekanja i patnji. Da je imao ženu u Izraelu, teško da bi bio ostavio svoj grad kad mu je Gospodin to zapovi-jedio, i sad bi bio mrtav.
- Vodim uzaludnu bitku - pomisli. - Ljubav æe pobijediti i ja æu je voljeti do kraja života. Gospodine, pošalji me natrag u Izrael, tako da nikad ne moram reæi ovoj ženi što osjeæam. Jer ona me ne voli i rekla bi mi da je njezino srce pokopano zajedno s njezinim mužem-junakom.
Sutradan, Ilija se ponovno sastao sa zapovjednikom. Èuo je da se broj šatora opet poveæao.
- Kakav je trenutan omjer snaga? - upita.
- Ne dajem nikakve podatke Izebelinom nepri
jatelju.
- Poglavarov sam savjetnik - reèe mu Ilija. - On
me juèer poslijepodne imenovao svojim pomoænikom,
o èemu si veæ obaviješten, i obvezatan si mi odgo
voriti.
Zapovjednik je poželio da stranca istog trena nestane.
- Dva asirska vojnika na jednog našega - napo
kon odgovori.
Ilija je znao da je neprijatelju potrebna mnogo veæa sila.
- Bliži se idealan trenutak da krenemo u mirovne
pregovore - reèe. - Oni æe vidjeti kako smo velikoduš
ni, pa æemo moæi nametnuti povoljnije uvjete. Svaki
vojskovoða zna da je, da bi se osvojilo jedan grad, po
trebno pet napadaèkih vojnika na svakog branitelja.
- Oni æe dosegnuti taj omjer, ako sada ne napad-
nemo.
- Èak i uz cijeli opskrbni aparat, neæe imati do
voljno vode za tolike ljude. I eto trenutka da im poša
ljemo naše izaslanike.
- I kad æe taj trenutak?
- Pustit æemo da broj asirskih ratnika još malo
naraste. Kad njihova situacija postane neizdrživa, bit
æe primorani da napadnu, no u omjeru od trojice ili
èetvorice na jednog našega, znat æe da ih èeka poraz.
Tada æe im naši poslanici ponuditi mir, slobodan prolaz i vodu na prodaju. To je poglavarov naum.
Zapovjednik na to ništa nije rekao i pustio je da stranac ode. Èak i kad bi se riješili Ilije, poglavar bi mogao ustrajati na toj ideji. Zakleo se sam sebi da æe, ako doista postane kritièno, on sam ubiti poglavara; zatim æe izvršiti samoubojstvo, jer nije se želio suoèiti s bijesom bogova.
Meðutim, ni pod koju cijenu neæe dopustiti da njegov narod bude izdan za novac.
- Povedi me natrag u zemlju Izraelovu, Gospodine! - preklinjao je Ilija svakog popodneva, za svojih šetnji dolinom. - Ne želim da mi srce ostane zarobljeno u Akbaru.
Ugledajuæi se u proroke koje je znao još kao dijete, poèeo je sam sebe ranjavati bièem svaki put kad bi pomislio na udovicu. Leða su mu veæ bila živo meso i tada je dva dana buncao u groznici. Kad se probudio, prvo što je vidio bilo je lice žene; ona je viðala njegove rane, mažuæi ih pomašæu i maslinovim uljem. Kako je bio preslab da bi se spustio u prizemlje, donosila mu je jelo u sobu.
Èim se oporavio, vratio se svojim šetnjama dolinom.
- Odvedi me natrag u Izrael, Gospodine - molio je. - Moje srce je veæ zarobljeno u Akbaru, no tijelo još uvijek može na put.
Anðeo mu se ukaza. Nije bio Anðeo Gospodnji, kojeg je vidio na vrhu planine, veæ onaj koji ga je èuvao i na èiji je glas veæ bio navikao.
- Bog sluša molitve onih koji mole da zaborave mržnju. No gluh je za glas onih koji žele pobjeæi od ljubavi.
Njih troje je veèeralo zajedno svake veèeri. Kako je Gospodin obeæao, nikad nije nedostajalo brašna u æupu, ni ulja u vrèu.
Rijetko su razgovarali za vrijeme obroka. Jedne veèeri, meðutim, djeèak upita:
- Što je to prorok?
- To je onaj koji nikad nije prestao slušati one iste
glasove koje je èuo kad je bio dijete. I još uvijek vjeru
je u njih. Na taj naèin može saznati što misle anðeli.
- Da, znam o èemu govoriš - reèe djeèak. - Ja
imam prijatelje koje nitko drugi ne vidi.
- Nemoj ih nikad zaboraviti, bez obzira što æe ti
odrasli govoriti da je to ludost. Tako æeš uvijek znati
što Bog želi.
- Vidjet æu buduænost, kao gataoci iz Babilonije -
primijeti djeèak.
- Proroci ne vide buduænost. Samo prenose rijeèi
kojima ih Gospodin nadahnjuje u odreðenom trenutku.
Zato sam ja tu, ne znajuæi kada æu se vratiti u svoju
zemlju; On mi to neæe reæi prije nego bude potrebno.
Ženine se oèi rastužiše. Da, jednog dana æe otiæi.
Ilija je prestao zazivati Gospodina. Odluèio je da æe, kad doðe trenutak da napusti Akbar, povesti sa sobom udovicu i njenog sina. Neæe im nagoviještati ništa dok ne bude vrijeme.
Moglo se dogoditi da ona ne želi otiæi. Možda nije ni primijetila što on osjeæa za nju, jer i samom mu je
dugo trebalo da shvati. Ako se tako dogodi, bit æe još bolje, moæi æe se sav posvetiti zadaæi da protjera Ize-belu i obnovi Izrael. Njegov æe um biti prezaposlen da bi mislio na ljubav.
- Gospodin je moj pastir - reèe, prisjeæajuæi se
jedne stare molitve kralja Davida. - Krijepi moju dušu
i vodi me do mirnih obala.
- I neæe dopustiti da moj život izgubi smisao -
završi svojim rijeèima.
Jednog poslijepodneva vratio se kuæi ranije nego obièno i zatekao udovicu kako sjedi na kuænom pragu.
- Što radiš?
- Ne znam što bih radila.
- Onda uèi nešto. Uvijek, kao i u ovom trenutku,
na svijetu je mnogo ljudi koji su veæ odustali od života.
Ne srde se, ne plaèu, tek èekaju da vrijeme proðe.
Nisu prihvaæali životne izazove i život ih više ne izazi
va. Tebi prijeti ista opasnost; odupri se, sukobi se sa
životom, ali ne odustaj!
- Moj život ponovno ima svoj smisao - ona æe na
to, pogleda uprta u pod. - Otkad si ti došao.
U djeliæu sekunde, pomislio je kako æe joj otvoriti svoje srce. No odluèi ne riskirati, ona je pritom zacijelo mislila na nešto sasvim drugo.
- Poèni nešto raditi - reèe, mijenjajuæi temu.
- Tako æe vrijeme biti saveznik, a ne neprijatelj.
- Što bih mogla uèiti?
Ilija malo promisli.
- Pismo iz Biblosa. Bit æe korisno, ako jednog
dana budeš morala putovati.
Žena odluèi da æe se tom umijeæu posvetiti dušom i tijelom. Nikad nije razmišljala o odlasku iz Akbara, ali po naèinu kako je on to izgovorio, tko zna, možda razmišlja da je povede sa sobom.
Ponovno se osjeti slobodnom. Ponovno se probudi u cik zore i, smiješeæi se, krene u šetnju ulicama grada.
- Ilija je još uvijek živ - reèe zapovjednik sve
æeniku, dva mjeseca kasnije. - Nisi ga uspio umoriti.
- Nema u cijelom Akbaru jednog-jedincatog èo
vjeka koji bi htio preuzeti tu zadaæu. Izraelac tješi
bolesne, posjeæuje zatvorenike, hrani gladne. Kad
tkogod ima neki spor sa susjedom koji treba razri
ješiti, uteèe se njemu, i svi prihvaæaju njegove pre
sude, zato što su pravedne. Poglavar ga koristi da bi
uveæao vlastitu popularnost, no nitko to ne uviða.
- Trgovci ne žele rat. Ako poglavar postane toliko
popularan da mu poðe za rukom uvjeriti puk da je
spas u miru - nikad neæemo uspjeti protjerati Asirce
odavde. Nužno je da Ilija bude èim prije umoren.
Sveæenik pokaže prstom na Petu Goru, èiji je vrh uvijek bio u oblacima.
- Bogovi neæe dopustiti da njihovu zemlju os
ramoti jedna strana sila. Oni æe nam priteæi u pomoæ:
nešto æe se sigurno dogoditi, a mi æemo biti spremni
da iskoristimo prigodu.
- Što to?
- Ne znam. Ali pozorno æu pratiti znakove.
Nemoj im više davati toène podatke o asirskim snaga
ma. Uvijek kad te budu pitali, kaži daje omjer protiv
nièkih vojnika još uvijek èetvorica na jednog. I nastavi
pripremati svoje jedinice.
- Zašto bih to uèinio? Ako dosegnu omjer pet na
jednoga, izgubljeni smo.
- Ne; tada æe nam snage biti ravnopravne. Kad se
zapodjene bitka, neæeš se boriti protiv podreðenog
neprijatelja i nitko te neæe moæi smatrati kukavicom
koja se iživljava nad slabijima. Vojska Akbara suoèit
æe se s jednako moænim protivnikom i izboriti pobjedu, zato što je njezin zapovjednik osmislio najbolju strategiju.
Zapovjednik, pogoðen u žicu taštine, prihvati prijedlog. Od tog trenutka, poèeo je tajiti ispravne podatke od poglavara i Ilije.
Prošla su još dva mjeseca, da bi - tog jutra -snaga asirske vojske dosegla omjer od pet vojnika na svakog branitelja Akbara. Mogli su napasti svakog trena.
Ilija je veæ neko vrijeme sumnjao da zapovjednik laže o brojnosti neprijateljske vojske, no, konaèno, to mu je èak išlo u korist: kad se otkrije da je omjer dosegao kritiènu toèku, bit æe lako uvjeriti stanovništvo da je mir za njih jedini izlaz.
Razmišljao je o tome hodajuæi prema trgu gdje je, jednom tjedno, obièavao pomagati graðanima da riješe svoje sporove. Uglavnom se radilo o beznaèajnim stvarima: susjedske prepirke, starci koji više nisu htjeli plaæati poreze, trgovci koji su se smatrali ošteæenima u svojim poslovima.
Poglavar je bio tamo; znao je pokatkad doæi, da ga vidi u akciji. Odbojnost koju je Ilija u poèetku prema njemu osjeæao veæ je potpuno išèezla; s vremenom je otkrio da je to mudar èovjek, koji se nastoji uhvatiti u koštac s problemima prije no što izbiju na površinu - iako nije vjerovao u duhovni svijet i veoma se bojao smrti. U više prilika on je upotrijebio svoj autoritet da bi Ilijinoj odluci dao pravovaljanost zakona. Dogaðalo se i da se ne složi s kojom presudom i obièno bi se, s vremenom, pokazalo da je doista bio u pravu.
Akbar je postajao uzor modernog fenièkog grada. Poglavar je uveo pravedniji porezni sustav, pobrinuo se za popravak gradskih ulica i znao je umješno i mudro rasporediti dobit od poreza na robnu trgovinu. U jednom razdoblju Ilija je pokušao ishoditi da se zabrani konzumiranje vina i piva, jer se veæina sluèajeva koje je rješavao odnosila na nasilno ponašanje pijanih osoba. Poglavar je tvrdio da se grad može smatrati velikim tek kad se dogaðaju takve stvari. Prema tradiciji, bogovi su bili zadovoljni kad su se ljudi zabavljali nakon radnog dana i štitili su pijance.
Osim toga, oblast je bila na glasu kao zemlja porijekla jednog od najboljih vina na svijetu, pa bi stranci postali nepovjerljivi kad ga sami domoroci ne bi pili.
Ilija je poštovao poglavarovu odluku, a na kraju se i složio da veseli ljudi bolje rade.
- Ne trebaš se toliko truditi - reèe poglavar, prije
no što je Ilija otvorio dnevnu raspravu. - Pomoænici
samo pomažu vlasti svojim savjetima.
- Muèi me èežnja za mojom domovinom i želim
se vratiti tamo. Dok sam zaokupljen ovim aktivno
stima, bar se osjeæam korisnim i zaboravim da sam
stranac - odvrati.
- A tako lakše izlazim na kraj i s ljubavlju prema
njoj - pomisli samo za sebe.
Narodni sud s vremenom je privukao redovitu publiku, koja je uvijek pozorno pratila i sudjelovala u tekuæim raspravama. Dolazilo je sve više ljudi: nešto staraca, koji više nisu bili sposobni za rad na poljima, pa su stizali da bi pljeskali ili zviždali Ilijinim odlukama, drugi su pak bili izravno zainteresirani za predmete o kojima se raspravljalo - bilo kao žrtve, bilo jer su se mogli okoristiti njihovim ishodom. Bilo je
01
i žena i djece koji su, nezaposleni, morali neèim ispuniti slobodno vrijeme.
Otvorio je raspravu o predmetima koji su bili na redu tog jutra: prvi je bio sluèaj nekog pastira koji je sanjao o blagu skrivenom blizu egipatskih piramida i trebao mu je novac da bi otputovao tamo. Ilija nikad nije bio u Egiptu, ali je znao da je to daleko; rekao je da æe teško pronaæi nekog da mu pomogne skupiti sredstva potrebna za put, ali æe, ako odluèi prodati svoje ovce i platiti cijenu svog sna, jamaèno naæi ono što traži.
Nakon njega, došla je neka žena koja je željela da je pouèi magijskim vještinama što su se primjenjivale u Izraelu. Ilija joj je rekao da on nije mag, veæ samo prorok.
Dok je razmatrao kako da postigne pomirenje u sluèaju gdje je neki zemljoradnik ispsovao ženu drugog, jedan vojnik prokrèi put kroz gomilu ispred njega i obrati se poglavaru.
- Naša izvidnica uspjela je uhititi jednog uhodu -
reèe pridošlica, sav u goloj vodi od znoja. - Vode ga
ovamo!
Žamor uzbuðenja uskomeša mnoštvo; prvi put æe prisustvovati jednom takvom suðenju.
- Smrt! - vikne netko. - Smrt neprijatelju!
Svi nazoèni ga podrže povicima. U tren oka vijest se pronijela cijelim gradom i trg se ispunio ljudima. Bilo je vrlo naporno nastaviti sa slijedeæim sporovima; svaki tren netko bi prekidao Iliju, tražeæi da stranac odmah bude priveden.
- Ja ne mogu presuditi u takvom sluèaju - govo
rio je on. - Za to su nadležne vlasti Akbara.
- Što Asirci traže ovdje? - reèe neki èovjek. - Zar
ne vide da tu od pamtivijeka vlada mir?
- Zašto hoæe našu vodu? - povièe drugi. - Zbog èega prijete našem gradu?
Veæ mjesecima nitko se nije usuðivao javno progovoriti o prisutnosti neprijatelja. Iako su svi zapazili kako neprestano novi šatori nièu na obzorju, iako su trgovci razmatrali kako treba što prije krenuti u mirovne pregovore, narod Akbara odbijao je povjerovati da im prijeti osvajaèki napad. Izuzev jednog upada nekog beznaèajnog plemena - koji je ionako bio vrlo brzo svladan - ratovi su postojali iskljuèivo u sjeæanju sveæenika. Oni su prièali o državi zvanoj Egipat, o njihovim konjima, borbenim zapregama i bogovima životinjskog lika. No to je pripadalo davnoj prošlosti; Egipat više nije bio važna nacija i ratnici tamne kože i èudnog jezika veæ su se odavna povukli unutar svojih granica. Sada su graðani Tira i Sido-na gospodarili morima, šireæi sve više i dalje svoj novi imperij; osim toga, iako iskusni ratnici, oni su otkrili i novi naèin osvajanja - trgovinu.
- Zašto su tako uzrujani? - zapita poglavar Iliju.
- Jer shvaæaju da se štošta izmijenilo. I ti i ja zna
mo da, nadalje, Asirci mogu svaki trenutak napasti.
Obojica znamo da zapovjednik veæ dugo laže u pogle
du brojnosti neprijateljske vojske.
- Ali ne bi bio lud da to nekom povjerava. Tako
bi posijao paniku.
- Svaki èovjek osjeæa kad mu prijeti opasnost;
poèinje se neobièno ponašati, ima èudne predosje-
æaje, osjeti nešto u zraku. I pokušava obmanuti sam
sebe, misleæi da neæe biti sposoban da se suoèi sa
situacijom. Oni su se pokušavali zavarati sve do sada;
no uvijek doðe trenutak kad je neizbježno pogledati
istini u oèi.
Uto stiže sveæenik.
- Idemo u palaèu okupiti gradsko Vijeæe. Zapo
vjednik je na putu.
- Ne èini to - Ilija æe, tihim glasom, poglavaru.
- Oni æe te prinuditi da uèiniš nešto što ne želiš.
- Hajdemo! - ponovi sveæenik. - Uhoda je uhva
æena i moramo hitno poduzeti ono što je neophodno.
- Održi suðenje pred narodom! - šaptao je Ilija.
- Oni æe ti pomoæi, jer zapravo žele mir - iako vièu
da su spremni za rat.
- Dovedite tog èovjeka ovamo! - zapovijedi po
glavar. Iz mnoštva su se èuli povici odobravanja; po
prvi puta, prisustvovat æe zasjedanju Vijeæa.
- Ne možemo to uèiniti! - usprotivi se sveæenik.
- To je osjetljiva stvar, koja se samo u miru može ri
ješiti!
Nešto zvižduka. I mnogo prosvjedovanja.
- Dovedite ga ovamo! - ponovi poglavar. - Sudit
æe mu se na ovom trgu, pred narodom. Zajedno smo
radili da bismo pretvorili Akbar u napredan grad, i
zajednièki æemo suditi svakoj opasnosti.
Odluka je proslavljena opæim pljeskom. Uto se pojavi skupina vojnika, koji su vukli polugolog èovjeka, svog u krvi. Bilo je oèito da su ga mnogo tukli još prije no što je dospio pred sud.
Žagor u masi naglo utihne. Teška se tišina spustila nad trg, tako da se moglo èuti samo roktanje svinja i smijeh djece što su se nedaleko igrala.
- Zašto ste to uèinili zarobljeniku? - zagrmi po
glavar.
- Opirao se - odgovori jedan od stražara. - Rekao
je da nije uhoda. Da je došao ovamo da razgovara s
vama, èasni poglavaru.
Poglavar zapovijedi da donesu tri stolca iz palaèe gdje je živio. Sluge mu donesoše i halju Pravde, koju je nosio na svim zasjedanjima gradskog Vijeæa.
On i sveæenik zasjedoše. Treæi stolac bio je namijenjen zapovjedniku, koji još nije stigao.
- Sveèano otvaram zasjedanje suda Grada Ak-bara. Neka starješine pristupe.
Skupina vremešnih muškaraca priðe ovoj dvojici, te stadoše u polukrug iza stolaca. To je bilo vijeæe staraca; u starim vremenima njihova su mišljenja bila poštovana i njihove odluke izvršavane. Sada je, meðutim, uloga te skupine ostala tek dekorativne naravi, bili su tamo da bi potvrdili i prihvatili sve što poglavar odluèi.
Kad su obavljene neke formalnosti, zazvani bogovi s Pete Gore i izrecitirana imena nekih drevnih junaka, poglavar se obrati zarobljeniku.
- Što ti želiš? - upita ga.
Èovjek ne odgovori. Upro je u poglavara èudesno izravan pogled, kao da su u jednakom položaju.
- Što hoæeš? - ponovi poglavar.
Sveæenik mu dodirne ruku.
- Trebamo tumaèa. On ne govori naš jezik.
Zapovijed je odmah izdata, te jedan od stražara
ode u potragu za nekim trgovcem koji bi mogao poslužiti kao tumaè. Trgovci nikad nisu dolazili na Ilijine sesije; bili su uvijek zaposleni, sklapajuæi poslove i raèunajuæi dobit.
Dok su èekali, sveæenik prošapæe:
- Tukli su zarobljenika jer se boje. Dopusti mi da
ja vodim ovo suðenje, a ti se i ne trebaš uplitati: pani
ka izaziva nasilje i, ako ne budemo saèuvali autoritet,
mogli bismo lako izgubiti vlast nad situacijom.
Poglavar nije odgovorio. I on se bojao. Potraži pogledom Iliju, no s mjesta gdje je sjedio, nije ga mogao vidjeti.
Stražar je silom doveo nekog trgovca. On se potuži sudu, jer je gubio dragocjeno vrijeme, a èekale su
ga mnoge obveze. No sveæenik, uputivši mu strog pogled, zatraži neka zašuti i neka prevodi ispitivanje.
- Što tražiš ovdje? - upita poglavar.
- Nisam uhoda - odgovori èovjek. - Ja sam jedan
od vojnih zapovjednika. Došao sam razgovarati s vama.
Publika, koja je to slušala u potpunoj tišini, poèe vikati i negodovati èim je izjava bila prevedena. Bunili su se da stranac laže, tražeæi smrtnu kaznu i neodgodivo smaknuæe.
Sveæenik zamoli za tišinu i obrati se zarobljeniku:
- O èemu želiš razgovarati?
- Vašeg poglavara prati glas da je razborit èovjek
- reèe Asirac. - Mi ne želimo razoriti ovaj grad: ono
što nas zanima su Tir i Sidon. No Akbar nam stoji na
putu i on je srce doline; ako budemo morali ratovati,
izgubit æemo vrijeme i ljudstvo. Dolazim vam pred
ložiti da sklopimo sporazum.
- Èovjek govori istinu - pomisli Ilija. Opazio je
da ga je opkolila skupina vojnika, koji su mu zakla
njali pogled na mjesto gdje je sjedio poglavar. - Oni
razmišljaju jednako kao i mi. Gospodin je uèinio
èudo i dokonèat æe i ovu opasnu situaciju.
Sveæenik ustade i povièe obraæajuæi se narodu:
- Èujete li? Oni nas žele pokoriti bez borbe!
- Nastavi! - reèe poglavar zarobljeniku.
Sveæenik se, meðutim, opet umiješa:
- Naš poglavar je èastan èovjek, koji ne želi pro
lijevati nièiju krv. Ali mi smo u ratnom stanju, a optu
ženik koji stoji pred vama je naš neprijatelj!
- Ima pravo! - vikne netko iz mase.
Ilija uvidi svoju pogrešku. Sveæenik je manipulirao publikom, dok je poglavar pokušavao samo zadovoljiti pravdu. Pokuša doæi do njih - no odgurnuše ga grubo. Jedan vojnik ga èvrsto uhvati za nadlakticu.
- Ti èekaj ovdje! Konaèno, ovo je bila tvoja ideja.
Pogleda iza sebe: bio je to zapovjednik, koji se smiješio.
- Ne smijemo prihvatiti nikakav prijedlog - nas
tavi sveæenik, èijim su gestama i rijeèima ovladale hi
njene emocije. - Ako pokažemo da smo voljni prego
varati, time æemo pokazati i da se bojimo. A narod Ak-
bara je hrabar; sposoban je oduprijeti se svakom nas
rtaju.
- Ovaj èovjek želi mir - oglasi se poglavar, obra
tivši se mnoštvu.
Zaèu se neèiji glas:
- Trgovci su za mir. Sveæenici žele mir. Poglavari
hoæe vladati u miru. No sve vojske na svijetu žele
samo jedno: rat!
- Zar ne vidite da smo uspješno odoljeli vjerskoj
prijetnji Izraela bez ikakvog rata? - povièe poglavar.
- Nismo im poslali vojske, niti brodovlje, veæ Izebelu.
Oni sada štuju Baala, a mi za to nismo žrtvovali ni-
jednog-jedinog èovjeka na bojištu.
- Ovi nama nisu poslali lijepu ženu, veæ svoje rat
nike! - povièe još glasnije sveæenik.
Narod je tražio smrt za Asirca. Poglavar zgrabi sveæenika za ruku.
- Sjedi! - reèe mu. - Otišao si predaleko.
- Ideja o javnom suðenju bila je tvoja. Ili, toèni
je, izraelskog izdajnika, koji, èini se, upravlja postup
cima poglavara Akbara.
- S njim æu se ja veæ kasnije objasniti. Sad je
važno da saznamo što Asirac želi. Mnogo puta u povi
jesti, vlastodršci su pokušavali silom nametnuti svoju
volju; èinili su što im se prohtjelo, ne obaziruæi se na
mišljenje naroda, i sve su takve vladavine na kraju
propale. Naš narod je napredovao, jer smo se nauèili
slušati; na taj naèin smo razvili i trgovinu - oslušku
juæi želje i potrebe drugoga i èineæi što je u našoj moæi
da im iziðemo u susret. Ishod je dobitak.
Q7
Sveæenik zanjiše glavom.
- Tvoje rijeèi zvuèe razborito, a to je najopasnije.
Kad bi govorio besmislice, bilo bi lako dokazati da si
u krivu. No upravo takve misli kakve su tvoje, vode
nas ravno u stupicu.
Ljudi koji su stajali u prvom redu mogli su èuti njihovu raspravu. Do tog trenutka, poglavar je uvijek postupao u skladu sa stavom Vijeæa i Akbar je zbog toga bio na iznimno dobrom glasu; Tir i Sidon veæ su slali poslanike da prouèe sustav upravljanja tim gradom; poglavarovo je ime veæ doprlo do ušiju vladara i, uz malo sreæe, mogao je jesen života proživjeti kao ministar na dvoru.
Toga dana, njegov je autoritet bio na javnoj kušnji. Ako ne zauzme stav, izgubit æe poštovanje naroda, i više neæe moæi donositi važne odluke, jer ga nitko neæe slušati.
- Nastavi - obrati se zarobljeniku, ignorirajuæi
sveæenikov bijesni pogled i zahtijevajuæi da tumaè
prevede njegovo pitanje.
- Došao sam predložiti da se sporazumijemo -
reèe Asirac. - Vi nas pustite da slobodno proðemo, a
mi kreæemo prema Tiru i Sidonu. Kada ti gradovi
padnu u naše ruke, što æe se zasigurno dogoditi, jer
je veæina njihovih boraca na brodovlju, zauzeta trgo
vinom, bit æemo široke ruke prema Akbaru. I neæemo
smijeniti poglavara.
- Vidite? - oglasi se sveæenik, skoèivši sa stolca.
- Oni misle da bi naš poglavar pristao prodati èast
Akbara za položaj!
Masa poèe urlati od bijesa. Taj polugoli i izranjeni sužanj usuðuje se nametati svoja pravila! Poniženi i pokoreni èovjek koji predlaže predaju grada! Neki ljudi htjedoše nasrnuti na nj; stražari su jedva ovladali situacijom.
- Èekajte! -vikne poglavar, pokušavajuæi nadgla
sati gomilu. - Pred nama je bespomoæan èovjek koji
nam ne može nauditi. Znamo daje naša vojska sprem
nija i da su naši borci srèaniji. Ne trebamo nikome
ništa dokazivati. Ako se odluèimo na borbu, pobijedit
æemo, no gubici æe biti ogromni.
Ilija zažmiri i pomoli se da poglavar uspije uvjeriti narod.
- Naši preci su nam prièali o egipatskom kraljev
stvu, no to je davna prošlost - nastavi. - Mi danas
živimo u zlatnom vijeku; mir caruje još od doba naših
otaca i djedova. Zašto bismo mi prekinuli tu tradici
ju? Moderni ratovi vode se na tržištu, a ne na bojnom
polju.
Pomalo, svjetina je utihnula. Poglavar je postizao cilj!
Kad se žamor primirio, on se ponovno obrati Asircu:
- To što predlažeš nije dovoljno. Morat æete plati
ti porez koji i trgovci plaæaju da bi prošli kroz naš te
ritorij.
- Vjerujte, poglavaru: vi doista nemate izbora -
odvrati zarobljenik. - Imamo dovoljno ljudi da sravni
mo ovaj grad sa zemljom i potamanimo svo njegovo
stanovništvo. Vi predugo živite u miru i zaboravili ste
se boriti, dok mi osvajamo svijet.
Prisutno ljudstvo se ponovno uskomešalo. Ilija pomisli: - Sada ne smije pokazati nesigurnost. No bilo je teško nositi se s asirskim zarobljenikom, koji je, èak i u položaju u kojem se nalazio, postavljao svoje uvjete. Na trg je svakog trenutka stizalo sve više ljudi, Ilija je primijetio da su i trgovci ostavili svoje poslove i prikljuèili se publici, zabrinuti daljnjim razvojem dogaðaja. Suðenje je poprimilo fatalnu važnost; nije se više moglo odstupiti od odluke kakva god ona bila, znaèila pregovore ili smrt.
Prisutni su se poèeli dijeliti; jedni su zastupali mir, drugi su tražili da Akbar pruži otpor. Poglavar šapne sveæeniku:
- Ovaj èovjek me je javno izazvao. Ali i ti si uèinio
isto.
Sveæenik se okrene prema njemu. I govoreæi tako da nitko nije mogao èuti, reèe mu neka istog trena izrekne Asircu smrtnu presudu.
- Ne molim te, nego to zahtijevam. Ja sam onaj
koji te drži na vlasti, a isto tako, mogu tome stati i na
kraj kad god poželim, razumiješ li? Poznajem žrtve
kojima se može ublažiti srdžba bogova u uvjetima
kad smo prisiljeni smijeniti vladara. Ne bi to bilo prvi
puta: èak i u Egiptu, kraljevstvu koje je trajalo tisuæa
ma godina, bilo je mnogo sluèajeva kada su dinastije
smjenjivane na vlasti. I unatoè toga, red Svijeta nije
se poremetio i nebo se nije survalo na naše glave.
Poglavar je problijedio.
- Zapovjednik je tu, u mnoštvu, sa skupinom svo
jih vojnika. Ako budeš ustrajao u namjeri da prego
varaš s ovim èovjekom, ja æu svima reæi da su te bo
govi napustili. I bit æeš svrgnut. Možemo nastaviti
suðenje. A ti æeš uèiniti što ja kažem.
Da je mogao vidjeti Iliju, poglavaru bi ostao jedan izlaz: zatražio bi od izraelskog proroka da objavi kako mu se ukazao anðeo na vrhu Pete Gore - isto onako kako je i njemu bio isprièao. Spomenuo bi se uskrsnuæa udovièinog sina. Tada bi bila Ilijina rijeè, dakle, èovjeka koji je veæ pokazao da može èiniti èuda, protiv rijeèi drugog èovjeka, koji nikad nije pokazao nikakve znakove nadnaravne moæi.
No Ilija ga je ostavio na cjedilu i više nije imao izbora. Osim toga, radilo se tek o jednom zarobljeniku,
a nijedna vojska na svijetu neæe zapoèeti rat zato što je izgubila jednog vojnika.
- Ovaj put si pobijedio - reèe sveæeniku. Jedan
dan æe mu to vratiti.
Sveæenik potvrdno kimne glavom. Pravorijek je objavljen odmah zatim.
- Nitko neæe izazivati Akbar - progovori pogla
var. - I nitko neæe uæi u naš grad, bez dopuštenja nje
govih graðana. Ti si to pokušao, i osuðen si na smrt.
Na svom mjestu, Ilija ponikne glavom. Zapovjednik se osmjehivao.
Zarobljenik - praæen gomilom koja je bila sve brojnija - odveden je do jednog mjesta izvan zidina. Tu su strgali s njega ono što mu je preostalo od odjeæe, skinuvši ga do gola. Jedan ga je vojnik gurnuo u neku jamu, koja je zjapila na tom mjestu. Narod je nagrnuo oko jame. Naguravali su se, da bi što bolje vidjeli.
- Pravi vojnik nosi s ponosom svoju uniformu,
tako da ga neprijatelj uoèi - jer je hrabar. Uhoda se
oblaèi u krpe, poput žene, jer je kukavica - vikne po
glavar, kako bi svi èuli. - Zato ga osuðujem da napusti
ovaj svijet lišen èasti koja pripada junacima.
Narod je vrijeðao zarobljenika i povlaðivao poglavaru.
Sužanj je nešto govorio, ali tumaèa više nije bilo u blizini, pa ga nitko nije razumio. Ilija se konaèno uspio probiti do poglavara - no veæ je bilo kasno. Kad je dotakao njegovu halju, bio je grubo odbijen.
- Ti si krivac. Želio si javno suðenje.
- Ne, krivac si ti - odvrati mu Ilija. - I da se grad
sko Vijeæe sastalo tajno, zapovjednik i sveæenik pro
veli bi ono što su namjeravali. Ja sam bio, za vrijeme
cijelog procesa, okružen stražarima. Sve je bilo veæ
ranije isplanirano.
Prema obièaju, bilo je na sveæeniku da odredi koliko æe trajati muèenje. On se sagne, podigne jedan kamen i pruži ga poglavaru: nije bio tako velik da bi izazvao trenutnu smrt, niti tako malen da bi znatnije produžio muke.
- Ti æeš prvi.
- Prisiljen sam na ovo - reèe poglavar tiho, kako
bi ga samo sveæenik mogao èuti. - Ali znam da je to
pogrešan put.
- Svih ovih godina, ti si me prisiljavao da uvijek
zastupam krute stavove, dok si ti ubirao naklonost
naroda zbog odluka koje su im odgovarale - odvrati
sveæenik, takoðer tihim glasom. - Morao sam se nosi
ti s dvojbama i osjeæajem krivnje i proveo sam mno
go besanih noæi - progonjen avetima pogrešaka koje
sam možda bio poèinio. Ali, zato što nisam dopustio
da me to obeshrabri, Akbar je danas grad kojem za
vidi cijeli svijet.
Ljudi su tražili kamenje odreðene velièine. Neko vrijeme nije se moglo èuti ništa drugo osim suhog štropota kakav proizvodi kamen kad se lomi ili kad udari o drugi kamen. Sveæenik nastavi:
- Moguæe je da sam pogriješio osudivši ovog
èovjeka na smrt. Ali potpuno sam siguran kad je u
pitanju naš grad; mi nismo izdajnici.
Poglavar zamahne rukom i baci prvi kamen; zarobljenik se izmakne. Odmah zatim, gomila, uz krikove i zvižduke, poèe ga kamenovati.
Èovjek je pokušavao zaštititi lice rukama, no kamenje ga je pogaðalo u prsa, leða, trbuh. Poglavar je poželio izgubiti se odatle; gledao je to veæ mnogo puta, znao je da je smrt polagana i bolna, da æe mu od glave uskoro ostati tek bezlièna masa kostiju, kose i krvi, da æe ljudi nastaviti bacati kamenje èak i kad život bude napustio to jadno tijelo.
Za samo nekoliko trenutaka, zarobljenikova æe obrana popustiti, spustit æe ruke; ako je bio èastan èovjek za ovog života, bogovi æe usmjeriti jedan kamen koji æe ga pogoditi u èeoni dio lubanje i izazvati
trenutni gubitak svijesti. U protivnom sluèaju, ako je živio nedostojno, bit æe pri svijesti do samog kraja.
Gomila je urlala, sve silovitije bacala kamenje, dok se osuðenik pokušavao obraniti kako je najbolje mogao. Iznenada, meðutim, on raskrili ruke i progovori na jeziku koji su svi mogli razumjeti. Zateèeno, mnoštvo zastade s kamenovanjem.
- Živjela Asirija! - usklikne. - U ovom trenu ja
pred oèima imam sliku svog naroda i umirem sretan,
jer umirem kao zapovjednik koji je uèinio sve da spasi
život svojih boraca. Odlazim k bogovima i zadovoljan
sam, jer znam da æemo osvojiti ovu zemlju!
- Vidiš li? - reèe sveæenik. - Slušao je i razumio
sav naš razgovor za vrijeme suðenja!
Poglavar potvrdno kimne. Èovjek je govorio njihov jezik i saznao je da Vijeæe Akbara nije jedinstveno.
- Ja nisam u Paklu, jer mi vizija moje domovine
daje snagu i dostojanstvo. Slika moje zemlje ispunja
me radošæu! Neka živi Asirija! - povièe ponovno.
Povrativši se od iznenaðenja, masa ga iznova poèe gaðati kamenjem. Èovjek je ostao stajati raširenih ruku, ne braneæi se - bio je hrabar ratnik. Nekoliko èasaka kasnije, oèitovalo se milosrðe božje: jedan ga kamen pogodi u èelo i on izgubi svijest.
- Sada možemo otiæi - reèe sveæenik. - Narod
Akbara pobrinut æe se da dovrši zadaæu.
Ilija se nije vratio u udovièinu kuæu. Hodao je pustinjom, ne znajuæi pravo kamo bi pošao.
- Gospodin nije uèinio ništa - obraæao se biljkama i stijenama. - A mogao je.
Kajao se zbog svoje odluke i smatrao se krivim za smrt još jednog èovjeka. Da je prihvatio ideju da gradsko Vijeæe zasijeda u tajnosti, poglavar bi ga mogao povesti sa sobom; njih dvojica protiv sveæenika i
zapovjednika. Izgledi bi i tada bili mali, ali ipak veæi nego na javnom suðenju.
Što je bilo još gore: ostao je zadivljen naèinom kojim se sveæenik obratio narodu; bez obzira što se nije slagao ni sa èim što je bilo reèeno, morao je priznati da se u tom èovjeku krije iskonski talent voðe. Pokušao se prisjetiti svakog detalja, uvjeren da æe mu to pomoæi kad se, jednog dana, u Izraelu, bude morao suoèiti s kraljem i tirskom princezom.
Hodao je bez cilja, promatrajuæi planine, grad i asirski tabor u daljini. On je bio tek siæušna toèkica u toj dolini, a oko njega se prostirao preveliki svijet -svijet tako velik da, èak i kad bi putovao cijeli svoj život, ne bi uspio dokuèiti mjesto gdje završava. Njegovi prijatelji, pa i njegovi neprijatelji, možda su bolje razumjeli svijet u kojem žive; mogli su putovati do dalekih zemalja, ploviti neistraženim morima, voljeti ženu bez grižnje savjesti. Nijedan od njih nije više èuo glasove anðela iz djetinjstva, niti se nudio da se bori u ime Gospodnje. Živjeli su svoje živote u skladu s vremenom i bili su sretni.
On je bio èovjek kao i svi drugi, i u tom trenutku, dok je hodao dolinom, pomisli intenzivnije no ikad prije kako bi bilo lijepo da nikad nije ni èuo glas Gospodina i njegovih anðela.
No život ne èine želje, veæ ga èine djela svakog od nas. Sjeti se kako je veæ više puta htio odustati od svog poslanja, a ipak je bio tu, usred doline, zato što je Bog tako želio.
- Mogao sam biti obièni stolar, moj Bože, i kao takav bih služio Tvom djelu.
Ipak, evo ga ovdje, izvršavajuæi zadaæu koja mu je namijenjena, noseæi na duši teret prijeteæeg rata, Izebelinog krvoproliæa nad prorocima, kamenovanja asirskog zapovjednika, strah od svoje ljubavi prema jednoj ženi iz Akbara. Gospodin mu je dao dar, a on nije znao što æe s njim.
Dolinu odjednom obasja svjetlost. To nije bio njegov anðeo-èuvar, kojeg je èesto èuo, ali ga gotovo nikad nije vidio. Bio je Anðeo Gospodnji, koji ga je došao utješiti.
- Ovdje ne mogu ništa više uèiniti - progovori
Ilija. - Kada èu se vratiti u Izrael?
- Kad nauèiš obnavljati - odgovori mu Anðeo. -
No sjeti se kako je Bog uputio Mojsija prije jedne
bitke. Iskoristi svaki trenutak, kako se kasnije ne bi
kajao, niti mislio kako si protraèio svoju mladost!
Svakoj dobi u životu èovjeka, Gospodin je pridružio
njoj svojstvene nemire.
Reèe Jahve Mojsiju:
»Danas polazite u boj na neprijatelje svoje. Neka vam srca ne klonu! Ne plašite se! Ne bojte se!
Ima li koga da je zasadio vinograd, a još ga nije brao? Neka se vrati domu svome, da u boju ne pogine te da mu drugi roda ne obere. Ima li koga da se zaruèio, a nije se oženio? Neka se vrati domu svome, da u boju ne pogine te da mu tko drugi zaruènice ne odvede.«
Ilija je još neko vrijeme hodao, pokušavajuæi dokuèiti smisao onoga stoje upravo èuo. Baš kad se htio vratiti u Akbar, ugleda ženu koju je je volio, kako sjedi na jednom kamenu u podnožju Pete Gore, nedaleko od njega.
- Što li æe ona ovdje? Zar je veæ saznala o suðenju, o smrtnoj osudi i o pogibelji koja nam sada prijeti?
Ako ne zna, mora je odmah upozoriti. Odluèi joj priæi.
Ona ga primijeti i domahne mu. Ilija kao da je u tom trenu potpuno zaboravio rijeèi anðela, jer se nesigurnost vratila u hipu. Pokušao je hiniti da je tek silno zabrinut situacijom u gradu, da ona ne bi zamijetila kako mu je smela um i srce.
- Što radiš ovdje? - zapita, èim se približio.
- Došla sam potražiti nadahnuæe. Otkad uèim
pisati, poèela sam uviðati kako je savršeno slikovita
ova dolina, ove planine, grad Akbar. Neki su mi trgo
vci dali raznobojna mastila, jer žele da ja pišem za
njih. Poželjela sam ih upotrijebiti da naslikam svijet u
kojem živim, ali svjesna sam koliko je to teško; iako
ja imam boje, samo ih je Gospodin kadar izmiješati s
toliko sklada.
Zagleda se u Petu Goru. Bila je potpuno drugaèija osoba od one koju je susreo nekoliko mjeseci ranije, kako skuplja drva pred gradskim vratima. Njen osamljeni lik, usred pustinje, ulijevao mu je povjerenje i poštovanje.
- Kako to da sve druge planine imaju ime, osim Pete Gore, koju nazivate brojem? - upita Ilija.
- To je zato da ne izazovemo zavist meðu bogo
vima - odgovori ona. - Tradicija nam kazuje; daje èo
vjek toj planini nadjenuo ime jednog boga, ostale bi
to razbjesnilo, pa bi uništili Zemlju. Zbog toga se zove
Planina Pet; jer je to peta po redu od gora na koje se
pruža pogled s gradskih zidina. Tako ne vrijeðamo
nikoga - i Svijet je i dalje na svom mjestu.
Za neko vrijeme zavladala je tišina. Onda žena prekine šutnju:
- Osim što razmišljam o bojama, mislila sam i na
opasnost pisma iz Biblosa. Ono bi moglo uvrijediti fe-
nièke bogove i našeg Gospodina Boga.
- Postoji samo Gospodin - umiješa se Ilija. - I sve
civilizirane zemlje imaju svoja pisma.
- Ali ovo je drugaèije. Kao dijete, obièavala sam
odlaziti na trg da bih gledala kako slikar rijeèi radi za
trgovce. Njegovi crteži, temeljeni na egipatskom zna
kovlju, zahtijevali su vještinu i znanje. Danas drevna
i moæna egipatska država propada, nemaju više sred
stava za trgovinu i nitko se više ne koristi njihovim
znakovima; pomorci iz Tira i Sidona pronose pismo
iz Biblosa cijelim svijetom. Svete rijeèi i obredi mogu
se zapisati na glinenim ploèicama i prenositi od jednog
naroda na drugi. Što æe od svijeta postati, ako se ljudi
bez savjesti poènu koristiti ritualima da bi utjecali na
zakone i poredak Svemira?
Ilija je shvatio što je žena željela reæi. Pismo iz Biblosa zasnivalo se na vrlo jednostavnom sustavu: trebalo je samo pretvoriti egipatske crteže u glasove, pa onda s jednim slovom oznaèiti svaki glas. Redajuæi ta slova nekom pravilnošæu, moglo se oznaèiti sve moguæe glasove i opisati sve što postoji na Svijetu.
Neke od tih glasova bilo je veoma teško izgovoriti. Poteškoæu su razriješili Grci, koji su uveli još pet slova, takozvane samoglasnike, uz dvadesetak veæ postojeæih znakova iz Biblosa. Tu prilagodbu okrstili su
alfabetom, te se novi naèin pisanja otada oznaèavao grèkim imenom.
Izum je neizmjerno pojednostavljivao trgovaèke odnose meðu razlièitim kulturama. Egipatski sustav tražio je mnogo prostora i veliku vještinu da bi se ideje prenijele u crtež, kao i zavidno znanje da bi ga se protumaèilo; nametali su ga pokorenim narodima, ali ipak nije uspio nadživjeti dekadenciju imperija. Sustav iz Biblosa, meðutim, nevjerojatno se brzo širio svijetom, i njegovo prihvaæanje više uopæe nije zavisilo od gospodarske snage Fenicije.
Metoda iz Biblosa, s grèkom dopunom, osvojila je trgovce raznih nacija; od pamtivijeka zapravo su oni odreðivali što æe ostati prisutno u Povijesti, a što æe izumrijeti smræu nekog kralja ili koje druge povijesne liènosti. Sve je ukazivalo na to da je fenièki izum kao stvoren da se nametne za opæi poslovni jezik, te da æe kao takav nadživjeti njihove pomorce, kraljeve, zavodljive princeze, njihove vinare i staklare.
- Bog više neæe biti prisutan u pismu? - upita ga
žena.
- Ostat æe u njemu - odgovori Ilija. - Ali æe svatko
pred Njim biti odgovoran za sve što napiše.
Ona nato izvuèe iz rukava svoje haljine jednu glinenu ploèicu, na kojoj je nešto bilo napisano.
- Što to piše? - upita Ilija.
- To je rijeè ljubav.
Ilija uze ploèicu u ruke, nemajuæi hrabrosti da je upita zašto mu je to dala. Na tom komadiæu gline, u nekoliko nesigurnih poteza kistom bio je sadržan razlog svega, pokretaèka sila zbog koje zvijezde sjaju na nebu i ljudi hodaju po zemlji.
Htjede joj vratiti ploèicu, no ona odbije.
- To sam napisala za tebe. Znam kolika je tvoja
odgovornost, znam da æeš jednog dana morati otiæi i
da æeš postati neprijateljem moje zemlje, jer želiš kazniti Izebelu. Na taj dan, možda æu ja biti uz tebe, dajuæi ti podršku da kako treba izvršiš svoju zadaæu. A možda æu se i boriti protiv tebe, jer Izebelina krv je krv moga naroda; ova rijeè, koju sada držiš u rukama, puna je tajni. Nitko ne može znati što ona budi u srcu jedne žene, pa èak ni proroci koji razgovaraju s Bogom.
- Poznajem rijeè koju si napisala - reèe Ilija,
spremivši ploèicu u svoj ogrtaè. - Borio sam se protiv
nje danju i noæu, jer - ako i ne znam što ona izaziva
u ženskom srcu, vrlo dobro znam što može uèiniti od
muškarca. Imam dovoljno hrabrosti da se suoèim s
kraljem Izraela, sa sidonskom princezom, Vijeæem
Akbara, a ova jedna-jedina rijeè - ljubav - ispunja me
iskonskim strahom. Prije nego što si je ispisala na
ploèici, tvoje su je oèi veæ ispisale na mom srcu.
Zavladala je tišina. U zraku je lebdjela Asirèeva smrt, napetost u gradu, Gospodinov poziv koji je mogao doæi svakog trenutka; a ipak, rijeè koju je žena napisala bila je moænija od svega toga.
Ilija joj pruži ruku i ona je prihvati. Ostali su tako sve dok se sunce nije sakrilo iza Pete Gore.
- Hvala - reèe ona na povratku. - Veæ sam dugo
željela provesti zalazak sunca s tobom.
Kad su stigli kuæi, èekao ga je poglavarov glasnik. Zahtijevao je da Ilija smjesta doðe k njemu.
- Moje povjerenje si uzvratio kukavièlukom -
reèe poglavar. - Što da uèinim s tvojim životom?
- Neæu živjeti ni trenutak duže no što Gospodin
želi - odvrati Ilija. - On odluèuje, a ne ti.
Poglavara zadivi Ilijina hrabrost.
- Mogu ti smjesta odrubiti glavu. Ili mogu nare
diti da konji vuku tvoje tijelo ulicama grada, jer si do
nio prokletstvo našem narodu - reèe. - I to neæe biti
odluka tvog Jedinog Boga.
- Dogodit æe se ono što mi je suðeno. Ali želim
da znaš da nisam pobjegao; zapovjednikovi vojnici su
me sprijeèili da ti priðem. On želi rat i uèinit æe sve
da ga i dobije.
Poglavar odluèi ne traæiti više vremena na tu besmislenu raspravu. Morao je iznijeti izraelskom proroku svoj plan.
- Zapovjednik zapravo ne želi rat; kao dobar voj
skovoða, on je zapravo svjestan da je njegova vojska
slabija, neiskusna i da æe je neprijatelj desetkovati.
Kao èastan èovjek, zna da riskira da ga potomci obeš-
èaste i prezru. No ponos i taština otvrdnuli su njego
vo srce.
On misli da je neprijatelj u strahu. Ne zna da su asirski vojnici izvanredno dobro izvježbani; èim se zavojaèe, posade jedno drvo i svakog dana vježbaju skaèuæi na mjestu gdje je posaðeno. Sjeme proklija, oni skaèu nad klicom. Klica izraste u biljku, a oni je i dalje preskakuju. Ne dosadi im, niti to smatraju gubitkom vremena. Malo-pomalo, mlado drvo raste sve više i više - i oni skaèu sve više. Hoæu reæi da se s
izuzetnom strpljivošæu i predanošæu pripremaju za prepreke koje im se naðu na putu.
Važno im je uvijek da dobro upoznaju izazov. Promatraju nas veæ mjesecima.
Ilija prekine poglavara:
- Kome je u interesu rat?
- Sveæeniku. Shvatio sam to za vrijeme suðenja
asirskom zarobljeniku.
- Zbog èega?
- Ne znam. Ali pokazao se dovoljno spretnim da
pridobije zapovjednika i narod. Sad je cijeli grad na
njegovoj strani, a ja vidim jedan-jedini izlaz iz teške
situacije u kojoj smo se našli.
Naèini dugu stanku, i pogleda Iliju ravno u oèi:
- Tebe.
Poglavar je poèeo šetkati s jedne na drugu stranu odaje, govoreæi brzo, što je odavalo njegovu nervozu.
- Trgovci takoðer žele mir, ali ne mogu uèiniti
ništa. Osim toga, obogatili su se dovoljno da se mogu
odseliti u neki drugi grad, ili pak èekati da osvajaèi
poènu kupovati njihove proizvode. Ostalo stanovni
štvo izgubilo je razum i traži da napadnemo neuspo
redivo nadmoænijeg neprijatelja. Jedino što ih može
nagnati da promijene mišljenje je neko èudo.
Iliju to odmah uznemiri.
- Èudo?
- Ti si uskrisio djeèaka kojega je smrt veæ odni
jela. Pomagao si ljudima u njihovim nevoljama i, bez
obzira što si stranac, u narodu si omiljen.
- Bilo je tako do ovog jutra - reèe Ilija. - No sa
da se sve promijenilo; u okruženju koje si mi upravo
opisao, svakog tko se bude zalagao za mir, smatrat æe
izdajnikom.
- Ne tražim da se za bilo što zalažeš. Hoæu da
uèiniš èudo jednako veliko kao što je bilo i djetetovo
uskrsnuæe. Zatim æeš reæi narodu daje mir jedini spas
i narod æe te poslušati. Sveæenik æe izgubiti svu moæ koju sada posjeduje.
Poglavar je za trenutak zastao, a onda nastavi: - Spreman sam s tobom sklopiti pogodbu; ako uèiniš to što tražim, kult Jedinog Boga bit æe zapovijedana vjera u Akbaru. Ti æeš udovoljiti onom kome služiš, a ja æu uspjeti ishoditi mir.
Ilija se pope na gornji kat kuæe, gdje se nalazila njegova soba. Imao je u rukama priliku kakva se nikad ranije nije ukazala ni jednom proroku: obratiti jedan fenièki grad. Bio bi to najupeèatljiviji naèin da pokaže Izebeli kako postoji cijena koju mora platiti za ono što je uèinila u njegovoj domovini.
Bio je uzbuðen zbog poglavarova prijedloga. Palo mu je èak na um da probudi ženu koja je spavala u prizemlju, no predomislio se; ona je zacijelo snivala o lijepom predveèerju koje su bili proveli zajedno.
Zazva svog anðela. I on se pojavi.
- Èuo si poglavarov prijedlog - progovori Ilija.
- Ovo je jedinstvena prilika.
- Nijedna prilika nije jedinstvena - odvrati anðeo.
- Gospodin daje ljudima mnoge prilike. Osim toga,
sjeti se što ti je reèeno; neæe ti biti dopušteno više ni
jedno èudo, sve dok se ne vratiš u svoju domovinu.
Ilija se snuždi. U tom èasu, ukaza se Anðeo Gospodnji, ušutkavši njegova anðela-èuvara. I reèe:
»Evo tvog sljedeæeg èuda:
Okupit æeš sav narod pred Gorom. S jedne strane, naredit æeš da se naèini žrtvenik Baalu, i da mu se žrtvuje jedan junac. S druge strane, podiæi æeš žrtvenik Jahvi, Bogu tvom, i na njega æeš takoðer položiti jednog junca.
I reæi æeš štovateljima Baala: zazovite ime svog Boga, a ja æu zazvati ime Jahvino. Pusti da oni budu prvi; i neka od jutra do podneva mole i padaju na koljena, preklinjuæi Baala da siðe i primi ono što mu je darovano.
Oni æe glasno vikati, parati se svojim bodežima i bjesnjeti vapeæi da bogovi prime junca, ali ništa se neæe dogoditi.
Kad se umore, ti æeš èetiri vrèa napuniti vodom i izliti je na tvog junca. Uèinit æeš to ponovno. Pa æeš onda isto uèiniti i po treæi put. Zatim æeš zazvati Jahvu, Boga Abrahamova, Izakova i Izraelova i zamoliti ga da svima objavi svoju moæ.
Nato æe Jahve poslati oganj s neba, koji æe progutati tvoju žrtvu.«
Ilija klekne i prekriži se.
- Meðutim - nastavi anðeo - ovo se èudo može ostvariti samo jednom u tvom životu. Odaberi želiš li ga uèiniti ovdje, da izbjegneš bitku - ili bi ga radije iskoristio u tvojoj domovini, da izbaviš svoj narod od Izebeline pogibelji.
I Anðeo Gospodnji išèezne.
Žena se probudi rano i ugleda Iliju kako sjedi na kuænom pragu. Oèi su mu bile upale, kao da uopæe nije spavao.
Rado bi ga bila upitala što se sinoæ dogodilo, ali se plašila njegova odgovora. Moguæe je besana noæ bila posljedica razgovora s poglavarom i ratne prijetnje; ali razlog je mogao biti i drugi, glinena ploèica koju mu je darovala. Stoga, dirajuæi u tu temu, riskirala bi da èuje kako se ljubav žene ne uklapa u Božje planove.
- Doði nešto pojesti! - bilo je jedino što je rekla.
I njezin sin se probudio. Svo troje sjelo je za stol
i jelo.
- Volio bih da sam juèer mogao ostati s tobom -
izusti Ilija. - Ali poglavar me trebao.
- Nemoj da te to zabrinjava - reèe ona, osjetivši
kako joj je veæ lakše pri srcu. - Njegova loza vlada
Akbarom veæ odavna i znat æe kako se postaviti pre
ma ovoj opasnosti.
- Razgovarao sam i s anðelom. On je od mene za
tražio da donesem vrlo tešku odluku.
- Ne bi te ni anðeli trebali uznemirivati; možda
je bolje vjerovati da se bogovi izmjenjuju s vremeni
ma. Moji su preci štovali egipatske bogove, u liku ži
votinja. Ti su bogovi nestali i mene su - sve dok ti nisi
došao - uèili da prinosim žrtve Asheratu, Elu, Baalu i
svim ostalim stanovnicima Pete Gore. Sad sam upoz
nala Gospodina, ali može biti da æe nas i on jednog
dana napustiti, pa æe buduæi bogovi biti manje zah
tjevni.
Djeèak zatraži malo vode. Nije je bilo u kuæi.
- Idem po vodu - reèe Ilija.
- Ja bih išao s tobom - zamoli ga djeèak.
Njih dvojica se uputiše prema èesmi. Put je prolazio pored mjesta gdje je zapovjednik, od rana jutra, uvježbavao svoje vojnike.
- Hajdemo ih malo gledati - reèe djeèaèiæ. - Ja
æu, kad odrastem, biti vojnik.
Ilija mu uèini po volji.
- Tko od nas najbolje rukuje sabljom? - èuo je
pitanje jednog borca.
- Poði do mjesta gdje je uhoda juèer kamenovan!
- reèe mu zapovjednik. - Naði jedan poveliki kamen,
pa ga izazovi na dvoboj!
- Zašto bih to èinio? Kamen mi ne može uzvratiti.
- Onda ga napadni svojom sabljom!
- Sablja bi mi se slomila - na to æe vojnik. - I
nisam to pitao; želio sam znati tko je najbolji u borbi
sabljom.
- Najbolji je upravo onaj koji je najslièniji kame
nu - odvrati zapovjednik. - Ne mora ni izvuæi sablju
da dokaže da ga nitko ne može pobijediti.
- Poglavar ima pravo; zapovjednik je mudar èo
vjek - pomisli Ilija. - Ali njegov je razbor potpuno
zaslijepljen blještavilom taštine.
Nastaviše hodati. Djeèak ga upita zbog èega vojnici toliko vježbaju.
- Ne èine to samo vojnici, veæ i tvoja majka, i ja,
i svi oni koji slijede svoje srce. Sve u životu zahtijeva
vježbu.
- I ako želiš biti prorok?
- I ako želiš razumjeti anðele. Ponekad smo to
liko usredotoèeni na vlastitu želju da razgovaramo s
njima, da i ne èujemo da nam oni veæ govore. Nije
lako slušati; u našim molitvama, uvijek pokušavamo izreæi gdje smo sagriješili i što bismo htjeli da nam se dogodi. A Gospodin sve to veæ zna i ponekad nas moli samo da saslušamo što nam Nebo govori. I da budemo strpljivi.
Djeèak ga je zaèuðeno gledao. Vjerojatno ništa nije shvaæao, ali unatoè tome, Ilija je osjeæao potrebu da nastavi govoriti. Možda æe mu, kad naraste, štogod od ovih rijeèi pomoæi kad se naðe u nevolji.
- Sve bitke u životu služe da nas pouèe neèemu
- i one koje izgubimo. Kad porasteš, spoznat æeš da
si veæ branio i zastupao laži, zavaravao sam sebe, ili
patio zbog besmislica. Ako budeš dobar borac, neæeš
se zbog toga kriviti, ali neæeš ni dopustiti da se tvoje
pogreške ponove.
Odluèi zašutjeti; jedan djeèak te dobi nije mogao razumjeti te stvari. Hodali su polako, a Ilija je promatrao ulice grada koji ga je jednog dana udomio, a sada je bio nadomak propasti. Sve je ovisilo o njegovoj odluci.
Akbar je bio tiši nego obièno. Na glavnom trgu, ljudi su razgovarali prigušenim glasovima, kao da su se pribojavali da æe vjetar odnijeti njihove rijeèi do asirskog tabora. Stariji su jamèili kako se neæe dogoditi ništa, mlaðe je uzbuðivala pomisao na borbu, trgovci i obrtnici planirali su odlazak za Tir ili Sidon, dok se situacija ne smiri.
- Njima je lako otiæi - pomisli. Trgovcima je na
raspolaganju cijeli svijet. Obrtnici mogu raditi svoj
posao i u drugim zemljama, gdje se govori drugaèijim
jezicima. - A ja ne mogu nikamo bez Gospodinova
dopuštenja.
Stigoše do èesme i napuniše dva vrèa vode. Obièno je tamo uvijek bila gužva; žene su tu dolazile
prati i bojiti rublje, ali i raspraviti o svemu što se zbivalo u gradu. Nijedna tajna nije mogla opstati, èim bi se približila èesmi; novosti o trgovini, braène prevare, svaðe izmeðu susjeda, intimni život vlastodržaca; razglabalo se tu o svim moguæim temama, bile ozbiljne, ili tekj)ovršne; komentiralo se, kritiziralo, ili odobravalo. Èak i u mjesecima dok je neprijateljska vojska pred gradom rasla, Izebela, princeza koja je osvojila izraelskog kralja, bila je i dalje omiljena tema. Slavile su njezino junaštvo i odvažnost, sigurne da bi se, ako se nešto dogodi gradu, ona vratila u domovinu da ih osveti.
Tog jutra, meðutim, na èesmi nije bilo gotovo nikoga. Nekolicina žena koje su tamo susreli raspravljale su kako se mora otiæi u polje i prikupiti što više žita, jer æe Asirci uskoro zatvoriti ulaze i izlaze iz grada. Dvije od njih planirale su otiæi do Pete Gore i prinijeti žrtve bogovima, nisu željele da im sinovi poginu u borbi.
- Sveæenik kaže da možemo odolijevati mjeseci
ma - obrati se jedna od njih Iliji. - Samo treba imati
dovoljno hrabrosti da obranimo èast Akbara, pa æe
nam bogovi pomoæi.
Djeèaka je to zastrašilo.
- Neprijatelj æe nas napasti? - upita.
Ilija mu ne odgovori; to je zavisilo od izbora koji mu je Anðeo ponudio prošle noæi.
- Bojim se - govorio je djeèak.
- To je dokaz da voliš život. Prirodno je osjeæati
strah, u izvjesnim trenucima.
Ilija i djeèak vratiše se kuæi prije podneva. Žena je bila okružena vrèiæima s mastilima raznih boja.
- Moram raditi - reèe, zadubljena u slova i nedovršene rijeèi. - Zahvaljujuæi suši, grad je pun prašine.
Kistovi su presuhi, tinta se miješa s prašinom i zbog toga je sve teže.
Ilija nije ništa govorio; nije želio podijeliti s njom svoje brige. Sjeo je u kut, utonuvši u svoje misli. Dijete je izišlo igrati se s prijateljima.
- Potreban mu je mir - reèe žena sama sebi i pokuša se usredotoèiti na rad.
Odužilo se sve do podneva dok nije dovršila neke rijeèi koje su se mogle ispisati u pola tog vremena; osjeti grižnju savjesti što nije obavila ono što se od nje oèekivalo; konaèno, po prvi put u životu imala je priliku da se sama skrbi za svoju obitelj.
Vrati se poslu; pisala je na papirusu, materijalu koji je nedavno donio neki trgovac iz Egipta, zamolivši je da zabilježi neke poruke vezane uz trgovinu, koje je trebao poslati u Damask. List nije bio najbolje kvalitete, pa se mastilo stalno razlijevalo. - I unatoè tih problema, još uvijek je bolje nego crtati na glini. Susjedne zemlje su svoje poruke obièavale slati na glinenim ploèicama ili pak na životinjskim kožama. Iako je moæ Egipta bila u opadanju, a njihovo pismo veæ prevladano, bilo je neosporno da su smislili naèin koji je bilježenje trgovaèkih ugovora, ali i povijesti, uèinio mnogo jednostavnijim i praktiènijim; iz-rezivali su trake od srèike jedne biljke koja je rasla na obalama Nila, i, vrlo jednostavnim postupkom, lijepili te trake jednu do druge, dobivajuæi tako listove žuækaste boje. Akbar je morao uvoziti papirus, jer ga je bilo nemoguæe uzgojiti u dolini. Iako je bio skup, trgovci su ga svejedno najradije koristili, jer su ispisane listove mogli nositi u džepu, što je bilo neizvedivo s glinenim ploèicama i kožama životinja.
- Sve postaje jednostavnije - pomisli. Šteta što je bila potrebna dozvola Vlade da bi se alfabet iz Biblosa koristio na papirusu. Neki zastarjeli zakon još uvijek je odreðivao da pisani tekstovi moraju proæi cenzuru Vijeæa Akbara.
Kad je završila rukopis, pokaže ga Iliji, koji je cijelo to vrijeme nepomièno sjedio, ne progovorivši ni rijeèi.
- Sviða ti se kako izgleda? - upita ga.
Djelovao je kao da se upravo prenuo iz sna.
- Da, lijepo je - odgovori rastreseno.
Valjda razgovara s Gospodinom. I ona ga nije željela ometati. Iziðe iz kuæe i ode po sveæenika.
Kad se vratila, Ilija je još uvijek sjedio na istom mjestu. Dvojica muškaraca naðoše se oèi u oèi. Nijedan od njih zadugo nije progovorio.
Ipak, sveæenik je prekinuo šutnju.
- Ti si prorok i razgovaraš s anðelima. Ja samo
tumaèim drevne zakone, vršim obrede i pokušavam
zaštititi moj narod od posljedica pogrešaka koje èini.
I zato znam da ovo nije bitka izmeðu ljudi. To je bit
ka koju vode bogovi, i ne smijem je izbjegavati.
- Divim se tvojoj vjeri, iako štuješ bogove koji ne
postoje - odvrati Ilija. - Ako je ova naša sadašnjica,
kako ti kažeš, dostojna božanske bitke, vjerujem da
me Gospodin koristi kao oružje kojim æe poraziti
Baala i njegove bogove s Pete Gore. Ne misliš li da bi
bilo bolje da si zapovijedio moje smaknuæe?
- Pomislio sam to uèiniti. Ali nije bilo potrebno;
u pravom trenutku bogovi su djelovali u moju korist.
Ilija mu ne uzvrati. Sveæenik se okrene i u ruke uze papirus na kojem je žena upravo ispisala zadani tekst.
- Dobar rad - primijeti. Nakon stoje pozorno pro
èitao što piše, skine s prsta svoj peèatnjak, umoèi ga u
jedan od vrèiæa s mastilom i udari svoj peèat u lijevi
ugao lista. Tko bi bio uhvaæen u posjedu papirusa bez
sveæenikova peèata, mogao je biti osuðen na smrt.
- Zbog èega to uvijek morate uèiniti? - upita ona.
- Jer se tim papirusima prenose ideje - odgovori
joj. - A ideje su moæ.
- To su samo trgovaèki ugovori.
- Ali mogli su isto tako biti i ratni planovi. Ili
neko izvješæe o našem bogatstvu. Ili pak naše tajne
molitve. Danas, kad imamo slova i papirus, postalo je
lako ukrasti duh jednog naroda. Glinene ploèice ili
životinjske kože je teško sakriti; no spoj papirusa s
alfabetom iz Biblosa može donijeti smrt svakoj kulturi
i uništiti svijet.
Jedna žena utrèi u sobu.
- Sveæenice! Sveæenice! Doðite vidjeti što se do
gaða!
Ilija i udovica poðoše za njim. Ljudi su izvirali iz svih zakutaka, kreæuæi svi u istom pravcu; gotovo da se nije moglo disati od prašine koju su podizali. Djeca su trèala ispred svih, smijuæi se i galameæi. Stariji su hodali polako, u tišini.
Kad su stigli do južnih gradskih vrata, tamo se veæ bila skupila veæa grupa ljudi. Sveæenik ih razmakne i ugleda pred sobom razlog cijele te pometnje.
Jedan stražar iz Akbara kleèao je na koljenima, raširenih ruku, dlanova zakucanih na drvenu gredu koju je nosio na ramenima. Odora mu je bila u prnjama, a lijevo oko probijeno drvenim šiljkom.
Na njegovim prsima bili su ubodima noža ispisani neki znakovi asirskog pisma. Sveæenik je znao èitati egipatske simbole, ali asirski jezik još uvijek nije bio dovoljno znaèajan da bi ga se uèilo i pamtilo; bio je primoran zatražiti pomoæ nekog trgovca koji je prisustvovao tom prizoru.
- Ovdje piše Objavljujemo rat - objasni èovjek.
Iz mase se nije èuo nijedan glas. Ilija je vidio pa
niku koja se ocrtavala na licima ljudi.
- Daj mi svoju sablju! - reèe sveæenik jednom od
nazoènih vojnika.
Vojnik ga posluša. Sveæenik zapovijedi da smjesta izvijeste poglavara i zapovjednika o tom dogaðaju.
Odmah zatim, strelovitim potezom, zarine oštricu sablje u srce stražara koji je kleèao pred njim.
Èovjek zastenja i klone na zemlju. Bio je mrtav, osloboðen od boli i sramote što je dopustio da ga zarobe.
- Sutra æu otiæi pred Petu Goru, prinijeti žrtve -
obrati se sveæenik ustravljenom puku. - I naklonost
bogova æe nam se vratiti.
Prije no što je otišao, okrene se prema Iliji:
- Vidiš vlastitim oèima. Nebesa i dalje pomažu ...
- Samo jedno pitanje - zaustavi ga Ilija. - Zbog
èega želiš vidjeti vlastiti narod žrtvovan?
- Jer je nužno zatrti jednu ideju.
Iz njegova razgovora s udovicom tog prijepodne-va, Ilija je shvatio o kojoj ideji je rijeè: o alfabetu.
- Prekasno je. Veæ se proširio svijetom, a Asirci ne
mogu pokoriti cijelu Zemlju.
- Tko ti kaže da ne mogu? Konaèno, bogovi s Pete
Gore stali su na stranu njihove vojske.
Satima je besciljno hodao dolinom, kao i prošlog poslijepodneva. Znao je da predstoji bar još jedna veèer i jedna noæ u miru; nijedan rat se nije vodio noæu, jer u mraku borci nisu mogli razlikovati neprijatelja od svojih suboraca. Znao je da mu u toj noæi Gospodin daje priliku da izmijeni sudbinu grada koji ga je udomio.
- Salomon bi znao što sada uèiniti - obraæao se
svom anðelu. - I David, i Mojsije, i Izak. Oni su bili
ljudi u koje je Gospodin imao povjerenje, a ja sam
samo neodluèni sluga. Bog mi je povjerio izbor koji je
trebao On uèiniti.
- Naoko izgleda da je povijest naših predaka
obilovala pravim ljudima na pravom mjestu - odgo
vori mu anðeo. - Nemoj u to vjerovati; Gospodin od
svakog pojedinca traži samo ono što je u okviru nje
govih moguænosti.
- Onda se On u meni prevario.
- Svaka kušnja ima kraj - kako doðe, tako i ode.
Tako je sa svim blistavim trenucima, ali i tragedijama
ovoga svijeta.
- Neæu to zaboraviti - reèe Ilija. - No, i kad proðu,
tragedije ostave neizbrisive tragove, a blistavi trenuci
tek beskorisne uspomene.
Anðeo ne odgovori.
- Zašto za cijelo ovo vrijeme što sam proveo u
Akbaru nisam bio sposoban pronaæi saveznike u bor
bi za mir? Kakva je korist od jednog usamljenog pro
roka?
- Kakva korist od Sunca, koje putuje nebom sa
mo, bez pratnje? Kakva korist od jedne planine koja
. 125
se uzdiže nad dolinom? Kakva korist od udaljenog pustinjskog izvora? Upravo oni pokazuju put koji karavana treba slijediti.
- Tuga mi guši srce - reèe Ilija, kleknuvši i ispru-
živši ruke prema Nebu. - Kad bih bar mogao umrijeti
ovdje, da nikad ne umrljam ruke krvlju moga naroda,
niti tuðeg naroda. Pogledaj iza nas; što vidiš?
- Znaš da sam slijep - reèe anðeo. - Moje su oèi
zauvijek zaslijepljene svjetlošæu slave Božje i zbog
toga ne mogu vidjeti ništa drugo. Ali èujem ono što
mi tvoje srce govori. Mogu osjetiti jedino titraje opas
nosti koje ti zaprijete. Ne mogu znati što je iza nas.
- Onda æu ti ja reæi; tamo je Akbar. U ovo doba
dana, kad zalazeæe sunce ocrtava njegove obrise, on
je prelijep. Privikao sam se na njegove ulice i zidine,
na njegov velikodušan i gostoljubiv narod. Iako je ži
vot graðana još uvijek ogranièen na trgovanje i praz-
novjerice, srca su im jednako èista kao i u bilo kojeg
drugog naroda na svijetu. Od njih sam nauèio mnogo
toga što nisam znao; za uzvrat, slušao sam njihove
probleme i jadikovke i - s Božjom pomoæi - odluèio
sam im pomoæi u rješavanju meðusobnih sukoba.
Mnogo puta sam bio u opasnosti i uvijek mi je netko
pomogao. Zašto se moram opredijeliti hoæu li spasiti
ovaj grad ili izbaviti moj narod?
- Zato što se èovjek mora opredijeliti - odgovori
mu anðeo. - U tom leži njegova snaga; u moæi da
donese odluku.
- Ali to je pretežak izbor; treba pristati na propast
jednog naroda, da bi se spasio drugi.
- Još teže je odrediti svoj vlastiti put. Onaj tko ne
uèini odabir, umre u oèima Gospodnjim, iako i dalje
diše i hoda ulicama.
- Osim toga - nastavi anðeo. - Nitko ne može
propasti. Vjeènost otvorenih ruku èeka na svaku dušu
i svaka može do kraja ispuniti svoje poslanje. Postoji
razlog za sve što postoji pod suncem.
Ilija opet podigne ruke prema nebu:
- Moj narod se udaljio od Boga zbog ljepote jedne
žene. Feniciji prijeti uništenje, zato što jedan sveæenik
misli da pismo ugrožava bogove. Zbog èega se Onaj
koji je stvorio svijet radije služi tragedijama da bi
ispisao Knjigu sudbine?
Ilijini vapaji odjekivali su dolinom i vraæali se do njegovih ušiju.
- Ne znaš što govoriš - odvrati anðeo. - Ne pos
toji tragedija, samo neminovnost. Sve ima svoj razlog
postojanja; ti samo trebaš znati razluèiti ono što je
prolazno od onog što je konaèno.
- Što je prolazno? - upita Ilija.
- Neminovnost.
- A što je onda konaèno?
- Pouke neminovnog.
Kazavši to, anðeo nestade.
Te iste veèeri, za obrokom, Ilija reèe ženi i djeèaku:
- Spremite svoje stvari! Mogli bismo vrlo uskoro
krenuti na put.
- Veæ dva dana ne spavaš - reèe žena. - Jedan
poglavarov glasnik bio je ovdje poslijepodne; tražio je
da doðeš u palaèu. Ja sam kazala da si u dolini i da
æeš tamo i prespavati.
- Dobro si uèinila - odgovori on, uputivši se ravno
u sobu, gdje je zapao u dubok san.
Sljedeæeg jutra probudili su ga zvuèi glazbala. Kad je sišao da vidi što se dogaða, djeèak je veæ bio na vratima.
- Vidi! - uskliknuo je, dok su mu oèi blistale od
uzbuðenja. - Poèeo je rat!
Jedan odred vojnika - dojmljivih u sjajnim odorama i pod punom ratnom spremom - marširao je prema južnim vratima Akbara. Slijedila ih je skupina glazbenika, diktirajuæi ritam vojnièkog koraka udaranjem u bubnjeve.
- Ti si se juèer plašio - reèe Ilija djeèaku.
- Nisam znao da imamo toliko vojnika. Naši bor
ci su najbolji!
Ostavi djeèaka i iziðe na ulicu; morao je, pod svaku cijenu, naæi poglavara. Ostali graðani takoðer su veæ bili na nogama, probuðeni zvucima borbenih pjesama. Promatrali su to kao hipnotizirani; po prvi puta u životu vidjeli su mimohod jedne organizirane jedinice, u sveèanim odorama, s kopljima i štitovima koji su svjetlucali na prvim zrakama jutarnjeg sunca. Zapovjednik je uspio obaviti zavidan posao; pripremio je svoju vojsku da to nitko nije primijetio i sada je - toga se Ilija bojao - prijetila opasnost da svi po-vjeruju kako je pobjeda nad Asircima moguæa.
Prokrèi put izmeðu vojnika i uspije se doèepati èela povorke. Tamo su, na konjima, zapovjednik i poglavar predvodili povorku.
- Mi smo sklopili pogodbu - povièe Ilija, trèeæi
pored poglavara. - Ja mogu uèiniti èudo!
Poglavar mu nije odgovorio. Povorka proðe gradska vrata i iziðe u dolinu.
- Ti znaš da je ova vojska èista opsjena! - ustrajao
je. - Asirci imaju prednost od pet vojnika na jednoga,
a k tome i iskustvo u ratovanju! Nemoj dopustiti da
Akbar bude razoren!
- Što ti hoæeš od mene? - zapita poglavar, ne
zaustavljajuæi se. - Sinoæ sam poslao glasnika po tebe
i dobio poruku da si izvan grada. Što mi je preostalo?
- Suprotstaviti se Asircima u borbi prsa o prsa
ravno je samouništenju! Vi to znate!
Zapovjednik je slušao taj razgovor, ali nije se up-litao. On je veæ ranije izložio poglavaru svoju strategiju; mislio je kako bi se izraelski prorok iznenadio da je èuje.
Ilija je trèao pored konja, ne znajuæi što da uèini. Povorka se udaljavala od grada, kreæuæi prema središtu doline.
- Pomozi mi, Gospode - mislio je. - Kao što si
zaustavio sunce na nebu da bi pomogao Jošui u bitci,
zaustavi vrijeme i uèini da uspijem uvjeriti poglavara
da griješi.
Upravo kad je u sebi izrekao te rijeèi, zapovjednik vikne:
- Povorka stoj!
- Možda je to znak - pomisli Ilija. - Moram ga
iskoristiti.
Vojnici se poredaše u dvije bojne linije, kao dva živa zida. Štitovi su bili èvrsto oslonjeni o tlo, a oružja uperena prema naprijed.
- Vjeruješ li da pred sobom vidiš ratnike Akbara?
- obrati se poglavar Iliji.
- Vidim mladiæe koji sa smijehom idu u smrt - bio
je odgovor.
- E, pa znaj da je ovo samo jedan odred. Veæina
naših ljudi je u gradu, na zidinama. Pripremili smo
ogromne kotlove vrelog ulja koje èeka da bude pro
liveno na glave onih koji se pokušaju uspinjati.
Imamo veliku kolièinu namirnica, uskladištenih u više kuæa, kako bismo izbjegli moguænost da koja zapaljiva strijela uništi svu našu hranu. Prema zapo-vjednikovim procjenama, možemo gotovo dva mjeseca odolijevati opsadi Grada. Dok su se Asirci pripremali, i mi smo èinili isto.
- O tome mi nikad niste govorili - reèe Ilija.
- Sjeti se - bez obzira što si pomagao narodu Ak-
bara, ti æeš ipak uvijek biti stranac; za mnoge je to is
to što i uhoda.
- Ali ti si želio mir!
- Mir je i dalje moguæ, i nakon što povedemo
bitku. Samo što æemo pregovarati s ravnopravnih sta
jališta.
Poglavar reèe kako su glasnici poslani u Tir i Si-don, da izvijeste tamošnje vlasti o ozbiljnosti stanja. Bilo mu je teško odluèiti se da zatraži pomoæ; mogli bi pomisliti da on nije sposoban vladati situacijom. No ipak je došao do zakljuèka da nema izbora.
Zapovjednik je osmislio lukav plan; èim bitka otpoène, on æe se vratiti u grad, da bi organizirao otpor. Odred koji je izišao na poljanu dobio je zadatak da pobije što više neprijatelja i da se zatim povuèe prema planinama. Poznavali su tu dolinu bolje no itko, pa su mogli napadati Asirce u manjim grupama i na razlièitim položajima, oslabljujuæi njihov obruè.
Uskoro æe pristiæi pomoæ i asirska æe vojska biti poražena. - Možemo odolijevati šezdesetak dana, ali toliko neæe biti potrebno - reèe poglavar Iliji.
- Ali mnogi æe izginuti.
- Svi æemo jednom umrijeti. I nitko se toga ne
plaši, èak ni ja.
Poglavar je bio zateèen vlastitom hrabrošæu. Nikad prije nije sudjelovao ni u jednoj bitki i, znajuæi da se bliži odluèujuæi sukob, bio je planirao bijeg iz Grada. Još tog jutra, dogovarao je s nekolicinom svo-
jih najodanijih najbolji naèin za odstup. Nije mogao otiæi u Tir ili Sidon, smatrali bi ga izdajnikom, ali Izebela bi ga prigrlila, jer je ona uza se trebala povjerljive ljude.
Meðutim, kad je stupio na borbeno polje, ugledao je u oèima vojnika nevjerojatno veselje - kao da su cijeli život bili pripremani za jedan cilj i taj je veliki trenutak napokon osvanuo.
- Strah je prisutan dok se ne suoèimo s neizbjež
nim - reèe Iliji. - Nakon tog trenutka, ne treba trošiti
snagu na nj.
Ilija je bio zbunjen. Osjeæao je isto, iako ga je bilo stid to priznati; sjeti se djeèakova uzbuðenja dok je vojska marširala ulicom.
- Odlazi odavde! - reèe mu poglavar. - Ti si stra
nac, nisi naoružan i ne trebaš se boriti za nešto u što
ne vjeruješ.
Ilija se nije pomakao.
- Oni æe krenuti svakog trena - reèe zapovjednik.
- Ti si vjerojatno zateèen, ali mi smo spremni.
Unatoè tim rijeèima, Ilija se nije maknuo s mjesta.
Gledali su prema obzorju; nije se dizala prašina, asirska vojska nije se pokretala.
Vojnici u prednjem redu èvrsto su stiskali svoja koplja, i dalje uperena prema naprijed; strijelci su veæ napinjali tetive, da bi odapeli svoje strijele èim zapovjednik izda naredbu. Neki od ljudi zamahivali su sabljom u prazno, da bi zagrijali mišiæe.
- Sve je spremno - ponovi zapovjednik. - Oni æe
napasti.
Ilija zamijeti ushit u njegovu glasu. Mora da je žudio da bitka poène; htio se boriti i pokazati svoju hrabrost. Sigurno je veæ zamišljao asirske ratnike, udarce sablje, krikove i metež, veæ se vidio u živopisnoj predaji buduæih fenièkih sveæenika, koji æe ga spominjati kao uzor sposobnosti i junaštva.
Poglavar omete tijek njegovih misli:
- Oni se ne pokreæu.
Ilija se sjeti što je bio zamolio Gospoda; da zaustavi Sunce na nebu, kao što je nekoæ uèinio za Jošuu. Pokušao je dozvati svog anðela, ali ovaj se nije oglasio.
Malo-pomalo kopljanici su spustili svoja oružja, strijelci olabaviše lukove, ostali pak zadjenuše sablje u korice. Upeklo je vrelo podnevno sunce, te se neki borci èak i onesvijestiše od vruæine; unatoè tome, odred je ostao u pripravnosti sve do sumraka.
Kad je sunce zašlo, ratnici se vratiše u Akbar; djelovali su razoèarano što su preživjeli još jedan dan.
Jedino je Ilija ostao u dolini. Neko je vrijeme hodao bez cilja, kad ugleda svjetlost. Anðeo Gospodnji pojavi se pred njim.
- Bog je uslišio tvoje molitve - progovori Anðeo.
- Jer je vidio na kakvim je mukama tvoja duša.
Ilija pruži ruke prema nebu i stane zahvaljivati za milost božju.
- Gospodin je izvor moæi i slave. On je zaustavio
asirsku vojsku.
- Ne - na to æe Anðeo. - Ti si rekao da bi izbor
trebao biti Njegov. I on je izabrao za tebe.
- Odlazimo - objavi udovici i njezinom sinu.
- Ne želim iæi - usprotivi se djeèak. - Ponosim se
našim vojnicima.
Majka ga je natjerala da ipak skupi svoje stvari.
- Ponesi samo onoliko koliko æeš moæi nositi! - upo
zori ga.
- Ti, majko, zaboravljaš da smo siromašni i da ne
mam mnogo toga.
Ilija se popne do svoje sobe. Ogleda se oko sebe, kao da je to ujedno i prvi i posljednji put; odmah zatim siðe i zagleda se u udovicu koja je spremala svoje boje.
- Hvala ti što me vodiš sa sobom - progovori ona.
- Kad sam se udala, imala sam samo petnaest godina
i nisam znala ništa o životu. Naše su obitelji sve do
govorile; mene su od ranog djetinjstva pripremali za
taj trenutak i brižljivo obuèavali da služim mužu u
svim okolnostima.
- Voljela si ga?
- Izvježbala sam svoje srce za to. Kad veæ nisam
imala izbora, onda sam sama sebe uvjerila da je tako
najbolje. Izgubivši muža, pomirila sam se s tim da su
svi dani i noæi jednaki, da nikad ne donose ništa no
vo, i molila bogove s Pete Gore - tada sam još vjero
vala u njih - da me uzmu k sebi èim moj sin bude
sposoban živjeti sam.
I onda si se pojavio ti. Veæ sam ti to jednom rekla, ali sada želim ponoviti; od tog dana poèela sam zamjeæivati ljepotu doline, tamne obrise planina koji odudaraju od pozadine neba, mjesec koji mijenja oblik da bi pšenica mogla zreti. Mnoge noæi, dok si ti
spavao, ja sam šetala Akbarom, slušala plaè novoroðene djece, pjesmu muškaraca koji su popili nakon rada, èvrste korake stražara na zidinama. Koliko sam veæ puta ranije vidjela istu tu sliku, a da nisam primijetila njenu ljepotu? Koliko puta pogledala u nebo, ne opazivsi njegovu dubinu? Koliko sam puta veæ slušala zvukove Akbara svuda oko mene, nesvjesna da je u tome moj život?
- Vratila mi se silna volja za život. Ti si me uputio
na uèenje pisma iz Biblosa i ja sam poslušala. U
poèetku sam pristala samo da ti ugodim, ali oduševila
sam se tim umijeæem i otkrila - smisao mog života je
onaj koji mu ja sama želim dati.
Ilija je pomiluje po kosi. Prvi put je to uèinio.
- Zašto nije uvijek bilo ovako? - upita ona.
- Jer sam se plašio. No danas, dok sam èekao da
bitka poène, èuo sam poglavarove rijeèi - i pomislio
na tebe. Strah ide do toèke gdje poèinje neizbježno;
nakon toga gubi svaki smisao. I sve što nam ostaje je
nada da smo donijeli ispravnu odluku.
- Spremna sam - reèe ona.
- Vraæamo se u Izrael. Gospodin mi je obznanio što
trebam èiniti, i tako æe biti. Izebela mora biti svrgnuta.
Ona je šutjela. Kao i sve Fenièanke, ponosila se svojom princezom. Mislila je kako æe, kad stignu tamo, pokušati uvjeriti svog èovjeka da se predomisli.
- Putovanje æe biti dugo, a mi neæemo imati od
mora sve dok ne izvršim što je On od mene zatražio
- reèe Ilija, kao da pogaða njezine misli. - Meðutim,
tvoja ljubav æe biti moja snaga i - u trenucima kad
budem umoran od bitaka u Njegovo ime, moæi æu
otpoèinuti u tvom naruèju.
Djeèak je ušao s malenom naprtnjaèom na leðima. Ilija je prihvati i reèe ženi:
- Vrijeme je. Dok budeš prolazila ulicama Ak
bara, pokušaj upamtiti svaku kuæu i svaki zvuk. Jer
ovaj Grad neæeš vidjeti više nikada.
- Ja sam roðena u Akbaru - odvrati ona. - I Grad
æe zauvijek živjeti u mom srcu.
Djeèak je to èuo i obeæa sam sebi da nikad u životu neæe zaboraviti majèine rijeèi. Ako se jednog dana uzmogne vratiti, gledat æe Grad kao da gleda njezin dragi lik.
Bilo je veæ mraèno kad je sveæenik stigao do podnožja Pete Gore. U desnoj mu je ruci bio štap, a u lijevoj je nosio teleæak.
Izvadi iz teleæaka sveto ulje, te namaze èelo i zapešæa. Zatim štapom u pijesku nacrta obrise bika i pantere, simbola Boga oluje i Velike božice. Izmoli obredne molitve; na kraju, raskrili ruke prema nebu, kako bi primio božansku objavu.
Bogovi više nisu govorili. Veæ su odavna rekli sve što su htjeli i sada su tražili samo da se poštuju obredi. Proroka je nestalo u cijelom svijetu - osim u Izraelu, zaostaloj i praznovjernoj zemlji, gdje su još uvijek vjerovali da ljudi mogu komunicirati s tvorcima Svijeta.
Podsjeti se kako su, još donedavna, Tir i Sidon trgovali s jednim kraljem Jeruzalema, èije ime bješe Salomon. On je tada gradio veliki hram, koji je želio ukrasiti najboljim materijalima koje je svijet poznavao; zbog toga je zapovijedio da se cedrovina kupi od Fenicije, koju su oni nazivali Libanonom. Vladar Tira opskrbio ga je potrebnim drvetom, zauzvrat dobivši dvadeset gradova u Galileji, no to ga nije zadovoljilo. Tako mu je Salomon pomogao sagraditi prve brodove, da bi sada Fenicija imala najjaèu trgovaèku mornaricu na svijetu.
U to je doba Izrael još uvijek bio moæna nacija -iako su štovali jednog-jedinog Boga, kojem èak nisu znali ni ime, pa su ga nazivali samo »Gospodinom«. Jedna princeza iz Sidona uspjela je postiæi da se Salomon vrati pravoj vjeri, i on je podigao žrtvenik bogovima s Pete Gore. Izraelci su tvrdili da je upravo
Gospodin kaznio najmudrijeg od njihovih kraljeva, uèinivši da ratovi podruju njegovu vlast.
Njegov nasljednik Jeroboam, meðutim, nastavio je oèevim stopama. Dao je naèiniti dva zlatna teleta i izraelski narod je njih štovao kao idole. Tada su se na sceni pojavili proroci, zapodjevši neumornu borbu s
vlašæu.
Izebela je bila u pravu; jedini naèin da se oèuva prava vjera bio je istrijebiti proroke. Iako je bila profinjena žena, odgojena u duhu tolerancije i miroljubivosti, znala je da postoje trenuci kad je nasilje jedini izlaz. Za krv kojom su umrljane njezine ruke dobit ce oprost od bogova kojima je služila.
- Uskoro æe i moje ruke biti okrvavljene - obrati se sveæenik muèaljivoj planini pred sobom. - Kao što su proroci prokletstvo Izraela, tako je pismo prokletstvo Fenicije. Oboje je uzrok zla koje se može pokazati presudnim i treba zaustaviti i jedno i drugo, dok je to još moguæe. Bog vremena ne smije sada ona.
Bio je zabrinut zbog onog što se dogodilo tog
jutra; neprijateljska vojska nije krenula u napad. Bog
vremena veæ je jednom, davno, napustio Femciju,
naljutivši se na njezine stanovnike. Uslijed toga, pla
men se u fenjerima ukoèio, ovce i krave zapostavile
su svoju mladunèad, pšenica i jeèam ostali su zeleni,
ne dozrijevajuæi. Bog Sunce poslao je utjecajne poma
gaèe - Orla i Boga oluje - u potragu, no nitko nije us
pio pronaæi Boga vremena. Napokon je Velika Božica
poslala jednu pèelu, koja ga je pronašla kako spava u
nekoj šumi i ubola ga- Probudio se bijesan, poèevši
razarati sve oko sebe. Morali su ga svezati i, teškom
mukom, obuzdati njegov gnjev - ali nakon toga je sve
opet bilo kao i ranije. . ,
Ako odluèi opet nestati, bitke neæe biti. Asirci ce zauvijek ostati u dolini, a Akbar æe i dalje postojatL - Hrabrost je drugo lice straha - reèe sam sebi - Zbog toga sam ovdje- Zato što se ne smijem kolebati
kad sukob bukne. Moram pokazati ratnicima Akbara da postoji razlog da se borimo svim svojim snagama. Ne radi èesme, niti radi tržnice, a niti radi poglavarove palaèe. Suèelit æemo se asirskoj vojsci zato što moramo biti primjer.
Pobjeda Asiraca izbrisat æe prijetnju alfabeta. Osvajaèi æe nametnuti svoj jezik i svoje obièaje - a uz to æe nastaviti slaviti iste bogove s Pete Gore; to je ono najvažnije.
- U buduænosti æe naši pomorci pronositi širom
svijeta glas o junaèkim djelima ovdašnjih ratnika. Sve
æenici æe pamtiti imena i nadnevak kada se Akbar is
prijeèio na putu asirskom osvajaèkom pohodu. Umjet
nici æe na papirusu opet iscrtavati egipatske simbole,
a pismoznanci iz Biblosa bit æe veæ zaboravljeni. Sveti
tekstovi ostat æe u posjedu iskljuèivo onih koji su se i
rodili zato da ih prouèavaju. Buduæe generacije æe se
ugledati na naše djelo i sagradit æemo bolji svijet.
- Ali sada - nastavi on - moramo izgubiti ovu bit
ku. Borit æemo se junaèki, ali ionako smo u podreðe
nom položaju; èasno æemo i slavno izginuti.
Sveæenik osluhne zvuk noæi i uvjeri se da ne griješi. Tišina je predskazivala odluèujuæu bitku, no stanovnici Akbara su je tumaèili pogrešno; spustili su svoja koplja i zabavljali se, umjesto da budu na oprezu. Nisu obraæali pozornost na znakove prirode; životinje utihnu kad je opasnost blizu.
- Neka se ispuni božanski plan! Neka se nebesa
ne sruèe na Zemlju, jer èinimo sve kako treba i poko
ravamo se tradiciji! - zakljuèi.
Ilija, žena i djeèak krenuli su prema zapadu, u smjeru Izraela; nisu trebali proæi kroz asirski tabor, koji se nalazio na jugu. Puni mjesec osvjetljavao im je put, ali je, u isto vrijeme, ocrtavao èudne sjene i sablasne obrise na stijenama i kamenitom tlu doline.
Iz najcrnje tmine iskrsne Anðeo Gospodnji. U desnoj ruci držao je plameni maè.
- Kuda æeš? - upita.
- U Izrael - odgovori Ilija.
- Gospodin te pozvao?
- Veæ znam kakvo èudo Bog od mene oèekuje. A
sada znam i gdje se to èudo mora dogoditi.
- Gospodin te pozvao? - ponovno æe Anðeo.
Ilija je šutio.
- Gospodin te pozvao? - upita Anðeo po treæi put.
-Ne.
- Onda se vrati odakle si došao, jer još nisi ispu
nio svoje poslanje. Gospodin te još uvijek nije pozvao.
- Dopusti da bar oni odu, jer nema razloga da os
tanu u gradu - zamoli usrdno Ilija.
No Anðeo je veæ nestao. Ilija ispusti na zemlju vreæu koju je nosio. Sjede usred puta i gorko zaplaèe.
- Što je bilo? - èudili su se žena i djeèak, koji
ništa nisu vidjeli ni èuli.
- Vraæamo se - izusti on. - Gospodin tako želi.
Nije mogao mirno spavati. Probudio se usred noæi i odmah osjetio èudnu napetost u zraku; neki zloslutni vjetar fijukao je ulicama, šireæi strah i nespokoj.
- Kroz ljubav prema jednoj ženi otkrio sam ljubav prema svim stvorenjima - molio je u tišini. - Trebam je. Znam da neæeš zaboraviti, Gospodine, da sam samo tvoje oruðe, možda i najkrhkije koje si odabrao. Pomozi mi, Gospode, jer mi je potreban odmor i spokoj usred svih bitaka.
Sjeti se poglavarovih rijeèi o besmislu straha. Unatoè tome, nije uspio povratiti san. - Potrebna mi je snaga i smirenost; daj da se odmorim dok još mogu.
Pomislio je zazvati svog anðela, da malo razgovara s njim; ali mogao bi èuti nešto što ne bi želio, pa odustane. Da bi se opustio, siðe u prizemnu sobu; torbe koje je žena spremila za bijeg, još nisu bile raspremljene.
Pomislio je na tren da bi mogao otiæi u njezinu sobu. Prisjetio se rijeèi koje je Bog izrekao Mojsiju, prije jedne bitke: »Ima li koga da se zaruèio, a nije se oženio? Neka se vrati domu svome, da u boju ne pogine te da mu tko drugi zaruènice ne odvede!«
Još uvijek nisu zajedno legli u postelju. Ipak, noæ je bila teška i doista nije bio trenutak da se to dogodi.
Odluèi raspremiti naprtnjaèe i vratiti svaku stvar na svoje mjesto. Ustanovi, pritom, da je ona, osim ono malo odjeæe što je posjedovala, ponijela i sav svoj pribor za pisanje znakova iz Biblosa.
Uze jedan nožiæ, ovlaži malu glinenu ploèicu i na-èrèka nekoliko slova; nauèio je pisati gledajuæi ženu kako radi.
- Kakva jednostavna i genijalna stvar - pomisli, pokušavajuæi odagnati teške misli. Mnogo puta, kad je odlazio na èesmu po vodu, naèuo bi u ženskim razgovorima: - Grci su nam ukrali naš najveæi izum. -Ilija je znao da nije baš tako; prilagodba koju su Grci uèinili uvoðenjem samoglasnika, pretvorila je alfabet u nešto što je moglo služiti svim narodima i državama svijeta. Osim toga, svoje zbirke, spisa nazivali su biblios, u èast Grada iz kojeg je izum potjecao.
Grèke »biblije« bile su pisane na životinjskim kožama. Ilija je smatrao da su na taj naèin rijeèi vrlo slabo zaštiæene; koža nije bila tako otporna kao glinene ploèice, i bilo ju je lako ukrasti. Papirusi bi se, nakon nekog vremena u optjecaju, razderali i bili su neotporni na vodu. - »Biblije« i papirus neæe opstati; jedino glinene ploèice mogu se oèuvati za buduænost - razmišljao je.
Ukoliko Akbar pozivi, predložit æe poglavaru da se cijela povijest Fenicije ispiše na glinenim ploèicama, koje æe se èuvati na posebnom, za to odreðenom mjestu, kako bi ih buduæe generacije mogle èitati i njima se koristiti. Na taj naèin, u sluèaju da fenièki sveæenici - koji su èuvali u pamæenju povijest svog naroda - jednog dana izumru, djela ratnika i pjesnika neæe biti zaboravljena.
Zabavljao se neko vrijeme ispisujuæi jednaka slova drugaèijim poretkom, i slažuæi tako razlièite rijeèi. Bio je zadivljen ishodom. To ga je opustilo, pa se vratio u postelju.
Probudi ga jaki tresak; netko je upravo razvalio vrata njegove sobe.
- To nije san. Ne ratuju vojske Gospodnje.
Sjenke su izvirale iz svih uglova, ispuštajuæi mahnite urlike, na jeziku koji nije razumio.
- Asirci!
I druga vrata su se buèno rušila, zidovi se lomili pod silovitim udarcima malja, krikovi napadaèa miješali su se s vapajima za pomoæ što su se èuli s trga. Pokuša ustati, ali jedna od sjenki obori ga na tlo. Iz prizemlja zaèuje neobiènu buku.
- Vatra! - pomisli Ilija. - Zapalili su kuæu.
- Ti si taj! - zaèu kako netko govori na fenièkom.
- Ti si glavni. Kukavièki se skrivaš u ženskoj kuæi.
Pogleda u lice èovjeka koji je to rekao; plamsaji vatre veæ su osvjetljavali sobu, pa je mogao vidjeti muškarca duge brade, u vojnièkoj odori. Jest, Asirci su ušli u Grad.
- Vi ste napali u noæi? - upita, zgranut.
No èovjek ne odgovori. Zacakliše se isukane sablje; jedan od vojnika zamahne i zasijeèe mu lijevu ruku.
Ilija zažmiri; slike iz cjelokupnog njegova života proletješe mu pred oèima u djeliæu sekunde. Ponovno se igrao na ulicama rodnog Grada, putovao prvi puta u Jeruzalem, osjetio miris rezanog drveta u radionici, ponovno se ushitio prostranstvom mora i odjeæom kakvu su nosili ljudi u velikim obalnim gradovima. Vidio je sam sebe kako šeæe dolinama i planinama Obeæane zemlje, sjetio se daje upoznao Izebelu; izgledala je kao djevojèica i oèaravala je svakog tko bi joj prišao. Proživio je još jednom krvoproliæe proroka, ponovno je èuo glas Gospodina koji ga je poslao u pustinju. Ukazaše mu se oèi žene koja ga je èekala pred gradskim vratima Sarepte, koju su graðani nazivali Akbarom, i shvati da ju je volio od prvog trena. Opet se penjao na Petu Goru, uskrisio jedno dijete i osjetio da ga narod prihvaæa kao mudrog èovjeka i suca. Vidio je nebo na kojem se položaj zvijezda i sazviježða munjevito mijenjao, ostao opèinjen Mjesecom koji je
pokazao svoje èetiri mijene u istom trenu, osjetio je hladnoæu, toplinu, jesen i proljeæe, doživio još jednom kišu na svojoj koži i bljesak munje. Oblaci su proletjeli nad njim u milijun razlièitih oblika i rijeke su ponovno potekle svojim koritima. Vratio se u dan kad je podignut prvi asirski šator, zatim drugi, pa nekoliko njih, pa mnoštvo, anðeli koji su dolazili i odlazili, plameni maè na putu za Izrael, nesanica, crteži na ploèicama i...
Našao se ponovno u sadašnjosti. Upita se što se dogaða u prizemlju; morao je pod svaku cijenu spasiti udovicu i njezinog sina.
-Vatra! - povièe neprijateljskim vojnicima. - Kuæa je u plamenu!
Nije se bojao; jedina njegova briga bili su udovica i njezino dijete. Netko mu prignjeèi glavu na tlo i on osjeti okus zemlje u ustima. Poljubi je, tu istu zemlju, reèe joj u sebi da mu je mila i da je uèinio sve što je mogao da ih ova nesreæa mine. Htio se istrgnuti svojim stražarima, no netko je i dalje nogom gnjeèio njegov vrat.
- Ona je sigurno pobjegla - pomisli. - Ne bi naudili nezaštiæenoj ženi.
Srcem mu zavlada neki duboki mir. Možda je Gospodin uvidio da je on pogrešan èovjek i odluèio odabrati nekog drugog proroka da izbavi Izrael od grijeha. Smrt ga je konaèno sustigla - umrijet æe upravo kako je oèekivao, muèenièki. Prihvatio je svoju sudbinu i oèekivao smrtonosni udarac.
Proðe nekoliko sekundi; i dalje su odjekivali krikovi, krv je tekla iz njegove rane, ali sudbonosni udarac nije stizao.
- Recite im da me ubiju odmah! - vikne, znajuæi da bar jedan meðu njima govori njegov jezik.
Nitko se na njega nije obazirao. Gorljivo su raspravljali, kao da je nešto pošlo po zlu. Neki ga vojni-
ci poèeše udarati nogom i Ilija primijeti da mu se, po prvi put, vraæa nagon za preživljavanjem. To ga us-panièi.
- Ne smijem više željeti život - pomisli oèajnièki - jer neæu iziæi iz ove sobe.
Meðutim, ništa se nije dogodilo. Kao da je èitava vjeènost prošla u tom metežu krikova, treskanja i štropota, prašine. Možda je Gospodin uèinio isto što i s Jošuom, pa se vrijeme zaustavilo usred bitke.
U tom trenu zaèuje ženine jauke iz prizemlja. Nadljudskim naporom uspije odgurnuti jednog od stražara i osoviti se na noge, no odmah zatim ponovno ga oboriše na tlo. Jedan ga vojnik udari nogom u glavu i on izgubi svijest.
Zakratko se povratio. Asirci su ga iznijeli na ulicu. Još uvijek ošamuæen, podigne glavu; sve su kuæe u toj èetvrti gorjele.
- Jedna nedužna i bespomoæna žena zarobljena
je unutra! Spasite je!
Povici, bezglavo trèanje, panika posvuda. Pokuša ustati, ali netko ga, po tko zna koji put, gurne na tlo.
- Gospodine! Sa mnom možeš èiniti što god želiš,
jer sam svoj život i svoju smrt posvetio Tebi! - zava-
pi Ilija. - Ali spasi onu koja me udomila!
Netko ga uhvati za ruke i podigne na noge.
- Doði vidjeti! - progovori asirski èasnik koji je
poznavao njegov jezik. - Zaslužuješ to.
Dva stražara ga pograbiše i odguraše do kuænih vrata. Kuæu su nevjerojatnom brzinom proždirali pla-meni jezici, a crvena svjetlost vatre obasjavala je cijelu okolicu. Krikovi su dopirali iz svakog zakutka; djeèji plaè, starci koji preklinju za milost, zdvojne žene u potrazi za svojom djecom. No on je èuo samo zapomaganje one koja gaje prihvatila...
- Što se dogaða? Unutra su žena i dijete! Zašto
im to èinite?
- Jer je ona pokušavala sakriti poglavara Akbara.
- Ja nisam poglavar Akbara! Vi ste u strašnoj
zabludi!
Asirski èasnik gurne ga na vrata. Strop se srušio zbog požara i žena je bila gotovo potpuno zatrpana, pod ruševinama. Ilija je ugledao samo njezinu ruku, koja se oèajnièki micala amo-tamo. Ona je vapila tražeæi pomoæ i preklinjuæi da ne dopuste da bude živa spaljena.
- Zašto mene štedite, a njoj ovo èinite? - povièe
zdvojno Ilija.
- Neæemo te poštedjeti, samo hoæemo da patiš
što više. Naš je zapovjednik umro kamenovan i obeš-
èašæen, pred gradskim zidinama. Došao je da spasi
živote, a za to je dobio smrt. Sad æeš ti doživjeti istu
sudbinu.
Ilija se oèajnièki borio da se oslobodi, no stražari ga odvukoše odatle. Krenuli su ulicama Akbara, kroz paklenu vruæinu - vojnicima je znoj tekao u potocima, a neki od njih djelovali su èak osupnuti prizorom kojem su upravo bili prisustvovali. Ilija se opirao i prizivao pomoæ s Nebesa, ali i Gospodin, kao i Asirci, bio je gluh i nijem.
Došli su na trg. Veæina graðevina bila je u plamenu, i buka vatre koja je gutala sve èega se dohvatila, miješala se s vapajima stanovnika Grada.
- Sva sreæa da postoji smrt.
Koliko je samo puta to pomislio, od onog dana u staji, u Gileadu!
Trupla branitelja Akbara - veæina bez odore -ležala su posvuda po tlu. Ljudi su bezglavo bježali u svim pravcima, ne znajuæi kamo hitaju i što traže -tek zato što se nije moglo mirno promatrati kako Gradom hara smrt i uništenje.
- Zašto to èine? - pitao se. - Zar ne vide da je
Grad u rukama neprijatelja i da nemaju kamo pob
jeæi? - Sve se odvijalo strašno brzo. Asirci su iskoris
tili svoju nadmoænu brojnost i uspjeli poštedjeti svoje
vojnike prave, otvorene borbe, prsa o prsa. Borci Ak-
bara pokošeni su gotovo bez otpora.
Zaustaviše se posred trga. Iliju su gurnuli na zemlju vezanih ruku. Više nije mogao èuti ženine jauke; možda je brzo umrla, izmakavši polaganoj muèenièkoj smrti u plamenu. Gospodin ju je veæ zacijelo prigrlio u svoje okrilje. A ona je ponijela svog sina u naruèju.
Druga skupina asirskih vojnika dovodila je zarobljenika èije je lice bilo iznakaženo bezbrojnim udarcima. Unatoè tome, Ilija prepozna zapovjednika.
- Živio Akbar! - uzvikivao je on. - Neka vjeèno
živi Fenicija i njezini ratnici, koji ratuju danju! Smrt
kukavicama koje napadaju u mraku!
Tek što je izgovorio te rijeèi, sablja jednog asir-skog èasnika bijesnu i zapovjednikova glava otkotrlja se po zemlji.
- Sad je na mene red - reèe Ilija sam sebi. - Po
novno æu je sresti u Raju i šetat æemo zajedno, držeæi
se za ruke.
Upravo u tom trenu priðe jedan èovjek i poèe nešto raspravljati s èasnicima. Bio je to graðanin Ak-bara, koji je obièavao prisustvovati okupljanjima na trgu. Pamtio je da mu je bio pomogao razriješiti jedan ozbiljan spor sa susjedom.
Asirci su se oèito oko neèeg prepirali, govoreæi sve glasnije i pokazujuæi prstom na njega. Spomenuti èovjek je kleknuo na zemlju, poljubio stopala jednom od èasnika, pružao ruke u smjeru Pete Gore i zaplakao kao dijete. Izgledalo je da se bijes Asiraca stišava.
Èinilo^ mu se da njihova rasprava traje èitavu vjeènost. Èovjek je cijelo vrijeme preklinjao i plakao, upiruæi prstom u Iliju i u palaèu gdje je živio poglavar. Što god da im je govorio, èinilo se da vojnike nije bilo lako uvjeriti.
Napokon, pristupi mu èasnik koji je govorio njegovim jezikom.
- Naš uhoda - reèe, pokazavši na onog èovjeka
- tvrdi da smo se prevarili. On nam je dao plan Gra
da; to je povjerljiv èovjek. Ti nisi onaj kojeg smo htje
li pogubiti.
Gurne ga nogom. Ilija se svali na zemlju.
- Kaže da se ti spremaš u Izrael, smaknuti prin
cezu koja je bespravno prigrabila prijestolje. Je li to
istina?
Ilija ne odgovori.
- Reci mi je li to istina! - ponovi èasnik. - I pustit
æemo te da se vratiš svojoj kuæi, na vrijeme da spasiš
onu ženu i njezino dijete.
- Da, istina je - reèe. Možda ga je Gospodin us-
lišio, pa æe mu pomoæi da ih spasi.
- Mogli bismo te kao sužnja odvesti do Tira ili
Sidona - nastavi èasnik. - No još su mnoge bitke pred
nama, i ti bi nam bio samo teret. Mogli bismo zahti
jevati otkup za tebe, ali od koga? Ti si stranac èak i u
svojoj zemlji.
Stane mu stopalom na lice.
- Od tebe nikakve koristi. Ne služiš neprijatelji
ma, ni prijateljima. Ti si kao i taj tvoj Grad; ne isplati
se ostaviti dio naše vojske ovdje, da bismo ga zadržali
u našoj vlasti. Kad osvojimo obalu, Akbar æe ionako
biti naš.
- Imam jedno pitanje - progovori Ilija. - Samo
jedno pitanje.
Èasnik ga pogleda nepovjerljivo.
.142...
- Zašto ste napali noæu? Zar ne znate da se svi
ratovi vode za dana?
- Nismo prekršili nikakav zakon; ne postoji u
tradiciji ništa što bi to zabranjivalo - odvrati èasnik.
- A imali smo mnogo vremena da upoznamo teren.
Vi ste bili zaokupljeni prevladanim obièajima, a zabo
ravili ste da se vremena mijenjaju.
Bez daljnjih rijeèi, vojnici ga ostaviše na trgu. Uhoda mu pristupi i odveže mu ruke.
- Obeæao sam sam sebi da æu jednog dana uzvra
titi tvoju plemenitost; održao sam rijeè. Kad su Asirci
upali u palaèu, jedan od sluga im je rekao da se onaj
koga traže krije u kuæi udovice. Krenuli su tamo, a za
to vrijeme je pravi poglavar uspio pobjeæi.
Iliju njegove rijeèi nisu zanimale. Vatra je plamsala na sve strane i još uvijek je sve odjekivalo od krikova.
Usred opæeg meteža, moglo se zamijetiti da je netko ipak uspio saèuvati disciplinu; kao da im je izdata neka neèujna i nevidljiva naredba, Asirci su se tiho povlaèili.
Bitka za Akbar je bila završena.
- Ona je mrtva - reèe sam sebi. - Ne želim iæi tamo, jer je ona veæ mrtva. Ili, ako se nekim èudom spasila, poæi æe meni ususret.
Njegovo ga je srce u isto vrijeme preklinjalo da ustane i ode do kuæe gdje su živjeli. Ilija se borio sa samim sobom; u tom trenutku nije na kocki bila samo ljubav jedne žene veæ èitav njegov život, vjera u Gospodinove nakane, odlazak iz rodnog grada, uvjerenje da mu je dato poslanje i da je sposoban izvršiti ga...
Pogleda oko sebe, ne bi li naišao na neku sablju da sam sebi oduzme život, no Asirci su sve oružje odnijeli iz Akbara. Pade mu na um i pomisao da se baci u plameno grotlo kuæa koje su gorjele, ali bojao se
boli.
Nekoliko trenutaka, bio je potpuno paraliziran. Ipak, ubrzo se pribere i shvati u kakvoj se situaciji nalazi. Žena i njezin sin veæ su zasigurno otputovali s ovog svijeta, ali valjalo ih je pokopati prema obièajima. Služiti Gospodinu - postojao On ili ne - bilo je jedino što mu je moglo pomoæi u takvom trenutku. Kad ispuni svoju vjersku dužnost, onda æe se prepustiti boli i zdvajanju.
Osim toga, još uvijek je postojala nada da su preživjeli. U svakom sluèaju, nije mogao ostati tako, skrštenih ruku.
- Ne želim vidjeti njihova spržena lica i kožu koja se odvaja od mesa. Njihove duše veæ slobodno plove
Nebesima.
Ipak je krenuo u pravcu kuæe, gušeæi se i suzeæi od silnog dima, od kojeg nije pravo ni vidio kuda ide. Postade ponovno svjestan stanja u Gradu. Iako se
149
neprijatelj veæ bio povukao, panika je i dalje zastrašujuæe rasla. Ljudi su bauljali okolo bez cilja, jecajuæi, moleæi se bogovima za svoje mrtve.
Potraži nekoga da mu pomogne. Ugledao je samo jednog-jedinog raspoloživog èovjeka, ali taj je bio u stanju šoka; misli kao da su mu bludile nedokuèivim prostranstvima.
- Bolje je iæi ravno tamo i ne tražiti pomoæ ni od
koga. - Poznavao je Akbar kao da se tu rodio i dobro
se snalazio, iako neke èetvrti gdje je obièavao svakod
nevno prolaziti, nije bilo moguæe ni prepoznati. Na
ulici su se veæ mogli èuti suvisliji povici. Narod je
poèeo shvaæati da se dogodila tragedija i da se prema
njoj treba nekako postaviti.
- Ovdje je jedan ranjenik! - vikao je netko.
- Trebamo još vode! Neæemo uspjeti ugasiti va
tru! - èuo je glas nekog drugog.
- Pomozite mi! Moj muž je ukliješten!
Napokon stigne do mjesta gdje je, prije mnogo
mjeseci, bio primljen i ugošæen kao prijatelj. Neka starica sjedila je usred ulice pred njihovom kuæom, potpuno gola. Ilija joj htjede pomoæi, ali ona ga odgurne:
- Ona umire! - vikala je starica. - Idi uèiniti nešto!
Ukloni taj zid s nje!
I poèe histerièno urlati. Ilija je uhvati za ruke i odvuèe što dalje, jer uz tu buku ne bi ni mogao èuti ženine pozive u pomoæ. Oko sebe je vidio prizor potpunog uništenja - krov i zidovi su se srušili, bilo mu je teško razabrati gdje ju je zadnji puta vidio. Plameni jezici veæ su bili manji, ali vruæina je još uvijek bila nepodnošljiva; poèeo se probijati kroz ruševine koje su zasule pod kuæe, do mjesta gdje se nalazila ženina soba.
Unatoè sve graje koja je dolazila izvana, uspio je razabrati jedan tihi jecaj... Bio je to njezin glas.
Nagonskim pokretom otrese prašinu sa svoje odjeæe, kao da je želio izgledati urednije. Umiri se, pokušavajuæi se usredotoèiti na osluškivanje. Èuo je pucketanje vatre, vapaje za pomoæ ljudi koji su vjerojatno bili zatrpani pod ruševinama u susjednim kuæama; najradije bi im bio povikao da ušute, jer mora pronaæi ženu i dijete. Nakon poprilièno vremena, ponovno zaèuje nešto; netko je grebao po drvetu pod njegovim nogama.
Klekne i poèe mahnito kopati. Razgrtao je zemlju, kamenje i drvo. Napokon, ruka mu dotakne nešto toplo; bila je to krv.
- Nemoj umrijeti, molim te - izgovori.
- Ostavi me tako, zatrpanu - èuo je njezin slabi
glas. - Ne želim da mi vidiš lice. Pomozi mom sinu.
On svejedno nastavi kopati, ali žena se ponovno
oglasi:
- Potraži mog sina. Molim te, uèini što ti kažem.
Ilija se slomi i poèe tiho plakati.
- Ne znam gdje je on - reèe. - Molim te, ne idi;
toliko želim da ostaneš sa mnom. Trebam te da me
nauèiš voljeti, moje srce je za to spremno.
- Prije no što si ti došao, ja sam mnogo godina
željela smrt. Mora da je èula moje zazive i eto, došla
po mene.
Ona bolno zastenje. Ilija se ugrize za usne i ne reèe ništa. Uto mu netko dotakne rame.
Preplašen, okrene se i ugleda djeèaka. Bio je sav u prašini i èaði, ali nije izgledao povrijeðen.
- Gdje je moja majka? - upita.
- Ovdje sam, sine - javi se glas ispod ruševina.
- Jesi li ozlijeðen?
Djeèak brižne u plaè. Ilija ga privine u naruèje.
- Ti plaèeš, sine - njezin glas je zvuèao sve slabi
je. - Ne èini to! Tvojoj majci je trebalo toliko dugo da
shvati da život ima smisla; ali nadam se da sam tebi
uspjela to usaditi. Kako se drži Grad u kojem si se rodio?
Ilija i djeèak su na trenutak šutjeli, priljubljeni jedan uz drugoga.
- Dobro je - slaže Ilija. - Nešto boraca je poginu
lo, ali Asirci su se veæ povukli. Došli su po poglavara,
da osvete smrt jednog od njihovih zapovjednika.
Ponovno tišina. I ponovno glas, još slabiji:
- Reci mi da je moj Grad spašen.
Ilija osjeti da æe ona za koji tren ispustiti dušu.
- Grad je èitav. I tvoj sin je dobro.
-A ti?
- Ja sam preživio.
Znao je da tim rijeèima oslobaða njezinu dušu, da može spokojno umrijeti.
- Reci mom sinu neka klekne - progovori žena
nakon kratke stanke. - I želim da mi se ti u nešto
zakuneš, u ime Gospodina Boga tvojega.
- Štogod želiš. Sve što želiš.
- Jednoæ si mi rekao da je Gospodin posvuda i ja sam ti povjerovala. Rekao si da duše ne idu na vrh Pete Gore, i u to sam povjerovala. Ali nisi mi objasnio kamo idu.
Evo zakletve: vi neæete plakati za mnom i brinut æete se jedan o drugome, sve dok Gospodin ne odredi da svatko nastavi svojim putem. Odsada, moja æe duša biti u svemu što sam upoznala na ovom svijetu: ja sam dolina, planine oko nje, Grad, ljudi koji hodaju njegovim ulicama. Ja sam njegovi ranjenici i njegovi prosjaci, njegovi vojnici i sveæenici, trgovci, velikodostojnici. Ja sam tlo kojim kroèiš i izvor koji taži žeð svakome.
Ne plaèite za mnom, jer nema razloga da budete tužni. Od ovog trenutka, ja sam Akbar, a Grad je prelijep.
Spusti se nad njih gluha tišina smrti i vjetar pre-stade puhati. Ilija više nije èuo krikove izvana, niti puc-ketanje vatre u susjednim kuæama; èuo je jedino tišinu i gotovo da ju je mogao dotaæi, toliko je bila gusta.
Tada se Ilija odvoji od djeèaka; razdera svoju odjeæu i, ispruživši ruke prema nebu, krikne iz sve snage:
- Gospodine moj Bože! Zbog tebe sam otišao iz Izraela, ne mogavši Ti darovati svoju krv, kao što su uèinili proroci koji su tamo ostali. Moji prijatelji naz-vaše me kukavicom, a neprijatelji izdajnikom.
Zbog tebe sam jeo samo ono što su mi donosili gavranovi i prešao pustinju da stignem do Sarepte, koju su njezini stanovnici nazivali Akbarom. Voðen tvojom rukom, upoznao sam jednu ženu; po tvojoj želji, moje ju je srce nauèilo voljeti. Svejedno, ni u jednom trenutku nisam zaboravio moje poslanje; za svih dana koje sam ovdje proveo, uvijek sam bio pripravan na odlazak.
Sada su od lijepog Akbara ostale samo ruševine, a žena koju si mi povjerio leži pod njima! Gdje sam sagriješio, Gospode? U kojem sam trenutku iznevjerio ono što si od mene oèekivao? Ako nisi bio zadovoljan mnome, zašto me nisi uklonio s ovog svijeta? Umjesto toga, ti si još jednom kaznio one koji su mi pomogli i voljeli me.
Ne razumijem tvoje nakane! Ne vidim pravde u tvojim djelima. Nisam kadar podnijeti patnju koju si mi nametnuo. Odlazi iz mog života, jer i ja sam sada samo ruševina, vatra i prah.
Usred vatre i pustoši, Ilija ugleda svjetlost. I Anðeo Gospodnji se pojavi.
- Što æeš ti ovdje? - upita Ilija. - Zar ne vidiš da
je kasno?
- Došao sam ti reæi da te Gospodin još jednom us-
lišio; to što tražiš, bit æe ti dano. Neæeš više èuti svog
anðela, a i ja te više neæu pohoditi dok se ne napune
tvoji dani kušnje.
Ilija uhvati djeèaka za ruku i uputiše se na ulicu, hodajuæi bez cilja. Gusti dim, kojeg je ranije rasprši-vao vjetar, slijegao se sada na ulice, pa se nije moglo disati. - Možda je to san - pomisli. - Možda je noæna mora.
- Lagao si mojoj majci - reèe djeèak. - Grad je
razoren.
- Zašto je to važno? Kad veæ nije vidjela što se do
gaðalo oko nje, zašto ne bi umrla sretna?
- Zato što je imala povjerenja u tebe i rekla je da
je ona Akbar.
Ilija ozlijedi stopalo neèim oštrim, jer su krhotine stakla i keramike prekrivale tlo; bol ga uvjeri da ne sanja, sve oko njega bilo je stravièno istinito. Dos-pješe na trg gdje se - prije koliko vremena je to bilo?
- sastajao s puèanstvom i pomagao im da se izmire i
riješe svoje svaðe; nebo je bilo zlaæano od odsjaja
buktinja.
- Neæu da moja majka bude ovo što vidim - us
trajao je djeèak. - Ti si joj lagao.
Djeèak je poštovao zakletvu datu majci; nije vidio ni jednu-jedinu suzu na njegovu licu. - Sto da èinim?
- pomisli. Stopalo mu je krvarilo i odluèi se usredoto
èiti na bol; to æe ga privremeno odvuæi od oèajavanja.
Pogleda u rez koji je Asirèeva sablja ostavila na njegovu tijelu; nije bio tako dubok kao što mu se bi-
lo uèinilo. Sjede s djeèakom na isto mjesto gdje su mu vojnici, svezanom, htjeli presuditi i gdje ga je spasio jedan izdajnik. Zamijeti da ljudi više ne trèe okolo; tumarali su polagano u svim pravcima, usred dima, prašine i ruševina, kao aveti. Izgledali su kao duše koje je nebo napustilo, pa su osuðene da vjeèno lutaju Zemljom. Sve je izgubilo smisao.
Nekolicina je, izgleda, pokušavala djelovati; èuo je glasove žena i neke nepovezane naredbe vojnika koji su preživjeli krvoproliæe. Ali bilo ih je malo i ništa nisu postizali.
Sveæenik je jednom kazao da je svijet grupni san bogova. A ako je bio u pravu? Bi li sada mogao nekako pomoæi bogovima da se probude iz tog košmara i ponovno ih uspavati, da usnu neki mnogo ljepši san? Kad je on imao noæne vizije, uvijek bi se budio i ponovo tonuo u san; zašto se ne bi isto dogaðalo i tvorcima svijeta?
Spoticao se o leševe. Nijedan od njih nije više trebao brinuti o porezima koje valja platiti, Asircima utaborenim u dolini, vjerskim obredima ili o nekom lutajuæem proroku, koji im je jednom možda uputio koju rijeè...
- Ne mogu ovdje ostati zauvijek. Nasljedstvo koje mi je ona ostavila je ovaj djeèak i ja æu toga biti dostojan, pa makar bilo posljednje što æu uèiniti u životu.
S naporom ustade, ponovno ga uhvati za ruku i krenuše dalje. Neki su ljudi pljaèkali trgovine i tezge razrušene u požaru. Po prvi put, pokuša se usprotiviti neèem što se zbivalo, moleæi ih neka to ne èine. No ljudi su ga odgurivali od sebe, govoreæi: - Mi jedemo samo mrvice onoga što je poglavar proždirao sam. Nemoj nas ometati.
Ilija nije imao snage za prepiranje; povede djeèaka izvan grada, u dolinu. Anðeli više neæe preprijeèiti njihov put svojim plamenim maèevima.
- Pun Mjesec.
Daleko od prašine i dima, vidio je kako je noæ obasjana mjeseèinom. Prije više sati, kad je pokušao napustiti grad krenuvši prema Jeruzalemu, sasvim je jasno vidio put; na nesreæu, jednako je svijetlo bilo i Asircima.
Djeèak se spotakne o jedno tijelo, vrisnuvši. Bio je to sveæenik; ruke i noge mu bijahu odsjeèene, ali još uvijek je živio. Oèi su mu bile uprte u vrh Pete Gore.
- Kako vidiš, u nebeskoj bitki pobijedili su fenièki
bogovi - izgovori s naporom, ali spokojnim glasom.
Krv mu je curila iz usta.
- Dopusti da ti prikratim muke - odvrati Ilija.
- Bol nije ništa, u usporedbi sa zadovoljštinom
što sam ispunio svoju dužnost.
- Tvoja je dužnost bila uništiti jedan grad neduž
nih ljudi?
- Grad ne može umrijeti - mogu samo njegovi sta
novnici i njihove ideje. Jednog æe dana netko drugi
doæi u Akbar, pit æe s njegova izvora, a kamen koji je
ostavio njegov utemeljitelj gladit æe i èuvati neki novi
sveæenici. Odlazi odavde; moja æe bol zakratko pre
stati, dok æe tebe tvoj oèaj pratiti do kraja života.
Osakaæeno tijelo teško je izdisalo i Ilija ga ostavi. Uto ugleda kako skupina ljudi, muškaraca, žena i djece, trèi prema njemu, da bi ga na kraju opkolila.
- To si bio ti! - vikali su. - Ti si osramotio svoju
zemlju i donio prokletstvo u naš Grad!
- Neka bogovi ovo vide! Neka znaju tko je krivac!
Ljudi su ga naguravali, hvatali za ramena i tresli. Djeèak se izvuèe iz njegovih ruku i nestade. Udarali su
ga po licu, po grudima, leðima, ali on je mislio samo na djeèaka; nije èak bio sposoban ni zadržati ga uza se.
Batinanje nije trajalo dugo; valjda su svi veæ bili izmoreni nasiljem. Ilija klone na zemlju.
- Gubi se odavde! - vikne netko. - Našu ljubav uzvratio si mržnjom!
Grupa se udalji. On nije imao snage da ustane. Kad se pribrao od te sramote, nije više bio isti èovjek. Nije želio ni umrijeti, ni nastaviti živjeti. Nije želio ništa; nije imao ljubavi, ni mržnje, ni vjere.
Probudio se jer mu je netko dodirivao lice. Još je bila noæ, ali Mjeseca više ne bijaše na nebu.
- Obeæao sam mojoj majci da æu se brinuti za
tebe - progovori djeèak. - Ali ne znam što da radim.
- Vrati se u grad. Ljudi su dobri; netko æe te udo
miti.
- Ranjen si. Moram se pobrinuti za tvoju ruku.
Možda se pojavi anðeo i uputi me što da èinim.
- Ti si samo dijete, nemaš pojma što se zbiva! -
grubo vikne Ilija. - Anðeli se više neæe vratiti, jer smo
mi obièni smrtnici i neotporni smo na patnju. Kad se
dogodi tragedija, obièni se ljudi moraju izvuæi vlas
titim snagama!
Duboko udahne i pokuša se smiriti; nikakve koristi od svaðe.
- Gdje si bio?
- Nisam ni otišao odavde.
- Onda si vidio moju sramotu. Vidio si da više
nemam što tražiti u Akbaru.
- Sam si mi rekao da sve bitke neèemu služe, pa
i one u kojima smo poraženi.
Sjetio se njihove zajednièke šetnje do èesme, prethodnog dana. Ali èinilo mu se kao da su otada prošle godine i bilo mu je navrh jezika da mu kaže
kako lijepe rijeèi ne znaèe ništa kad te svlada patnja; ipak, odluèi to prešutjeti, da ne uplaši djeèaka.
- Kako si umakao požaru?
Djeèak spusti pogled. - Nisam spavao. Odluèio sam provesti noæ budan, da vidim hoæete li se mama i ti sastati u njezinoj sobi. Vidio sam vojnike èim su ušli.
Ilija se osovi na noge i poèe koraèati. Htio je naæi stijenu podno Pete Gore, gdje je, jednog predveèerja, sa ženom promatrao zalazak sunca.
- Ne smijem iæi tamo - pomisli. - To æe me baci
ti u još dublji oèaj.
No ipak ga je neka sila gurala u tom pravcu. Kad je stigao, poèe gorko plakati; i to je mjesto, kao i grad Akbar, bilo obilježeno jednim kamenom - no on je bio jedini, u cijeloj dolini, koji je razumio njegovo znaèenje; ovaj kamen neæe štovati buduæi stanovnici Grada, niti æe ga gladiti parovi koji budu otkrivali smisao ljubavi.
Prigrli djeèaka u naruèje i svlada ih san.
- Žedan sam i gladan - reèe djeèak Iliji èim se
probudio.
- Možemo otiæi do kuæe nekih pastira koji žive
ovdje, u blizini. Pretpostavljam da im se nije ništa do
godilo, jer su prilièno daleko od Akbara.
- Moramo se vratiti da popravimo Grad. Moja
majka je rekla da je ona Akbar.
Koji Grad? Nije više bilo palaèe, ni tržnice, ni zidina. Èasni ljudi su se pretvorili u pljaèkaše, mladi vojnici su muèki poubijani. Anðeli se više neæe vratiti, ali to je bila najmanja od nevolja.
- Misliš li ti da je sinoænje razaranje, bol, brojne
smrti - da je sve to imalo neki smisao? Misliš da je
doista potrebno uništiti tisuæe života, da bi se nekoga
neèem pouèilo?
Djeèak ga zaèuðeno pogleda.
- Zaboravi što sam rekao - Ilija æe. - Hajdemo
pronaæi pastira.
- I popravit æemo Grad - djeèak je bio uporan.
Ilija mu ne odgovori. Znao je da više nema autoriteta pred puèanstvom, koje ga je krivilo za nesreæu što je zadesila Grad. Poglavar je pobjegao, zapovjednik pogubljen, i Tir i Sidon æe moguæe ubrzo pasti u ruke osvajaèa. Možda je žena bila u pravu; bogovi su se stalno izmjenjivali na vlasti - i oèito je ovaj puta Gospodin bio na uzmaku.
- Kad æemo se vratiti tamo? - ponovi djeèak.
Ilija ga uhvati za ramena i poèe ga grubo tresti.
- Pogledaj iza sebe! Ti nisi slijepi anðeo, nego
djeèak koji si je umišljao da je njegovo nadgledati što
mu majka radi! Što vidiš? Primjeæuješ li stupove dima? Znaš li što to znaèi?
- Boli me! Pusti me, hoæu otiæi odavde!
Ilija se zaustavi, prestrašen samim sobom; nikad se prije nije tako ponio. Djeèak se istrgne i potrèi u pravcu Grada. On ga ipak uspije sustiæi i baci se pred njega na koljena.
- Oprosti mi! Ne znam što èinim.
Djeèak je grcao, ali bez ijedne suze. Ilija sjedne pored njega, èekajuæi da se umiri.
- Nemoj me ostaviti - molio ga je. - U smrtnom
èasu tvoje majke obeæao sam da æu ostati uz tebe, sve
dok ne budeš sposoban slijediti svoj vlastiti put.
- Obeæao si joj i da je Grad èitav. A ona je rekla...
- Ne moraš ponavljati. Zbunjen sam, izgubljen u
svojoj vlastitoj krivnji. Dopusti mi da naðem samog
sebe. Oprosti mi, nisam te htio povrijediti.
Djeèak ga zagrli. Ali ni jedna-jedina suza nije se skotrljala niz njegovo lice.
Stigli su do kuæe u srcu doline; jedna je žena stajala na vratima, a dvoje male djece igralo se pred pragom. Stado je bilo u oboru, što je znaèilo da ga pastir tog jutra nije odveo u planine.
Žena je ustrašeno gledala u muškarca i djeèaka koji su dolazili prema njoj. Najradije bi im bila odmah rekla da odu, ali tradicija - i bogovi - zahtijevali su da se poštuje opæi zakon gostoljubivosti. Ako ih ne primi, njezinu æe djecu u buduænosti snaæi ista nevolja.
- Nemam novca - reèe im. - Ali mogu vam dati malo vode i nešto za jelo.
Sjeli su u malu sjenicu sa slamnatim krovom, te im ona donese sušeno voæe i vrè vode. Jeli su u tišini, osjetivši - po prvi puta od prošle noæi - dašak svakod-
nevnog domaæeg ugoðaja u kakvom su živjeli. Djeca
su, uplašivši se dvojice neznanaca, pobjegla u kuæu.
Kad je završio s jelom, Ilija upita za pastira.
- Uskoro æe doæi - odvrati ona. - Èuli smo noæas
strašnu buku i jutros je došao netko da nam kaže da
je Akbar opustošen. On je otišao vidjeti što se uistinu
dogodilo.
Djeca su je dozivala, pa žena uðe u kuæu.
- Uzaludno je pokušavati razuvjeriti djeèaka - po
misli Ilija. - Neæe me pustiti na miru dok ne uèinim
što si je utuvio u glavu. Moram mu pokazati da je to
nemoguæe, jedino æe na taj naèin povjerovati.
Jelo i voda uèinili su èudo; osjeæao se ponovno
živim.
Misli su mu navirale nevjerojatnom brzinom, domišljajuæi se odgovorima, ali istovremeno tražeæi rješenja.
Nakon nekog vremena, stigao je i pastir. Nepovjerljivo pogleda muškarca i djeèaka, zabrinuvsi se za svoju obitelj. Ali odmah shvati o èemu je rijeè.
- Vi ste zacijelo izbjeglice iz Akbara - reèe. -
Upravo se vraæam odatle.
- I što se dogaða? - zapita ga djeèak.
- Grad je razoren, a poglavar je pobjegao. Bogovi
su prepustili svijet potpunom rasulu.
- Izgubili smo sve što smo imali - reèe Ilija. - Bili
bismo jako zahvalni ako nas vi primite.
- Mislim da vas je moja žena veæ ugostila i na
hranila. Sada morate otiæi i suoèiti se s neizbježnim.
- Ne znam što da èinim s djetetom. Potrebna mi
je pomoæ.
- Znat æeš, ne brini. On je mlad, èini se bistar i
ima snage. Ti imaš iskustvo èovjeka koji je upoznao
mnogo pobjeda, ali i poraza u svom životu. To je sa
vršeni spoj; ti mu možeš pomoæi da stekne mudrost.
Èovjek pogleda u ranu na Ilijinoj ruci. Reèe da nije teška; zatim uðe u kuæu i odmah se vrati, s nekim travama i komadom platna. Djeèak mu je pomogao staviti lijek na ranu. Pastir mu je, doduše, kazao da to može uèiniti sam, no djeèak odvrati kako je obeæao svojoj majci da æe se brinuti za svog suputnika.
Pastir se nasmijao.
- Tvoj sin je èovjek od rijeèi.
- Ja nisam njegov sin. Ali i on je èovjek od rijeèi.
Obnovit æe Grad, jer mora oživjeti moju majku, kao
što je oživio i mene...
Ilija tek tada shvati djeèakovo viðenje stvari, no prije no što je uspio išta prozboriti, pastir dovikne ženi da æe odmah povesti ovce na pašu. - Trebalo bi se truditi da se život ponovno uspostavi - obrati se Iliji. - Dugo æe potrajati dok se sve ne vrati na staro.
- Nikad neæe.
- Vi izgledate kao mudar èovjek i vjerojatno
znate mnogo toga što ja ne znam. Ipak, mene je priro
da nauèila neèemu što nikad ne zaboravljam; samo
onaj tko ovisi o vremenu i o godišnjim dobima, kao
što je pastir, po prirodi zna kako preživjeti ono što je
neizbježno. On brine o svom stadu, i o svakoj životi
nji zasebno kao da je jedina, trudi se da pomogne
ženkama s mladuncima, nikad se previše ne udaljava
od mjesta gdje se životinje mogu napojiti. A ipak, s
vremena na vrijeme, neka od ovaca kojima se toliko
posvetio strada kakvim nesretnim sluèajem. Može to
biti zmija, neka divlja zvijer, ili pak pad s litice. No
ono neizbježno uvijek se dogodi.
Ilija pogleda prema Akbaru i sjeti se razgovora s anðelom. Neizbježno se uvijek dogodi.
- Potrebna je disciplina i strpljenje da se to pre
vlada - doda pastir.
- I nada. Kad nje više nema, besmisleno je trošiti
snage boreæi se za nešto neostvarivo.
- Ne radi se o nadi u buduænost. Stvar je u ponovnom proživljavanju vlastite prošlosti.
Pastiru se više nije žurilo; srce mu se ispunjalo suosjeæanjem prema izbjeglicama. Kad su veæ on i njegova obitelj bili pošteðeni u tragediji, ne bi im trebalo biti teško pomoæi ovima, za hvalu bogovima. Osim toga, veæ je ranije èuo prièe o izraelskom proroku koji se popeo na Petu Goru, a nije ga spržila vatra s neba; sve je ukazivalo da taj èovjek upravo stoji pred njim.
- Možete ostati do sutra, ako želite.
- Nisam razumio ono što si maloèas rekao - pri
mijeti Ilija. - O ponovnom proživljavanju vlastite pro
šlosti.
- Susreo sam mnogo ljudi koji su prolazili ovuda,
putujuæi za Tir ili Sidon. Neki od njih su se tužili da
u Akbaru nisu postigli ništa, pa su odlazili u potragu
za novom, drugaèijom sudbinom.
Ti bi se isti ljudi jednog dana vraæali. Nitko od njih nije postigao ono što je tražio, jer su sa sobom teglili - uz prtljagu - teret osobnog neuspjeha iz prošlosti. Pokoji bi se vratio sa steèenom službom u Vladi, ili pak zadovoljan što je bolje obrazovao svoju djecu, ali ništa više od toga. Zato što ih je prošlost u Akbaru uèinila nepovjerljivim i ustrašenim osobama, koje nisu imale dovoljno samopouzdanja da bilo što stave na kocku.
S druge strane, prolazili su kraj moje kuæe i drugaèiji ljudi, puni zanosa i poleta. Ti su iskoristili svaki trenutak života u Akbaru i zaradili, napornim radom, novac potreban za putovanje koje su željeli poduzeti. Za te ljude cijeli je život bio neprekinuta, beskrajna pobjeda - i zasigurno je još uvijek tako.
I oni su se vraæali, ali s divnim prièama. Uspjeli su u svemu što su željeli i nakanili, jer nisu bili ogranièeni ni osujeæeni vlastitom prošlošæu.
Pastirove rijeèi Iliju su dirnule duboko u srce.
- Nije tako teško ponovno sagraditi jedan život,
kao što nije nemoguæe podiæi Akbar iz pepela i ruše
vina - nastavi pastir. - Dovoljno je biti svjestan da u
sebi još uvijek imamo onu istu snagu koju smo imali
i ranije. I iskoristiti tu snagu za naše dobro.
Pogleda Iliju ravno u oèi.
- Ako nisi zadovoljan svojom prošlošæu, sada je
zaboravi - nastavi. - Zamisli jednu sasvim novu prièu
svog života i povjeruj u nju. Usredotoèi se samo na
trenutke kada si postizao ono što si želio, i ta æe ti
snaga pomoæi da postigneš štogod budeš htio.
- U jednom sam trenutku jako poželio biti stolar,
a onda pak prorok poslan radi izbavljenja Izraela -
pomisli Ilija. - Anðeli su silazili s neba i Gospodin je
razgovarao sa mnom. Sve dok nisam uvidio da on
nije pravedan i da æe njegovi motivi uvijek biti van
granica moje spoznaje.
Pastir je opet dozvao ženu, ovaj put joj dovik-nuvši da ipak neæe otiæi, napokon, veæ je tog jutra išao pješice do Akbara i nije mu se opet upuštalo u dugo pješaèenje.
- Hvala što nas primaš - reèe Ilija.
- Nije nam teško ukonaèiti vas za jednu noæ.
Ali djeèak ih prekine, primijetivši:
- Mi bismo se ipak vratili u Akbar.
- Prièekajte do sutra. Gradom haraju i pljaèkaju
njegovi vlastiti stanovnici i nemate gdje prenoæiti.
Djeèak pogleda u pod, grizuæi usnice, i još jednom se uspije oduprijeti plaèu. Pastir ih povede u kuæu, umiri ženu i djecu, te je ostatak dana uglavnom raspravljao o vremenu, ne bi li malo rasteretio misli dvojice gostiju.
Sutradan se obojica probudiše rano i, nakon doruèka koji im je pripremila domaæica, spremise se za odlazak.
- Da dugo poživiš i da tvoje stado bude svakim
danom sve veæe - obrati se Ilija pastiru. - Dali ste mi
jesti i tako udovoljili mom tijelu, a i moja je duša
nauèila što još nije znala. Neka Bog nikad ne zaboravi
što ste uèinili za nas i neka se vaša djeca nikad ne os
jete tuðincima u stranoj zemlji.
- Ne znam o kojem Bogu ti govoriš; mnogo je
stanovnika Pete Gore - odvrati pastir kruto, da bi
odmah zatim promijenio ton. - Sjeti se dobrih djela
koja si uèinio. Ona æe ti dati hrabrosti.
- Vrlo sam malo dobroga uèinio, a èak ni to nije
bilo mojom zaslugom.
- Onda je vrijeme da poèneš èiniti dobro.
- Možda sam mogao sprijeèiti napad na grad.
Pastir se nasmija.
- Èak i da si bio poglavar Akbara, ne bi mogao
zaustaviti neizbježno.
- Možda je poglavar trebao napasti Asirce kad
su tek pristigli u dolinu, sa šaèicom vojnika. Ili pak
povesti mirovne pregovore prije no što je buknuo
rat.
- Sve što se moglo dogoditi - a nije - zameteno je
vjetrom i nepovratno izbrisano, bez traga - reèe pastir.
- Život je saèinjen od naših stavova prema razlièitim
situacijama. A ima stvari koje moramo proživjeti, jer
nas bogovi na to prinuðuju. Ne treba nas zabrinjavati
koji su njihovi razlozi i uzaludno je truditi se da nas
te situacije zaobiðu.
- Èemu sve to?
- Pitaj onog izraelskog proroka koji je živio u
Akbaru. Izgleda da taj ima odgovore na sva pitanja.
Èovjek se uputi prema oboru.
- Moram svoje stado odvesti na pašu - reèe. - Ju
èer nisu izašle na slobodu, pa su nestrpljive.
Mahne im u znak pozdrava i ode, zajedno sa svojim ovcama.
Ilija i djeèak krenuše dolinom prema Akbaru.
- Hodaš polako - primijeti djeèak. - Plašiš se što
æe ti se dogoditi.
- Plašim se jedino sebe - odvrati Ilija. - Ne mogu
mi nauditi, jer moje srce više ne živi.
- Bog koji me vratio iz mrtvih još uvijek je živ.
Može vratiti i moju majku, ako isto ono što si uèinio
sa mnom uèiniš i s Gradom.
- Zaboravi tog Boga. On je daleko i više ne èini
èuda koja od Njega oèekujemo.
Pastir je imao pravo. Mora nanovo izgraditi svoju vlastitu prošlost; zaboraviti da se jednoæ smatrao prorokom koji æe osloboditi Izrael, a onda je zakazao u misiji spašavanja jednog obiènog Grada.
Ta su ga razmišljanja dovela u neko èudno stanje euforije. Po prvi puta u svom životu, osjetio se slobodnim - mogao je èiniti štogod poželi, i u vrijeme koje sam odabere. Istina, neæe više èuti anðele, ali u zamjenu dobiva slobodu da se vrati u Izrael, da ponovno radi kao stolar, da otputuje u Grèku i posveti se prouèavanju filozofije njenih mudraca, ili da se otisne s fenièkim pomorcima na put prema dalekim zemljama, s druge strane mora.
Prije mu je zadaæa bila osveta. Posvetio je svoje najbolje mladenaèke godine jednom gluhom Bogu, koji je samo izdavao zapovijedi, a stvari je uvijek rješavao po svojoj volji. Nauèio se prihvaæati Njegove odluke i poštovati Njegove nakane.
No vjernost mu je uzvraæena tako da je napušten, njegova je predanost zanemarena, njegovi napori da
ispuni volju Svevišnjega nagraðeni su smræu jedine žene koju je ikada volio.
- Posjeduješ svu snagu Zemlje i neba - progovori
Ilija na svom materinjem jeziku, kako ga dijete ne bi
razumjelo. - Možeš uništiti bilo koji grad, ili zemlju,
lakoæom kojom mi ubijemo kukca. Zato pošalji vatru
s neba i skonèaj s mojim životom sada, jer, ako to ne
uèiniš, djelovat æu protiv Tvoje volje.
Akbar se nazirao u daljini. On primi djeèaka za ruku i snažno je stisne.
- Ostatak puta, sve dok ne proðemo gradska vra
ta, ja æu hodati zatvorenih oèiju i trebam te da me
vodiš - obrati se djeèaku. - Ako umrem prije nego
što stignemo, uèini ono što si mene molio da uèinim;
obnovi Akbar, pa èak i ako za to bude potrebno naj
prije narasti i onda nauèiti obraðivati drvo ili klesati
kamen.
Djeèak je šutio. Ilija zatvori oèi i prepusti se da ga vodi. Slušao je šum vjetra i škripanje svojih vlastitih koraka na pijesku.
Sjetio se Mojsija, kojem je, nakon što je oslobodio izabrani narod i proveo ga kroz pustinju, nadvladavši silne prepreke na tom putu, Bog u ljutnji zabranio da uðe u Kanaan. Tom prigodom, Mojsije je rekao:
- Dopusti mi da odem onamo i pogledam onu
Blaženu zemlju preko Jordana.
Gospodina je, meðutim, rasrdila njegova zamolba. I reèe:
- Dosta! Ne govori mi više o tom! Upri oèi svoje na
zapad, sjever, jug i istok. Razmotri dobro oèima svojim,
jer preko Jordana neæeš prijeæi.
Tako je Gospodin nagradio dugotrajni i muèni Mojsijev put; nije mu dopustio da stupi na tlo Obeæane Zemlje. Što li bi se tek dogodilo da je prekršio njegovu zabranu?
Ilija se tada ponovno u svojim mislima obrati Nebesima.
- Gospodaru moj, ovo nije bila bitka izmeðu Asiraca i Fenièana, veæ izmeðu Tebe i mene. Nisi me upozorio da æeš zapodjeti naš osobni rat i, kao uvijek, pobijedio si, izvršivši Svoju volju. Ubio si ženu koju sam volio i Grad koji me prihvatio kad sam se našao daleko od svoje domovine.
Vjetar mu jaèe zafijuèe u ušima. Ilija osjeti traèak straha, ali ipak nastavi.
- Ne mogu oživjeti ženu, ali mogu promijeniti sudbinu Tvog razaraèkog djela. Mojsije je prihvatio Tvoju volju i nije prešao rijeku. Ja æu, meðutim, ustrajati po svome; ubij me istog trena, jer, ako mi dopustiš da proðem kroz gradska vrata, podiæi æu iz pepela ono što si htio izbrisati s lica Zemlje. I usprotivit æu se Tvojoj volji.
Ništa više nije rekao. Istjera sve misli iz glave, oèekujuæi smrt. Dugo je hodao usredotoèen samo na zvuk svojih koraka na pijesku, nije želio slušati glasove anðela, niti opomene s Nebesa. Srce mu je bilo slobodno i nije se više bojao nièega što bi ga moglo zadesiti. Ipak ga je, u dubini duše, nešto poèelo tištati - kao da je bio zaboravio nešto važno.
Mnogo kasnije, djeèak se zaustavi i prodrma Ili-jinu ruku.
- Stigli smo - izgovori.
On otvori oèi. Vatra s neba nije se sruèila na nj i pred sobom je vidio razrušene zidine Akbara.
Pogleda u djeèaka koji mu je stiskao ruku, kao da se boji da æe mu pobjeæi. Voli li ga to dijete? Nije bio siguran. No ta su se razmatranja mogla ostaviti za kasnije; sada ga je èekala važna zadaæa - prva, nakon mnogo godina, koju mu nije nametnuo Bog.
Udisali su zadah paljevine. Lešinari su kružili nebom, èekajuæi siguran trenutak da se bace na leševe
stražara koji su se pomalo raspadali na suncu. Ilija priðe jednom od mrtvih vojnika i uze sablju što mu je bila oko pasa. U opæem metežu prošle noæi, Asirci su zaboravili pokupiti oružje izvan zidina.
- Što æe ti to? - upita djeèak.
- Da se mogu obraniti.
- Asirci nisu više ovdje.
- Bez obzira na to, dobro je da je imamo. Mora
mo biti pripravni.
Glas mu je podrhtavao... U trenutku dok su prelazili polurazrušeni zid, bilo je nemoguæe znati što æe se dalje dogoditi, ali bio je doista spreman ubiti ako ga bilo tko pokuša napasti ili poniziti.
- Razoren sam kao i ovaj Grad - reèe djeèaku.
- Ali - kao i ovaj Grad - još uvijek nisam dovršio svo
ju zadaæu.
Djeèak se osmjehne.
- Govoriš kao nekada - primijeti.
- Ne daj se zavarati rijeèima. Nekada sam imao
cilj - da svrgnem Izebelu s prijestolja i vratim Izrael
Gospodinu. Sada, kad nas je On zaboravio, i mi mora
mo zaboraviti Njega. Moja zadaæa je uèiniti ono što
me ti moliš.
Djeèak ga pogleda s nepovjerenjem u oèima.
- Bez Boga, moja se majka neæe vratiti iz mrtvih.
Ilija ga pomiluje po glavi.
- Samo je tijelo tvoje majke otputovalo. Ona je i
dalje s nama i, kao što nam je kazala, ona je Akbar.
Moramo joj pomoæi da povrati svoju ljepotu.
Djeèak je primijetio da Ilija, svaki put kad bi se s kime mimoilazili, èvrsto steže dršku svoje sablje. No ljudi nisu pokazivali nikakvo zanimanje za njih; veæina je, doduše, prepoznavala izraelskog proroka - neki su ga pozdravljali naklonom glave, ali mu nitko nije uputio nijednu rijeè, pa ni neprijateljsku.
- Izgubili su èak i osjeæaj bijesa - pomisli, pogledavši prema Petoj Gori, èiji su vrh zastirali vjeèni oblaci. Onda se sjeti rijeèi Gospodnjih:
»Zgrnut æu vaša mrtva trupla na trupla vaših kumira, i odbacit æu vas. Gradove æu vaše pretvoriti u ruševine; svetišta æu vaša opustošiti.
A onima od vas koji na životu ostanu, njima æu strah u srce utjerati. U bijeg æe ih nagoniti šuštaj lista što zatrepti.
Padat æe iako ih nitko neæe progoniti.«
Grad je bio pust. Starci, žene i djeca vukli su se ulicama, prizor je još uvijek bio jednak kao i u noæi samog napada. Èinilo se kao da ni izbliza ne znaju što æe dalje sa sobom.
- To si i uèinio, Gospodine; održao si Svoju rijeè
i sada te èovjekolike aveti tumaraju Zemljom. A Akbar
si odabrao da im bude utoèište.
Njih dvojica se uputiše do središnjeg trga i sjedoše na neke ruševine, promatrajuæi prizor oko sebe. Slika uništavanja doimala im se sada još teže i okrutnije nego ranije; veæina kuæa je ostala bez krovova, prljavština i kukci zavladali su posvuda.
- Treba ukloniti leševe! - progovori Ilija. - Ili æe
kuga uæi u Grad na velika vrata.
Djeèak je samo gledao u tlo.
- Digni glavu! - reèe Ilija. - Moramo mnogo radi
ti, da tvoja majka bude zadovoljna.
No djeèak ga nije poslušao; poèelo mu je dolaziti do svijesti da se, negdje duboko u ovim ruševinama, nalazi i tijelo koje mu je jednog dana dalo život - i da je to tijelo u sliènom stanju kao i ostala koja su se prostirala oko njega.
Ilija ga nije želio ni na što prisiljavati. Ustade, podigne jedno truplo na leða i ponese ga do samog središta trga. Nije se uspijevao sjetiti nikakvih Gospodinovih uputa u pogledu pokapanja mrtvih; znao je samo da mora sprijeèiti pojavu kuge, a jedini je naèin bio spaljivanje.
Radio je cijelo prijepodne. Djeèak se nije pomakao s mjesta i nije ni za tren podigao pogled, ali ustrajao je u onom što je obeæao majci; nijedna njegova suza nije kanula na tlo Akbara.
Neka je žena zastala i stajala neko vrijeme blizu Ilije, gledajuæi što radi.
- Èovjek koji je rješavao probleme živih, sada
posprema mrtve - prozbori.
- Gdje su muškarci ovog Grada? - upita je Ilija.
- Otišli su i odnijeli sa sobom i ono malo što nam
je ostalo .Više nema nièega zbog èega bi vrijedilo ov
dje ostati. Grad još nisu napustili samo oni koji to
nisu ni mogli: starci, udovice i siroèad.
- Ali oni su se tu rodili i proživjeli cijeli svoj život.
Ne smije se tako lako odustati.
- Pokušaj to objasniti nekom tko je sve izgubio.
- Pomozi mi - reèe Ilija, uprtivši još jedno truplo
na leða i spustivši ga na hrpu. - Spalit æemo ih, da
nas Bog kuge ne bi posjetio. On se gnuša smrada spa
ljenog mesa.
- Neka Bog kuge samo doðe - odvrati žena. - I
neka nas sve odnese, što prije.
Ilija nastavi sa svojim poslom. Žena sjede pored djeèaka i ostade gledati što ovaj èini. Nakon nekog vremena, ponovno mu priðe.
- Zbog èega želiš spasiti ukleti Grad?
- Ako stanem da bih o tome razmišljao, ustanovit
æu da sam nesposoban uèiniti ono što želim - odgo
vori joj.
Stari je pastir bio u pravu; za njega je jedini izlaz bilo zaboraviti svoju prošlost, ispunjenu nesigurno-šæu, i stvoriti novu prièu za samog sebe. Bivši prorok umro je zajedno s jednom ženom, u plamenu koji je progutao njezinu kuæu; sada postoji èovjek koji ne vjeruje u Boga i u mnogo štošta nije siguran. Ali je živ, èak i nakon što je izazvao samog Gospodina. Ako želi nastaviti tim putem, mora provesti što je naumio.
Žena odabere jedno lakše tijelo i poène ga za noge vuæi prema Ilijinoj gomili.
- Nije zbog straha od Boga kuge - reèe ona. - Niti zbog Akbara; Asirci æe se ionako zakratko vratiti. To je
zbog djeèaka spuštene glave, koji sjedi tamo, na kamenu; on mora shvatiti da još uvijek ima život pred sobom.
- Hvala - reèe Ilija.
- Nemoj mi zahvaljivati. Negdje u ovim ruševi
nama zatrpano je i tijelo mog vlastitog sina. Bio je
otprilike iste dobi kao i ovaj djeèak.
Rukom pokrije lice i stane grèevito plakati. Ilija je nježno uhvati za ruku.
- Bol koju ti i ja osjeæamo nikad neæe proæi, ali
rad æe nam pomoæi da je podnesemo. Patnja nema
dovoljno snage da bi slomila jedno umorno tijelo.
Proveli su cijeli dan zaokupljeni sablasnom zadaæom da sakupljaju mrtvace i slažu ih na gomilu; najviše je bilo mladiæa koje su Asirci smatrali pripadnicima gradske vojske. Ne jednom, u njima je prepoznao neke od svojih prijatelja i zaplakao - ali nije prestajao raditi.
Predveèer su veæ bili iscrpljeni. Unatoè tome, nisu još ni približno uèinili dovoljno, a nitko drugi od graðana nije im bio pomogao.
Oboje sjedoše pored djeèaka. On po prvi puta podigne glavu.
- Gladan sam - izusti.
- Idem nešto donijeti - nato æe žena. - Ima dos
ta hrane skrivene po kuæama; ljudi su se pripremali
za dugotrajnu opsadu.
- Uzmi hrane za mene i za sebe, jer mi se brinemo
za Grad u znoju lica svoga! - reèe Ilija. - Ali ako ovaj
momèiæ želi jesti, morat æe se sam pobrinuti za sebe.
Žena je shvatila; bila bi se jednako postavila da je to njezin sin. Ode do mjesta gdje je prije bila njezina kuæa; pljaèkaši su sve okrenuli naglavce, tražeæi vrijedne stvari, i njezina zbirka vaza, radova cijenjenih majstora-staklara iz Akbara, u krhotinama je prekrivala tlo. No pronaðe nešto sušenog voæa i brašna koje je bila brižljivo spremila.
Vrati se na trg i podijeli jelo s Ilijom. Djeèak je šutio.
Priðe im jedan starac.
- Vidio sam da ste cijeli dan skupljali leševe -
reèe im. - Gubite vrijeme; zar vam nije jasno da æe se
Asirci vratiti èim osvoje Tir i Sidon? Neka se Bog kuge
naseli ovdje, da ih potamani!
- Ne radimo to za njih, niti za nas - odvrati Ilija.
- Ona radi da bi pokazala jednom djetetu da još uvi
jek postoji buduænost. A ja, da bih pokazao da više ne
postoji jedna prošlost.
- Prorok se, znaèi, više ne prijeti velikoj tirskoj
princezi - kakvo iznenaðenje! Izebela æe vladati Izra
elom do kraja svog života i uvijek æemo se imati kamo
skloniti ako Asirci ne budu milostivi prema poraže
nima.
Ilija na to ništa nije rekao. Ime koje je nekad u njega izazivalo tako jaku mržnju, sada mu je zvuèalo neobièno daleko.
- Akbar æe ionako biti obnovljen - bio je uporan
starac. - Bogovi odabiru mjesta gdje æe se podiæi gra
dovi, pa neæe napustiti ni ovaj; no taj posao možemo
prepustiti buduæim pokoljenjima.
- Možemo. Ali neæemo.
Ilija okrene leða starcu, okonèavši tako razgovor.
Svo troje je spavalo pod vedrim nebom. Žena je ogrlila djeèaka i primijetila kako mu želudac krèi od gladi. Došla je u napast da mu da malo hrane, no odmah se predomislila; tjelesni umor doista je potiskivao bol i taj djeèak - koji je, èinilo joj se, duboko patio -morao se neèim zaokupiti. Možda æe ga glad prisiliti na rad.
Sutradan Ilija i žena ponovno prionuše na posao. Starac koji im je prišao prethodne noæi, vrati se.
- Nemam što raditi, pa bih vam mogao pomoæi -
reèe. - Ali preslab sam da bih teglio tijela.
- Onda prikupljaj komade drveta i cigle. Meti
pepeo.
Starac posluša i pridruži im se.
Kad je sunce doseglo zenit, Ilija, iscrpljen, sjede na tlo. Znao je da je njegov anðeo negdje blizu njega, ali nije ga više mogao èuti. - Pa što onda. Nije mi mogao pomoæi onda kad mi je to doista bilo potrebno, a sada i ne trebam njegove savjete; sve što želim je dovesti ovaj grad u red, pokazati Bogu da sam mu kadar protusloviti, i onda, put pod noge, kamo god poželim.
Jeruzalem nije bio daleko; samo sedam dana pješaèenja, dobrim putem koji nije bilo teško proæi, ali tamo su ga tražili pod optužbom izdaje. Možda bi bolje bilo otiæi u Damask, ili pak pronaæi posao pisara u kojem grèkom gradu.
Netko ga dotakne. Osvrne se i ugleda djeèaka s malim vrèem u ruci.
- To sam našao u jednoj kuæi - djeèak æe, pruža
juæi mu vrè.
Bio je pun vode. Ilija ga iskapi do dna.
- Sad pojedi nešto - reèe djeèaku. - Radiš, i za to
zaslužuješ naknadu.
Prvi put od noæi u kojoj je Grad napadnut, na djeèakovim se usnama ukaza trag osmijeha - i on po-brza do mjesta gdje je žena ostavila voæe i brašno.
Ilija se vratio poslu; ulazio je u razrušene kuæe, razgrtao razvaline, prtio tijela i nosio ih na hrpu usred trga. Povoj koji mu je pastir stavio na ruku odavno je ispao, no tome nije pridavao važnosti; morao je sam sebi dokazati da je dovoljno jak da povrati svoje dostojanstvo.
Starac, što se na posljetku dao na skupljanje smeæa kojim je trg bio zatrpan, imao je pravo; neprijatelji æe se zakratko vratiti i požnjeti ono što nisu posadili. Ilija æe prištediti trud krvnicima jedine žene koju je volio u cijelom svom životu - jer Asirci su bili praznovjerni i u svakom bi sluèaju obnovili Akbar. Prema starim vjerovanjima, bogovi su gradove po zemlji rasporedili planski, u skladu s dolinama, životinjskim svijetom, s rijekama i morima. U svakom od gradova ostavili su za sebe jedno sveto mjesto, da bi se tu mogli odmoriti prilikom svojih dugih putovanja svijetom. Kad bi koji grad bio razoren, èovjeèanstvo se uvijek nanovo izlagalo velikom riziku da se Nebesa sruèe na Zemlju.
Legenda je kazivala da je osnivaè Akbara, prije mnogih vjekova, ovuda prolazio, došavši sa sjevera. Odluèio je tu prenoæiti i, da bi oznaèio mjesto gdje je ostavio svoje stvari, zabio je štap u zemlju. Sutradan ga više nije mogao išèupati, te je prepoznao volju bogova; tada je jednim kamenom obilježio mjesto gdje se èudo dogodilo, a u blizini je pronašao i izvor bistre, pitke vode. Malo-pomalo, plemena su se poèela nastanjivati oko kamena i izvora; tako je roðen Akbar.
Poglavar mu je jednom prilikom objasnio kako je, prema fenièkoj tradiciji, grad treæa toèka, element koji povezuje volju Neba i volju Zemlje. Tako se sjeme, voljom bogova, razvija u biljku, zahvaljujuæi zemlji ona raste, èovjek je žanje i ubire plodove, odnoseæi ih
177
u gradove, gdje se posveæuju žrtve bogovima, koje se kasnije prinose podno svetih planina. Iako nije mnogo putovao, Ilija je znao da slièno vjerovanje dijele mnogi narodi svijeta.
Asirci su se bojali ostaviti bogove s Pete Gore bez hrane; nisu željeli poremetiti ravnotežu Svijeta.
- Zašto uopæe razmišljati o svemu tome, ako je ovo bitka izmeðu moje vlastite volje i volje moga Gospodina, koji me je napustio u najtežim nedaæama?
Obuze ga isti osjeæaj koji je veæ doživio prethodnog dana, izazivajuæi Boga. Kao da je zaboravio nešto veoma važno, ali ni unatoè svom naprezanju pamæenja, nije se uspijevao sjetiti što.
Proðe još jedan dan. Veæ su bili skupili veæinu leševa, kad im je pristupila još jedna žena.
- Nemam što jesti - reèe.
- Nemamo ni mi - odvrati Ilija. - Juèer i danas
dijelili smo na tri dijela ono što je bilo spremljeno za
jednoga. Potraži okolo hranu, pa me kasnije izvijesti
što si pronašla.
- Kako da je pronaðem?
- Pitaj djecu! Ona znaju sve.
Od onog trenutka kad mu je ponudio vodu, èinilo se da se u djeèaka pomalo vraæa volja za život. Ilija mu je bio naložio da pomogne starcu zgrtati smeæe i krš, ali djeèak se nije mogao na dulje vrijeme usredotoèiti na rad; upravo se igrao s drugom djecom na trgu.
- I bolje je tako. Imat æe dovoljno vremena za
znojenje, kad odraste. - No nije se pokajao što je do
pustio da gladuje cijelu jednu noæ, pod izlikom da za
jelo mora raditi. Da se prema njemu ponašao kao pre
ma bijednom siroèetu, žrtvi zvjerstva neprijateljskih
ratnika, dijete se nikad ne bi izvuklo iz stanja potište-
nosti u koje je zapalo otkako su ušli u Grad. Namje
ravao ga je sljedeæih nekoliko dana pustiti na miru,
ne bi li našao svoje vlastite odgovore za ono što ih je
zadesilo.
- Kako bi djeca mogla bilo što znati? - ustrajala
je žena koja je došla da od njih zatraži hranu.
- Uvjeri se sama.
Žena i starac koji su pomagali Iliji vidjeli su je kako razgovara s djecom što su se igrala na ulici. Oni su joj nešto govorili; nato se ona osvrne, nasmiješi i nestane u jednoj pokrajnjoj ulièici.
Otkud si ti znao da æe joj djeca pomoæi? - upi
ta starac.
- Zato što sam jednog dana i sam bio dijete i
znam da djeca nemaju prošlosti - reèe, prisjetivši se
još jednom razgovora s pastirom. - Njih je užasnula
ona noæ razaranja, ali veæ su to smetnuli s uma; Grad
se pretvorio u ogromno igralište, gdje se mogu sakri
vati, ulaziti u kojekakve rupe i iz njih izlaziti, a da ih
nitko ne opominje. Naravno da æe u takvim igrama
naiæi na namirnice koju su graðani sakrili da bi iz
držali opsadu Akbara.
Dijete uvijek može odrasloga nauèiti trima stvarima: da bude veseo bez razloga, da bude uvijek neèim zabavljen i da se zna svom snagom zauzeti za ono što želi. Eto, zbog ovog djeèaka ja sam se vratio u Akbar.
Tog poslijepodneva još im se nekoliko staraca i žena pridružilo u zadaæi sabiranja mrtvih. Djeca su tjerala lešinare i ptice grabljivice, te donosila komade drveta i platna. Kad se spustila noæ, Ilija potpali golemu lomaèu od ljudskih tijela. Preživjeli graðani Akbara u potpunoj su tišini promatrali stup gustog dima koji se uspinjao prema nebu.
Izvršivši zadatak koji si je postavio, osjeti da gotovo gubi svijest od umora. Ipak, prije no što je utonuo u san, osjeæaj od istog jutra ponovno ga obuze; neka veoma važna misao oèajnièki se borila da prodre u njegovo sjeæanje. Nije to bilo ništa od onog što je nauèio živeæi u Akbaru, veæ neka drevna prièa, koja kao da je trebala dati smisao svemu što se zbivalo.
»One noæi neki èovjek ude u Jakovljev šator, te se hrvao s njim Jok nije zora svanula.
Vidjevši da ga ne može svladati, reèe: - Pusti me, jer zora sviæe!
Odgovori Jakov: - Neæu te pustiti dok me ne hlagosloviš.
Nato mu onaj reèe: - Kao pravi junak, hrabro si se borio s Bogom. Kako ti je ime?
Jakov mu odgovori, a onaj æe nato: — Više se neæeš zvati Jakov, nego Izrael.«
Ilija se u hipu prene iz sna i ugleda nad sobom nebeski svod. To je bila prièa koja je nedostajala!
U drevno doba, patrijarh Jakov bijaše se negdje utaborio te je, po noæi, netko ušao u njegov šator i hrvao se s njim, sve dok sunce nije svanulo. Jakov je prihvatio borbu, iako je znao da mu je protivnik Gospodin. U zoru, još uvijek nije bio svladan; i prestao se boriti tek kad je Bog pristao da ga blagoslovi.
Ta je prièa prelazila s pokoljenja na pokoljenje, da više nitko ne bi zaboravio da je ponekad potrebno i nužno boriti se s Bogom. Svako ljudsko biæe, u nekom trenutku života, zadesi nesreæa; bilo to razaranje grada, smrt djeteta, nepravedna optužba, bolest koja nas doživotno onesposobi. U takvim trenucima, Bog nas izaziva da mu se odupremo i da odgovorimo na njegovo pitanje: - Zašto si se tako grèevito uhvatio za jedan tako kratak i tako patnièki život? Koji je smisao tvoje borbe?
Èovjek koji ne zna odgovoriti na to pitanje, pokori se i pomiri s usudom. Onaj drugi, koji je uvijek tražio smisao svog života, pomisli kako je Bog nepravedan i odluèi izazvati vlastitu sudbinu. I tada Bog pošalje vatru s neba, jednu drugaèiju vatru, ne onu koja ubija, veæ onu koja razara stare zidine i otvara pred svakim ljudskim biæem njegove istinske, prave moguænosti. Kukavice nikada ne dopuštaju da im takva vatra zapali srce, žele jedino da se sve što prije ustali i vrati na staro, kako bi mogli nastaviti živjeti i razmišljati onako kako su navikli. Oni hrabri, meðutim, spale sve staro i, èak i po cijenu velike duševne patnje, napuštaju sve, èak i Boga, i idu dalje.
- Hrabri su uvijek svojeglavi. S Nebesa, Gospodin se smiješi od zadovoljstva, jer upravo to je ono što On želi: da svatko bude sam odgovoran za svoj vlastiti život. Konaèno, svojoj je djeci dao najveæi od darova: sposobnost da odabiru i sami odluèuju o svojim èinima.
Samo muškarci i žene sa svetim plamenom u srcu imaju hrabrosti da mu se usprotive. I samo ti poznaju put povratka k Njegovoj ljubavi, jer na kraju shvate da nesreæa nije kazna, veæ izazov.
Ilija je preispitao svaki svoj životni korak; otkad je napustiovstolariju, prihvaæao je svoje poslanje bez pogovora. Èak i ako je to doista bilo njegovo poslanje - u što je vjerovao - nikad nije imao prilike iskusiti što bi se dogodilo na putevima koje je uporno zaobilazio. Bojao se da ne izgubi svoju vjeru, predanost, volju. Smatrao je da bi bilo vrlo riskantno isprobati put obiènih ljudi; tko zna, mogao bi se priviknuti i zavoljeti takav život. Nije shvaæao da je i on obièan èovjek, jednak kao i svi drugi, bez obzira na to što èuje glasove anðela i pokatkad Božje zapovijedi; bio je toliko uvjeren da zna što hoæe, da se ponašao jednako kao i oni koji nikad u svom životu nisu donijeli nijednu znaèajniju odluku.
Bježao je od sumnji. Od poraza. Od trenutaka neodluènosti. No Gospodin je bio velikodušan; doveo ga je do samog ponora neizbježnog, da bi mu pokazao da èovjek mora izabrati - a ne prihvatiti - svoju sudbinu.
Veoma davno, u jednoj isto takvoj noæi, Jakov nije pustio Boga da ode prije nego što ga blagoslovi. Tada ga je Gospodin upitao: - Kako ti je ime?
To je bila bit nove spoznaje - imati ime. Kad mu je Jakov odgovorio, Bog ga je krstio imenom Izrael. Svatko ima svoje ime od roðenja, ali tek treba spoznati da svoj život mora okrstiti imenom koje odabere da bi, svojim znaèenjem, tom životu dalo smisao.
- Ja sam Akbarl - kazala je ona.
... 1 O 7.
Ilija se zapitao je li doista bilo potrebno doživjeti razaranje Grada i gubitak voljene žene, da bi on sam shvatio da mu treba ime. I u istom tom trenu, nadjene svom životu ime Osloboðenje.
Ustade i ogleda se oko sebe; dim se još uvijek uzdizao iz pepela žrtava. Kad je užgao ta tijela, prekršio je drevni obièaj svoje domovine, koji je zahtijevao da se ljudi pokopaju utvrðenim obredom. Usprotivio se Bogu i tradiciji odluèivši se za spaljivanje, no osjeæao je da nije poèinio grijeh; za novi problem, bilo je nužno pronaæi novo rješenje. Bog je neizmjerno velik u svojem milosrðu - i neumoljiv u svojoj strogosti prema onima koji nemaju odvažnosti, hrabrosti da pokušaju.
Ponovno se obazre po trgu; neki od preživjelih još uvijek nisu bili zaspali, netremice piljeæi u lomaèu, kao da ta ista vatra guta i njihove vlastite uspomene, njihovu prošlost, dvije stotine godina mira i lagodnog života Akbara. Prošlo je vrijeme straha i išèekivanja: sad im je ostalo samo obnavljanje ili konaèan poraz.
Poput Ilije, i oni su mogli odabrati ime za sebe. Pomirenje, Mudrost, Zaljubljenik, Hodoèasnik... moguænosti je bilo koliko i zvijezda na nebu, no svatko je trebao i morao nadjenuti ime svom životu.
Ilija se stade moliti:
- Hrvao sam se protiv Tebe, Gospodine, i ne stidim se toga. Zato sam i otkrio da idem svojim putem zato što tako želim, a ne zato što su mi to nametnuli roditelji, tradicije mog naroda, pa ni Ti sam.
Gospodine, želim se istog trenutka vratiti k Tebi. Želim te slaviti svom snagom svoje volje, a ne kukavièlukom nekog tko nije znao odabrati drugaèiji put. Ali, da bi Ti imao povjerenja u mene, u moju sposobnost da doista izvršim misiju koju si mi namijenio, moram ustrajati u ovoj borbi protiv Tebe, sve dok me ne blagosloviš.
Obnoviti Akbar. Ono što je Ilija smatrao protivljenjem, svojim rastankom s Bogom, bilo je zapravo ponovni sastanak s Njim.
Žena koja je tražila hranu sutradan se ponovno pojavi. Pratile su je i druge žene.
- Otkrile smo više spremišta sa zalihama - reèe.
- Kako je mnogo ljudi izginulo, a mnogi su i pobjegli
s poglavarom, imamo dovoljno hrane za godinu
dana.
- Neka stariji ljudi nadgledaju raspodjelu namir
nica - reèe Ilija. - Oni imaju mudrosti i iskustva za
pravilnu organizaciju.
- Starci nemaju volje za život.
- Svejedno ih zamoli da doðu.
Žena je veæ krenula, kad je Ilija zaustavi.
- Znaš li ti pisati slova?
-Ne.
- Ja sam nauèio, pa mogu i tebe poduèiti. Trebat
æe ti da mi pomogneš u upravljanju Gradom.
- Ali Asirci æe se vratiti.
- Kada doðu, trebat æe našu pomoæ u upravi.
- Zašto bismo to èinili za neprijatelja?
- Èinim to da bi svatko mogao nekim imenom
okrstiti svoj život. Neprijatelj æe biti samo povod da
na djelu provjerimo našu snagu.
Starci su došli, baš kako je i predvidio.
- Akbar treba vašu pomoæ - obrati im se Ilija. - I, pred takvom zadaæom, nemate pravo da budete starci; treba nam mladost koju ste izgubili.
- Ne znamo gdje bismo je pronašli - odvrati jedan
meðu njima. - Nestala je negdje iza bora i propalih
ideala.
- Nije istina. Vi nikad niste ni imali ideala i zbog
toga ste izgubili mladost. Sada je trenutak da je po
novno pronaðete, jer imamo zajednièki san - obno
viti Akbar.
- Kako da uèinimo nešto što je nemoguæe?
- Zanosom.
U oèima umrtvljenim tugom i malodušjem pojavio se novi sjaj. Nisu više bili beskorisni graðani koji odlaze na trg prisustvovati javnim raspravama, tražeæi tek temu za poslijepodnevne dokone razgovore; sad ih je èekala važna zadaæa, bili su potrebni.
Oni snažniji krenuli su iz razvalina jako ošteæenih kuæa odvajati graðevni materijal koji se još uvijek mogao iskoristiti za popravak onih koje su se održale na nogama. Stariji i slabiji pomagali su rasipajuæi poljima oko Grada pepeo spaljenih tijela, kako bi se stradalih mogli spomenuti u sljedeæoj žetvi; drugi su se pak prihvatili traženja i pribiranja žita, što je bilo rasuto ili posakrivano bez reda po cijelom Gradu, pekli kruh, ili donosili vodu s èesme.
Dva dana nakon toga, Ilija uveèer okupi sve graðane na trgu, veæ uglavnom rašèišæenom od krša. Uz nekoliko zapaljenih baklji, poèe im govoriti.
- Nemamo izbora - reèe. - Mogli bismo ovaj rad prepustiti tudincima, no to bi znaèilo i da se odrièemo jedine prednosti koju nam je donijela ova tragedija -moguænosti da obnovimo naše živote.
Iz pepela mrtvih, koje smo prije neki dan spalili, u proljeæe æe izniknuti biljke. Dijete izgubljeno u noæi napada, utjelovilo se u ovoj djeci što slobodno trèkaraju opustošenim ulicama, zabavljajuæi se osvajanjem zabranjenih mjesta i neistraženih kuæa. Do ovog trenutka, jedino su djeca mogla prevladati ono što nas je zadesilo, zato što nemaju prošlosti - njima je važna jedino sadašnjost. Pokušajmo i mi biti kao ta djeca.
- Može li ikoji èovjek izbrisati iz srca bol zbog gu
bitka? - upita neka žena.
- Ne. Ali može se radovati dobitku.
Ilija se okrene i pokaže prstom prema vrhu Pete Gore, uvijek zastrtom oblacima. Otkako su zidine porušene, s trga je pucao pogled na planinu.
- Ja vjerujem u jednog-jedinog Boga, no vi sma
trate da bogovi žive u onim oblacima, na vrhu Pete
Gore. Ne želim sada raspravljati je li moj Bog jaèi ili
moæniji; ne želim govoriti o našim razlikama, veæ o
onom što nam je zajednièko. Nesreæa nas je dovela do
zajednièkog osjeæaja - oèajanja. Zašto se to dogodilo?
Zato jer smo mislili da u našim dušama veæ postoje
svi odgovori i sva rješenja, i nismo mogli prihvatiti
nikakvu promjenu.
I vi i ja pripadamo trgovaèkim narodima, ali znamo biti i ratnici - nastavi. - A pravi ratnik je uvijek svjestan za što se vrijedi boriti. Ne upušta se u bitke koje nièem ne vode i ne da se na bilo što nahuškati.
Pravi ratnik zna prihvatiti poraz. Ne pravi se da je prema njemu ravnodušan, niti ga pokušava pretvoriti u pobjedu. Osjeæa gorèinu zbog gubitka, pati zbog bez-osjeæajnosti i oèajava zbog besmisla. Nakon što proðe kroz sve to, obliže svoje rane i poèinje otpoèetka. Borac zna da se rat sastoji od mnogo bitaka; on ide dalje.
Tragedije se dogaðaju. Možemo se truditi da im otkrijemo razlog, kriviti druge, zamišljati kako bi nam život bio drugaèiji da ih nije bilo. No ništa od toga nema smisla; nesreæa se veæ dogodila i to je iza nas. Od tog trenutka, moramo zaboraviti strah i užas koji je u nama izazvala i krenuti u obnavljanje.
Sada æe svaki od vas nadjeti samom sebi novo ime. Bit æe to sveto ime, koje u jednoj rijeèi sažima sve ono za što ste se uvijek željeli boriti. Ja sam za svoje ime odabrao Osloboðenje.
Za nekoliko trenutaka, trg sasvim utihne. Tada žena koja je prva pritekla Iliji u pomoæ, ustade.
- Moje ime bit æe Ponovni Susret - reèe.
- Moje ime je Mudrost - oglasi se jedan starac.
Sin udovice koju je Ilija toliko volio, vikne:
- Moje ime je Alfabet.
Ljudi na trgu prasnuše u smijeh. Djeèak, posti-ðen, ponovno sjedne na tlo.
- Kako se netko može zvati Alfabet? - javi se neki
drugi djeèak.
Ilija se mogao umiješati, no smatrao je da je bolje pustiti djeèaka da se nauèi braniti sam.
- Zato što se time bavila moja majka - progovori
djeèak. - Kad god budem vidio nacrtana slova, sjetit
æu se nje.
Ovaj put, nitko se nije nasmijao. Jedno po jedno, siroèad, udovice i starci Akbara izvikivali su svoja imena i svoje nove osobnosti. Kad je ceremonija završila, Ilija ih zamoli da rano odu na poèinak; sutradan ujutro trebalo je ponovno zasukati rukave.
Uhvati djeèaka za ruku, te obojica krenuše do mjesta gdje su razapeli neke komade platna, u obliku šatora.
Od te noæi, poèeo ga je poduèavati pismu iz Bi-
blosa.
1 QQ
Umjesto dana, poèeše brojati tjedne, a lice Ak-bara neprestano se mijenjalo. Djeèak je brzo nauèio crtati slova i veæ mu je uspijevalo sastaviti smislene rijeèi; Ilija ga je zadužio da na glinenim ploèicama piše prièu o obnavljanju Grada.
Od gline se u improviziranoj peæi pekla keramika, a ploèice je zatim brižljivo pohranjivao jedan vremešni braèni par. Na skupovima, svakog predveèerja, Ilija je molio starce da prièaju o svom djetinjstvu, te bi njihova sjeæanja bilježio što god je preciznije mogao.
- Oèuvat æemo povijest Akbara na materijalu koji vatra ne može uništiti - objašnjavao im je. - Jednog dana, naša æe djeca i unuci znati da se nismo pomirili s porazom i da smo uspjeli prevladati neminovni usud. To im može poslužiti kao primjer.
Svake noæi nakon poduke koju je davao djeèaku, Ilija je šetao pustim Gradom; odlazio bi do ceste koja je vodila prema Jeruzalemu, pomišljao da otputuje, i uvijek iznova odustajao.
Težak rad ga je prisiljavao da se usredotoèi na sadašnjicu. Znao je da stanovnici Akbara raèunaju s njim u obnovi Grada; veæ ih je jednom iznevjerio, kad nije bio sposoban sprijeèiti smaknuæe uhode i tako ih spasiti od rata. No Bog svojoj djeci uvijek daje drugu priliku, koju je on morao iskoristiti. Osim toga, sve se više vezivao uz djeèaka; pokušavao ga je pouèiti ne samo znakovima iz Biblosa, veæ i vjeri u Gospodina i mudrosti njegovih predaka.
Unatoè svemu tome, nije zaboravljao da u njegovoj domovini kraljuje tuðinska princeza i tuðinski
L
bog. Nije više bilo anðela s plamenim maèevima; bio je slobodan da ode kad god poželi i da èini što god bude smatrao potrebnim.
Svake je noæi pomišljao na odlazak. I svake noæi, podizao je ruke prema Nebu, obraæajuæi se Bogu:
- Jakov se borio cijelu noæ i u zoru si ga blagoslovio. Ja se s Tobom borim danima, mjesecima, a Ti me još uvijek odbijaš saslušati. Ipak, ako pogledaš oko Sebe, vidjet æeš da pobjeðujem; Akbar se uzdiže iz svojih ruševina. Iznova gradim ono što si Ti, posluživ-ši se asirskim sabljama, pretvorio u pepeo i prašinu.
Borit æu se s tobom dok ne blagosloviš i mene i plodove mog rada. Jednog æeš mi dana morati odgovoriti.
Žene i djeca nosili su vodu u polje, boreæi se sa sušom, kojoj kao da nije bilo kraja. Jednog dana kad je sunce nemilosrdno upeklo, Ilija je èuo neèiju primjedbu:
- Radimo bez odmora; veæ smo zaboravili patnju one noæi, a i da æe se Asirci vratiti èim završe s pljaèkanjem Tira, Sidona, Biblosa i cijele Fenicije. To nam je dobro èinilo.
Meðutim, kako smo potpuno usredotoèeni na obnovu Grada, èini se da se ništa ne mijenja; ne vidimo ishod naših napora.
Ilija je kasnije o tome razmislio. I poèeo je tražiti da se ljudi, na kraju svakog radnog dana, okupe u podnožju Pete Gore, kako bi zajedno promatrali zalazak Sunca.
Obièno su bili tako umorni da gotovo nisu bili u stanju izmijeniti nijednu rijeè, no otkrili su kako je važno pustiti da misli plove bez cilja, kao i oblaci na nebu. Tako je tjeskoba nestajala iz srdaca te su uspijevali obnoviti nadahnuæe i snagu za sljedeæi, novi dan.
Ilija se probudio i odluèio da tog dana neæe raditi.
- Danas u mojoj domovini slave Dan Oprosta -
rekao je.
- Nema grijeha u tvojoj duši - primijeti jedna
žena. - Sve èiniš kako najbolje umiješ.
- Ipak, tradiciju moramo èuvati. I ja æu je pošto
vati.
Žene su krenule s vodom na polja, starci su se vratili svom dijelu posla - podizali su zidove i obraðivali drvo za vrata i prozore. Djeca su pomagala oblikovati od gline male ploèice, koje æe kasnije biti ispeèene. Ilija ih je promatrao sa silnim veseljem u srcu. Zatim je iz Akbara pošao u dolinu.
Hodao je bez cilja, izgovarajuæi molitve koje je bio nauèio još u djetinjstvu. Sunce još uvijek nije bilo potpuno izronilo, pa je, s mjesta gdje se nalazio, mogao vidjeti kako divovska sjena Pete Gore prekriva dio doline. Obuzeo ga je zastrašujuæi predosjeæaj; ta borba izmeðu Boga Izraelova i fenièkih bogova potrajat æe još kroz mnoga pokoljenja - i mnoga tisuæljeæa.
Prisjetio se kako se jedne noæi popeo do vrha Planine i tamo razgovarao s Anðelom; meðutim, otkad je Akbar razoren, nikad više nije èuo glasove s Neba.
- Gospodine, danas je Dan Oprosta i imam dugaèak popis grijeha prema Tebi - reèe okrenuvši se u smjeru Jeruzalema. - Bio sam slab, jer sam zaboravio na svoju vlastitu snagu. Bio sam samilostan kad sam morao biti tvrd. Nisam odabirao, iz straha da ne donesem krive odluke. Odustajao sam prije vremena i hulio sam kad sam Ti trebao zahvaljivati.
Meðutim, Gospodine, imam i popis, takoðer dugaèak, Tvojih grijeha prema meni. Priskrbio si mi
prekomjernu patnju, odnijevši s ovog svijeta nekog koga sam ljubio. Uništio si Grad koji me prihvatio, zbunio si me u mojoj potrazi, zbog Tvoje nemilosrdnosti gotovo sam zaboravio na svoju ljubav prema Tebi. Èitavo ovo vrijeme borim se s Tobom, a Ti ne priznaješ dostojnost moje borbe.
Ako usporedimo popis mojih grijeha s popisom Tvojih, vidjet æeš da si moj dužnik. No, danas je Dan Oprosta; Ti æeš oprostiti meni, a ja opraštam Tebi, kako bismo ovo putovanje mogli nastaviti zajedno.
U tom trenu, osjeti zapuh vjetra i zaèu glas svog anðela:
- Dobro si uèinio, Ilija. Bog je prihvatio tvoj iza
zov.
Suze se poèeše kotrljati niz Ilijino lice. Klekne i poljubi suhu zemlju doline.
- Hvala ti što si došao, jer još uvijek u meni pos
toji dvojba: nije li grijeh to što èinim?
Anðeo odvrati:
- Kad borac zametne dvoboj s uèiteljem koji ga je
pouèio borilaèkoj vještini, vrijeða li ga time?
- Ne. To je jedini naèin da nauèi tehniku borbe.
- Dakle, nastavi, dok te Gospodin ne pozove da
se vratiš u Izrael - reèe anðeo. - Ustani i nastavi do
kazivati da tvoja borba ima svoj smisao, jer si znao
pobijediti bujicu Neizbježnog. Mnogi pokušavaju
njome ploviti, ali dozive brodolom; druge pak odvuèe
nekamo gdje nisu željeli stiæi. No ti si je prošao sigur
no i s dostojanstvom, umio si ispravno kormilariti
svojim brodom, i pokušavaš bol pretoèiti u djelova
nje.
- Šteta što si slijep - reèe mu Ilija. - Da nisi, vidio
bi kako su siroèiæi, udovice i starci sposobni obnoviti
jedan grad. Uskoro æe sve opet biti kao što je bilo.
- Nadam se da neæe - nato æe anðeo. - Konaèno,
platili su visoku cijenu da bi bilo drugaèije.
Ilija se nasmiješi. Anðeo je bio u pravu.
- Oèekujem da se ponašaš kao svi oni koji dobi
ju drugu priliku; ne ponavljaj iste greške. Nikad ne
zaboravi smisao svog života.
- Neæu zaboraviti - odgovori on, sretan što se
anðeo vratio.
Karavane više nisu prolazile dolinom; vjerojatno su Asirci uništili ceste i preusmjerili trgovaèke puteve. Svakog dana, djeca bi se penjala na jedinu kulu gradskih zidina koja je uspjela odoljeti razaranju; bila su zadužena da promatraju okolinu, te da upozore graðane ako se na vidiku ukaže neprijateljska vojska. Ilija ih je namjeravao doèekati dostojanstveno i predati im Grad na upravljanje.
Onda æe moæi otiæi.
Ipak, svakog je dana sve više osjeæao kako je Akbar postao dijelom njega samog. Možda njegovo poslanje nije bilo svrgnuti Izebelu s prijestolja, veæ ovdje, s ovim ljudima provesti ostatak svog života, prihvaæajuæi poniznu ulogu sluge asirskih osvajaèa. Pomagao bi da se ponovno uspostave trgovaèki pute-vi, uèio bi jezik neprijatelja, a u slobodno vrijeme, mogao bi se brinuti o knjižnici, koja je bila sve bogatija.
Ono što se - jedne daleke noæi, koju je vrijeme veæ zastiralo - èinilo smræu jednog grada, znaèilo je sada moguænost da se on uèini još ljepšim. Radovi na obnovi ukljuèivali su proširivanje ulica, podizanje otpornijih krovova, pa i jedan savršeno praktièan sustav kojim se voda iz èesme odvodila i do najudaljenijih mjesta u Gradu. I njegova se duša obnavljala; svakog bi dana nauèio ponešto novo sa starcima, djecom i ženama. Ta skupina ljudi - koji nisu napustili Akbar jer su bili nesposobni da to uèine - pretvorila se u discipliniran i struèan tim.
- Da je poglavar znao da su oni u stanju pružiti takvu pomoæ, osmislio bi drugaèiji naèin obrane i Akbar ne bi bio razoren.
Ipak, kad je malo razmislio, Ilija ustanovi da griješi. Akbar je morao biti razoren, da bi se probudile pritajene snage koje su spavale u njima.
Prošli su mjeseci, a od Asiraca ni traga ni glasa. Akbar je veæ bio gotovo posve obnovljen i Ilija je mogao misliti na buduænost; žene su, od saèuvanih komada tkanine, šivale novu odjeæu. Starci su iznutra ureðivali kuæe, osposobljavajuæi ih za stanovanje i brinuli se o održavanju èistoæe u Gradu. I djeca su pomagala kad se to od njih tražilo, no ipak su veæinu dana provodila u igri - to je glavna djeèja zadaæa.
Ilija je s djeèakom živio u kamenoj kuæici, sagraðenoj na zemljištu gdje se ranije nalazilo skladište za robu. Svake veèeri, graðani Akbara posjedali bi oko vatre na glavnom trgu i prièali prièe o onom što su doživjeli ili èuli u životu; on i djeèak zapisivali su sve to na ploèice, koje bi sutradan pekli. Knjižnica je naoèigled rasla.
Žena koja bijaše izgubila sina takoðer je nauèila znakove iz Biblosa. Kad je Ilija ustanovio da veæ zna ispisati rijeèi i reèenice, zadužio ju je da poduèava alfabet ostale graðane; tako æe se, kad se Asirci vrate, moæi zaposliti kao tumaèi ili uèitelji.
- Upravo je to sveæenik želio izbjeæi - primijeti
jedne veèeri neki starac koji je samog sebe prozvao
Oceanom, zato što je želio da mu duša bude široka
poput mora - da pismo iz Biblosa opstane i zaprijeti
bogovima s Pete Gore.
- Tko može izbjeæi Neizbježno? - odvrati Ilija
protupitanjem.
Svi su radili po cijeli dan, predveèer bi zajednièki promatrali zalazak sunca, a kad se spustio mrak, prièali svoje prièe.
Ilija je bio ponosan na svoje djelo. I sve se više zaljubljivao u nj.
Jedno od djece zadužene za osmatranje sjuri se s kule.
- Vidio sam prašinu na obzorju! - reèe dijete,
uzbuðeno. - Neprijatelj se vraæa!
Ilija se pope na kulu i utvrdi da je vijest istinita. Procijenio je da bi veæ sutradan trebali biti na gradskim vratima.
Objavi graðanima da tog dana neæe promatrati zalazak sunca, veæ æe se svi uveèer sastati na trgu. Kad je dnevni posao završio, Ilija ode na trg, gdje su se ljudi veæ okupili i zamijeti strah na njihovim licima.
- Danas neæemo prièati prièe o prošlosti, niti
æemo govoriti o planovima za buduænost Akbara -
obrati im se. - Razgovarat æemo o nama samima.
Nitko nije rekao nijednu rijeè.
- Prije nekog vremena, jedne je noæi na nebu za-sjao pun mjesec. Te se noæi dogodilo nešto što smo svi predosjeæali, ne želeæi to prihvatiti: Akbar je razoren. Kad se asirska vojska povukla, naši su najbolji ljudi bili mrtvi. Oni koji su umakli smrti, vidjeli su da se ne isplati ostati ovdje, pa su odluèili otiæi. Ostali su samo starci, udovice i siroèad; odnosno, oni »neupotrebljivi«.
Pogledajte oko sebe; trg je ljepši no ikada, zgrade su èvršæe, hrane ima za svakoga i svi uèe pismo izumljeno u Biblosu. Ovaj Grad èuva i zbirku ploèica na kojima smo ispisali našu povijest, pa æe buduæa pokoljenja moæi saznati što smo uèinili.
Danas znamo da su i starci, siroèad i udovice napustili Grad. Namjesto njih, ostala je grupa mladih
ljudi razlièitih dobi, punih zanosa i poleta, koji su svojim životima dali imena i smisao.
U svakom smo trenutku obnavljanja znali da æe se Asirci jednom vratiti. Znali smo da æemo im jednog dana morati predati Grad, a, zajedno s njim, i naše napore, naš znoj, veselje s kojim ga gledamo ovakvog, ljepšeg no što je ikada bio.
Svjetlost zapaljene vatre otkrila bi, s vremena na vrijeme, suze na licima ljudi. Èak i djeca, koja su se za noænih sijela obièavala igrati po strani, pozorno su slušala što govori. Ilija nastavi:
- No sve to nije važno. Izvršili smo našu dužnost prema Gospodinu, jer smo prihvatili Njegov izazov i èast Njegove borbe. Prije one noæi, trudio se da djeluje na nas, uporno nas potièuæi: - Pokrenite se! Ali nismo ga slušali. Zašto?
Zato što si je svaki od nas veæ zacrtao svoju buduænost: ja sam mislio kako æu Izebelu skinuti s prijestolja, žena kojoj je sada ime Ponovni Susret željela je da joj sin bude pomorac, èovjeku koji se danas zove Mudrost jedina je želja bila da ostatak svog života provede ispijajuæi vino na trgu. Svetu tajnu života uzeli smo zdravo za gotovo, i nismo joj više pridavali važnosti.
Onda je Bog pomislio: - Ne žele se pokrenuti? E onda æu ih ukopati na mjestu, zadugo!
I tek smo tada bili primorani shvatiti njegovu poruku. Sjeèivo asirske sablje pokosilo je našu mladež, a kukavièluk odnio one zrelije. Gdje god da se nalaze u ovom trenutku, još su uvijek ukopani na mjestu; prihvatili su Božje »prokletstvo«.
Mi smo se, meðutim, uhvatili u koštac s Gospodinom. Upravo kao što se èitav život borimo i s muškarcima i ženama koje volimo, jer ta je »borba« nas blagoslov - uz nju odrastamo. Iskoristili smo priliku koju nam je dala nesreæa i ispunili svoju dužnost prema Njemu, dokazavši da smo sposobni doista poslušati
.1 na
zapovijed da se pokrenemo. I u najtežim uvjetima, mi smo išli dalje.
Ima trenutaka kada Bog zahtijeva poslušnost. No ima i onih kada želi iskušati našu volju, izaziva nas da shvatimo Njegovu ljubav. Mi smo u sebi pronašli volju tek kad je od zidina Akbara ostala hrpa kamenja; tada se pred nama otvorilo drugaèije obzorje, naše vlastito, te je svatko mogao vidjeti za što je sposoban. Prestali smo razmišljati o životu i odluèili ga živjeti.
To je urodilo plodom.
Ilija primijeti da se u oèi njegovih slušatelja vratio sjaj. Razumjeli su ga.
- Sutra æu predati Akbar bez otpora; slobodan sam da odem kadgod poželim, jer sam obavio ono što je Gospodin od mene oèekivao. Ali moja krv, moj znoj i moja jedina ljubav uzidani su u ovaj Grad i odluèio sam tu ostati do kraja života, da bih, zajedno s vama, sprijeèio da ga itko ponovno uništi. Neka svatko od vas odluèi kako sam želi, ali jedno nikad nemojte zaboraviti: mnogo ste bolji ljudi nego što ste mislili.
Iskoristili ste priliku koju vam je tragedija pružila; nije svatko za to sposoban.
Ilija ustade i zakljuèi sastanak. Reèe djeèaku da æe se vratiti kasno, da ga ne èeka, veæ da odmah ode na poèinak.
Otišao je do hrama - jedine graðevine koja je ostala netaknuta uništavanjem i koju nisu trebali obnavljati, iako su statue bogova Asirci odnijeli. S punim poštovanjem dotakne kamen što je obilježavao mjesto gdje je, prema tradiciji, jedan predak ovog naroda žabo prut u zemlju, iz koje ga više nije uspio izvuæi.
Pomisli kako je u njegovoj domovini Izebela zacijelo podigla niz takvih hramova i kako se dio njegova naroda odao obožavanju Baala i njegovih božanstava. Ponovno mu isti predosjeæaj prostruji dušom -rat izmeðu Boga Izraelova i fenièkih bogova trajat æe veoma dugo, duže nego što njegova mašta može dokuèiti. U trenutku mu se, kao u kakvoj viziji, uèinilo da neke tamne zvijezde zastiru Sunce, sijuæi po objema zemljama smrt i uništenje. Ljudi koji su govorili nekim èudnim jezicima jahali su metalne životinje, vodeæi dvoboje meðu oblacima.
- Ne smiješ sada to vidjeti, još nije došlo vrijeme
- zaèu glas svog anðela. - Pogledaj kroz prozor.
Ilija uèini kako mu je rekao. Vani je puni mjesec obasjavao kuæe i ulice Akbara, a, iako je bilo veæ kasno, mogao je èuti glasove i smijeh njegovih stanovnika. Èak ni uoèi povratka Asiraca, taj narod nije gubio volju za život; bio je spreman da se suoèi s novim razdobljem svog života.
Uto ugleda jedan obris i prepozna ženu koju je toliko volio; ponovno je ponosito hodala ulicama svog Grada. On se nasmiješi i osjeti na licu dodir njene ruke.
- Ponosna sam - uèini mu se da èuje njezin glas.
- Akbar je doista ostao prelijep.
Plakalo mu se, no sjeti se djeèaka, koji nikad nije prolio nijednu suzu za majkom. Savlada suze i podsjeti se najljepših trenutaka njihove zajednièke prièe
- od susreta pred gradskim vratima, do trenutka kad
je na glinenoj ploèici napisala rijeè »ljubav«. Vidio je
njenu haljinu, njenu kosu, fini oblik njezina nosa.
- Rekla si mi da si ti Akbar. Eto, pobrinuo sam se
za tebe, izlijeèio tvoje rane i sada te vraæam u život.
Neka ti bude sretan.
I želim ti još nešto reæi. I ja sam bio Akbar, samo što to nisam znao.
Znao je da se ona smiješi.
- Pustinjski je vjetar veæ odavno izbrisao naše stope u pijesku. No, u svakom trenu mog življenja, ja iznova proživljavam ono što nam se dogodilo, a ti i dalje živiš u mojim snovima i u mojoj stvarnosti. Hvala ti što si se našla na mom putu.
Zaspao je tamo, u hramu, osjeæajuæi ženinu ruku na kosi, kako ga miluje.
Voða karavane trgovaca ugleda skupinu odrpanih ljudi koja im je preprijeèila put. Bio je uvjeren da su pljaèkaši, pa upozori sve u karavani da se maše svog oružja.
- Tko ste vi? - dovikne.
- Narod Akbara - odgovori neki bradati èovjek,
sjajnih oèiju. Voða karavane zapazi njegov strani na
glasak.
- Akbar je sravnjen sa zemljom. Vlada Tira i Si-
dona zadužila nas je da izvidimo što je s akbarskom
èesmom, kako bi karavane opet mogle prolaziti doli
nom. Ovaj kraj ne može zauvijek ostati odsjeèen od
ostatka zemlje.
- Akbar još uvijek postoji - nastavi èovjek. - Gdje
su Asirci?
- Cijeli svijet veæ zna gdje su! - nasmija se voða
karavane. - Gnoje fenièku zemlju! Veæ su dugo hrana
našim pticama i divljim životinjama.
- Ali bili su moæna vojska!
- Nijedna vojska nije baš tako moæna ako se saz
na kada æe napasti. Akbar nam je poslao vijest da na
diru, pa su im Tir i Sidon postavili zasjedu na izlazu
iz doline. One koji nisu izginuli u borbi, naši su po
morci prodali u roblje.
Ljudi u dronjcima stadoše klicati i grliti jedni druge, plaèuæi i smijuæi se u isto vrijeme.
- Tko ste vi? - ustrajao je trgovac. - Tko si ti? -
upita, obraæajuæi se njihovom voði.
- Mi smo mladi ratnici Akbara! - bio je odgovor.
Treæa je žetva nakon razaranja otpoèela, a Ilija je bio poglavar Akbara. Isprva su se mnogi tome žestoko opirali, bivši se poglavar htio vratiti i ponovno zauzeti svoje mjesto, jer je tradicija tako nalagala. Meðutim, graðani to nisu ni pod koju cijenu htjeli prihvatiti, èak su danima prijetili da æe otrovati vodu u èesmi; na-poslijetku je fenièka vlast popustila pred njihovim zahtjevima - konaèno, Akbar i nije bio tako važan, izuzevši vodu kojom je opskrbljivao putnike, a vlast u Izraelu bila je u rukama tirske princeze. Ustupiti položaj poglavara jednom Izraelcu znaèilo je poèetak uspostavljanja boljih i èvršæih trgovaèkih odnosa izmeðu dviju zemalja.
Ta vijest se ubrzo proèula po cijeloj oblasti, zahvaljujuæi trgovaèkim karavanama koje su opet slobodno putovale. Manjina izraelskog ljudstva smatrala je Iliju najgorim izdajnikom, no Izebela je namjeravala, u prikladno vrijeme, slomiti taj otpor i vratiti mir i spokoj u zemlju. Princeza je bila zadovoljna jer se, na kraju, jedan od njezinih najveæih neprijatelja pretvorio u najveæeg saveznika.
Poèele su kružiti glasine o moguænosti novog asirskog osvajaèkog pohoda, pa su zidine Akbara bile ponovno podignute i pojaèane. Osmišljen je i novi sustav obrane, sa stražama i izvidnicama rasporeðenim po cijelom teritoriju izmeðu Tira i Akbara; tako bi, u sluèaju opsade kojeg od gradova, vojska drugog grada odmah pritekla u pomoæ, a opskrba hranom organizirala bi se morskim putem.
Oblast je naoèigled napredovala, upravo cvjetala; novi izraelski poglavar uveo je strogi sustav nadzora poreza i roba, koji se zasnivao na korištenju pisma. Starci iz Akbara brinuli su da se sve to dosljedno provodi, nadgledali robni promet i s puno strpljenja rješavali tekuæe probleme.
Žene su se bavile zemljoradnjom i tkanjem. U razdoblju dok je Grad bio odsjeèen, da bi dovele u upotrebno stanje ono malo platna što im je preostalo, bile su se primorane dovijati novim uzorcima veza; kad su prvi trgovci došli u Grad, bili su oèarani ljepotom i maštovitošæu tih uzoraka, te su odmah poèeli kupovati ili naruèivati tkaninu.
Djeca su uèila pismo iz Biblosa; Ilija je bio siguran da æe im to u životu itekako koristiti.
Kao što je uvijek èinio za vrijeme žetve, i tog je poslijepodneva šetao poljima, zahvaljujuæi Gospodinu za svu milost koju mu je podario u proteklim godinama. Promatrao je ljude s koševima punim žita, djecu kako se oko njih igraju. Domahivao im je i oni su mu uzvraæali.
S osmijehom na licu, uputio se prema kamenu gdje je, davno, na dar dobio glinenu ploèicu na kojoj je pisalo »ljubav«. Svaki je dan pohodio to mjesto, u vrijeme zalaska Sunca, i prisjeæao se svakog trenutka koji bijahu proveli zajedno.
»I rijeè Jahvina hi upravljena treæe godine Iliji:
— Idi, pokaži se Ahahu (mužu Izehelinom), jer želim pustiti kišu na lice zemlje.«
S kamena na kojem je sjedio, Ilija osjeti kako se zemlja oko njega potresla. Nebo se za trenutak posve zamraèi, no odmah zatim Sunce ponovno zasja.
Ugleda svjetlost. Anðeo Gospodnji osvane pred njim.
- Što je to znaèilo? - upita Ilija, uplašen. - Zar je
Bog oprostio Izraelu?
- Nije - odgovori Anðeo. - On želi da se ti vratiš
i oslobodiš svoj narod. Tvoja borba s Njim okonèana
je i, u ovom trenu, On te blagoslovio. Dao ti je dopu
štenje da nastaviš svoju misiju na ovom svijetu.
Ilija ostade osupnut.
- Ali zar sada, baš kad je moje srce ponovno pro
našlo mir?
- Sjeti se pouke koju si veæ jednom spoznao -
odvrati Anðeo. - I sjeti se rijeèi koje je Gospodin upu
tio Mojsiju:
»Sjeæaj se svega puta kojim te Jahve, Bog tvoj, vodio, da te ponizi, iskuša i dozna što ti je u srcu.
I pošto se najedeš do sitosti, posagradiš lijepe kuæe i u njima se nastaniš; kad ti se krupna i sitna stoka namnoži, nemoj da se uznese srce tvoje i da zaboraviš Jahvu, Boga svoga.«
- A Akbar? - upita Ilija.
- Može bez tebe, jer si ostavio nasljednika. Grad
æe opstati i bit æe dugovjeèan.
Anðeo Gospodnji išèezne.
Ilija i djeèak doðoše do podnožja Pete Gore. Kameni žrtvenici bili su zarasli u šikarje; od sveæenikove smrti, nitko nije pohodio to mjesto.
- Popet æemo se na Goru - reèe Ilija djeèaku.
- Ali zabranjeno je.
- Jest, zabranjeno je. Što ne znaèi daje i opasno.
Uhvati ga za ruku i poèeše se uspinjati prema
vrhu. Povremeno bi se zaustavili i promatrali dolinu pod sobom; odsutnost kiše ostavila je traga na cijelom krajoliku i, s izuzetkom obraðenih polja oko Akbara, ostatak doline izgledao je poput egipatske pustinje.
- Èuo sam moje prijatelje kako govore da æe se
Asirci vratiti - reèe djeèak.
- Može biti, ali vrijedilo je truda to što smo uèi
nili; taj je naèin Bog odabrao da nas pouèi.
- Nisam siguran brine li se On doista toliko puno
za nas - odvrati djeèak. - Ipak nije morao biti tako
okrutan.
- Zasigurno je dugo pokušavao drugim naèinima,
dok se nije uvjerio da Ga doista uopæe ne slušamo.
Previše smo se navikli na naše živote kakvi su bili i
više nismo išèitavali Njegove rijeèi.
- Gdje su one zapisane?
- Posvuda oko tebe. Dovoljno je poklanjati punu
pozornost svemu što ti se u životu dogaða, pa æeš ot
kriti gdje On sakriva Svoje rijeèi i Svoju volju. Pokušaj
ispuniti ono što od tebe traži; to je jedini razlog tvog
postojanja na ovom svijetu.
- Ako otkrijem, zapisat æu te rijeèi na glinene
ploèice.
- Uèini tako. Ali važnije od svega je da ih zapišeš
u svoje srce; tamo ih nitko ne može spaliti ni uništiti,
i moæi æeš ih nositi sa sobom kamo god pošao.
Još su neko vrijeme hodali. Bili su veæ veoma blizu oblacima.
- Ne želim tamo uæi - reèe djeèak, pokazujuæi na
njih.
- Neæe ti nauditi; to su samo oblaci. Doði sa
mnom.
Ponovno ga primi za ruku i nastaviše se penjati. Zakratko su ušli u pojas magle; djeèak se grèevito priljubio uz njega i, iako je Ilija pokušavao voditi razgovor, nije više rekao nijednu-jedinu rijeè. Hodali su golim stijenama vrha planine.
- Vratimo se! - molio je djeèak.
Ilija odluèi da ga ne prisiljava; taj je djeèak veæ iskusio mnogo nevolje i straha u svom kratkom životu. Uèini kako je želio - izaðoše iz magle, dok nisu ponovno ugledali dolinu u podnožju.
- Jednog dana, potraži u knjižnici nešto što sam
ostavio napisano za tebe. Naslov je Upute Ratniku
Svjetlosti.
- Ja sam ratnik svjetlosti - izgovori polagano dje
èak.
- Znaš li kako je meni ime? - upita ga Ilija.
- Osloboðenje.
- Sjedi tu, pored mene - reèe Ilija, pokazavši na
jednu stijenu. - Ne smijem zaboraviti svoje ime. Mo
ram nastaviti, da dovršim svoj zadatak, iako je u
ovom trenutku jedino što želim - biti pokraj tebe. No
zato je Akbar i obnovljen, da nas pouèi da moramo
uvijek iæi dalje, koliko nam god to bilo teško.
- Ti odlaziš.
- Kako znaš? - upita, iznenaðen.
- Napisao sam to sinoæ na jednoj ploèici. Nešto
mi je govorilo; možda mama, ili neki anðeo. Veæ sam
to osjeæao u svom srcu.
Ilija pomiluje djeèaka po kosi.
- Znao si išèitati volju Božju - primijeti zado
voljno. - Onda ti i ne trebam ništa objašnjavati.
- Zapravo sam išèitao tugu u tvojim oèima. Nije
bilo teško. I moji prijatelji su to primijetili.
- Ta tuga koju ste išèitali iz mojih oèiju sastavni
je dio moje životne prièe. No samo mali dio, koji æe
potrajati tek nekoliko dana. Sutra, kad krenem pre
ma Jeruzalemu, neæe više biti tako teška, a zakratko
æe i posve nestati. Tuga ne ostaje u nama zauvijek,
ako idemo prema onom za èim smo uvijek težili.
- Zar se uvijek mora otiæi?
- Uvijek se mora znati kada je završilo jedno raz
doblje života. Ako tvrdokorno želiš ostati u njemu
duže nego što je potrebno, gubiš radost i smisao onog
što predstoji. I riskiraš da te Bog odbaci.
- Gospodin je veoma strog.
- Samo prema odabranima.
Ilija se zagleda u Akbar tamo dolje. Da, Bog zna biti itekako strog, ali nikad više no što svaki pojedini od nas može podnijeti; djeèak nije znao da je, upravo na mjestu gdje su sjedili, njega nekoæ posjetio Anðeo Gospodnji, uputivši ga kako da jedno dijete vrati iz mrtvih.
- Hoæu li ti nedostajati? - upita.
- Rekao si mi da tuga nestaje ako idemo dalje
- odvrati djeèak. - Još uvijek treba mnogo raditi da
bismo Akbar uèinili toliko lijepim koliko moja majka
zaslužuje. Ona šeæe njegovim ulicama.
- Doði na ovo mjesto kada me budeš trebao. I
pogledaj prema Jeruzalemu; ja æu biti tamo, trudeæi
se da dam smisao mom imenu - Osloboðenje. Naša su srca povezana zauvijek.
- Jesi li me zato doveo na vrh Pete Gore? Da bi
mi pokazao Izrael?
- Da bih ti pokazao dolinu, grad, druge planine,
stijene i oblake. Gospodin je obièno od svojih proro
ka tražio da se popnu na gore, kako bi razgovarali s
Njim. Uvijek sam se pitao zašto je to èinio, a sad mi
je jasno: kad smo visoko, sve što vidimo je maleno.
Naši uspjesi i naše nesreæe gube na važnosti. Sve što smo osvojili, ili izgubili, ostaje negdje tamo dolje. S vrha planine vidiš koliko je svijet velik i koliko su široka obzorja.
Djeèak pogleda oko sebe. Na vrhu Pete Gore, osjeæao je miris mora što oplakuje obale Tira. I èuo pustinjski vjetar koji puše iz Egipta.
- Jednog æu dana vladati Akbarom - reèe Iliji. -
Osim onog stoje veliko i vidljivo, poznajem i svaki za
kutak Grada. Znam što treba promijeniti.
- Onda mijenjaj! Ne dopusti da stvari ostanu na
mjestu.
- Nije li Bog mogao odabrati neki bolji naèin da
nam ukaže na sve to? Jedno vrijeme sam mislio da je
On zao.
Ilija ušuti. Sjetio se davnog razgovora s jednim prorokom, levitom - dok su èekali da ih Izebelini vojnici doðu ubiti.
- Može li Bog biti zao? - ustrajao je djeèak.
- Bog je svemoæan - odgovori Ilija. - On može sve
i ništa mu nije zabranjeno - jer, da nije tako, znaèilo
bi da postoji netko veæi i moæniji od Njega, koji mu to
prijeèi. U tom sluèaju bih ja, po svoj prilici, štovao i
èastio tog nekog moænijeg.
Zastane na nekoliko trenutaka, da bi djeèak usvojio smisao njegovih rijeèi. Potom nastavi:
- Ipak, i uz svoju neogranièenu moæ, On je odabrao da èini samo Dobro. Kad bismo mogli vidjeti završetak naše prièe, bilo bi nam jasno da Dobro, iako mnogo puta pod krinkom Zla, ipak ostaje Dobro, i dio je plana koji je On osmislio za èovjeèanstvo.
Pruži djeèaku ruku, te su se šutke spustili niz Planinu.
Te noæi, njih dvojica su spavali zagrljeni. Èim je poèelo svitati, Ilija se izvukao iz djeèakova naruèja, vrlo pažljivo, da ga ne probudi.
Zatim odjene jedino što je imao i iziðe. Putem, pokupi neku šibu koju je ugledao na tlu, da mu služi kao štap. Naumio je da taj štap uvijek nosi uza se; bila je to uspomena na njegovu borbu s Bogom, na uništenje i obnovu Akbara.
Ne osvræuæi se za sobom, krene u smjeru Izraela.
POGOVOR
Pet godina nakon toga, Asirija je ponovno krenula u osvajanje Fenicije - ovaj put s izvježbanijom vojskom i sposobnijim zapovjednicima. Cijela je zemlja potpala pod vlast stranog osvajaèa, izuzev Tira i Sarepte - koju su njeni stanovnici nazivali Akbarom.
Djeèak je postao muškarac; vladao je Gradom, i njegovi su ga suvremenici držali mudracem. Umro je u dubokoj starosti, okružen ljudima koji su mu bili bliski, ne prestajuèi govoriti da se »Grad mora održati lijepim i jakim, jer njegova majka i dalje šeæe njegovim ulicama«. Zbog zajednièkog obrambenog sustava, Tir i Sareptu uspio je zauzeti tek asirski kralj Senakerib 701. godine prije Krista, gotovo stotinu i šezdeset godina nakon dogaðaja prikazanih u ovoj knjizi.
Ipak, otada fenièki gradovi više nikada nisu uspjeli povratiti svoj nekadašnji znaèaj; bili su cilj èitavog niza osvajaèkih pohoda - novobabilonskih, perzijskih, makedonskih, seleukidskih, dok se, naposlijetku, nisu našli pod vlašæu Rima. I unatoè toga opstali su sve do naših dana, jer, kako nam kazuju stare tradicije, Bog nikad nije nasumce odabirao mjesta koja je želio naseliti. Tir, Sidon i Biblos u sastavu su Libanona, koji je i dan--danas ratno podruèje.
Ilija se vratio u Izrael i okupio proroke na gori Karmelu. Tamo zatraži da se podijele u dvije skupine: oni koji štuju Baala i oni drugi, koji vjeruju u Gospodina. Prema Andelovim uputama, dade prvoj skupini jednog junca i reèe im neka zazovu svog Boga, da prihvati žrtvu. Biblija kazuje:
»U podne im se Ilija naruga i reèe: - Glasnije vièite, jer on je Bog; zauzet je, ili ima posla, ili je na putu; možda spava, pa ga treba probuditi!
A oni okrenuše vikati još glasnije i parati se noževima i sulicama, kako je u njih obièaj - ali nije bilo nikakva glasa, ni odgovora, niti znaka da ih tkogod sluša.«
Ilija tada uze svog junca i prinese ga za žrtvu, prema uputama Anðela Gospodnjeg. U tom trenu oganj Jahvin sade s Neba i »proguta paljenicu i drva, kamenje i prašinu. Odmah potom, poèe padati jaka kiša, okonèavši èetiri godine suše.«
Otada, zemlju potresoše unutarnji nemiri i sukobi. Ilija je pogubio sve proroke koji su izdali Gospodina, te ga Izebela poèe tražiti na sve strane, da ga ubije. On je, meðutim, našao utoèište na zapadnim obroncima Pete Gore, na strani koja je gledala prema Izraelu.
Sirijci napadaše zemlju i ubiše kralja Ahaba, muža lirske princeze - strijelom odapetom nasumce, koja ga je pogodila izmeðu nabora pojasa i oklopa. Izebela se sklonila u njegovoj palaèi te, nakon nekoliko narodnih pobuna, praæenih usponima i padovima vladara - na kraju bi uhiæena. Sama je sebi oduzela život, bacivši se
kroz prozor, radije nego da se preda ljudima koji su je došli zatoèiti.
Ilija je ostao na Gori do kraja svog života. Biblija kazuje što se dogodilo jedne veèeri, dok je razgovarao s Elizejem, prorokom kojeg je imenovao svojim nasljednikom: »Ognjena kola i ognjeni konji stadoše medu njih, i Ilija u vihoru uzide na nebo.«
Gotovo osam stotina godina potom, Isus je poveo Petra, Jakova i Ivana sa sobom na Visoku Goru. Evanðelist Matej kaže: »Tada se preobrazi pred njima; lice mu zasja kao sunce, a haljine postadoše bijele kao svjetlo. I, gle, opaziše Mojsija i Iliju gdje s njim razgovaraju.«
Isus je zapovijedio apostolima da nikom ne govore o tom viðenju, dok Sin Èovjeèji ne uskrsne iz mrtvih; oni rekoše da æe se to zbiti tek kad se Ilija vrati.
Matej (17:10-13) nam otkriva ostatak prièe:
»Nato ga upitaše uèenici: - Zašto onda književnici vele da æe najprije doæi Ilija?
On im odvrati: - Bez sumnje, Ilija æe doæi i sve postaviti opet na svoje mjesto. Ali vam kažem da je Ilija veæ došao, samo ga oni ne poznadoše, nego postupiše s njim kako im se prohtjelo.
Tada razumješe uèenici da im govori o Ivanu Krstitelju.«